Kordić je osuđen lažnim iskazom i jer nije htio teretiti Tuđmana i Šuška

Nakon izlaska Darija Kordića iz zatvora u Grazu, gdje je odslužio dvije trećine od, u Haagu mu presuđenih, 25 godina, digla se nemalena medijska buka u BiH i poglavito Hrvatskoj. Na dočeku nekadašnjeg dopredsjednika HR Herceg Bosne u zagrebačkoj Zračnoj luci Pleso 6. lipnja bio je i sisački biskup mons. Vlado Košić koji je, unatoč svojim brojnim obvezama, pristao na razgovor za naš tjednik.

Čak i onima koji uopće ne poznaju hrvatski episkopat zasigurno “poznato zvuči” ime prvog sisačkog biskupa i predsjednika Komisije Iustitia et pax HBK mons. Košića. Razlog tomu jest njegovo neumorno zalaganje za istinu i pravdu te hrabro i nedvosmisleno istupanje u javnosti. Zbog toga je nerijetko na udaru različitih medija, što se moglo vidjeti i početkom lipnja ove godine. Zamoljen da prokomentira sve te događaje, spremno je pristao.

Preuzvišeni, zbog čega se digla tolika medijska prašina nakon izlaska Darija Kordića iz zatvora?

To ovisi o tomu tko zastupa takve stavove o ratu u BiH za koji bi Hrvati trebali biti krivi. Na taj način, premda se u konkretnom slučaju radi o sukobu Hrvata i Bošnjaka u BiH 1993. - 1995., zapravo se želi ekskulpirati srpsku agresiju na BiH koja je započela rat najprije u Hrvatskoj pa potom u BiH.

Liberalni mediji posebno oštro su osudili doček Darija Kordića u zagrebačkoj zračnoj luci. Tamo ste bili i Vi. Što Vas je ponukalo na taj čin i kako gledate na medijske napise koji Vaše ime navode s negativnim prizvukom?

Negativni su prikazi kod onih koje sam spomenuo u odgovoru na prvo pitanje. Međutim, pošao sam ususret Dariju Kordiću u zagrebačku zračnu luku kao njegov prijatelj jer sam zavolio tog čovjeka posjećujući ga u zatvoru u Grazu.

Što kažete na optužbe da “nije kršćanski” dočekivati “ratnoga zločinca”?

Ne znam tko to kaže, no naš nas je Učitelj i Gospodin Isus učio da trebamo prati noge svima. Zar nije i papa Franjo iznenadio mnoge kada je otišao u rimski zatvor i prao i čak poljubio noge zatvorenicima? Međutim, ne vjerujem da je Dario Kordić zločinac bez obzira na presudu. Smatram da je ona rezultat političke nagodbe i političkih igara, a ne na temelju dokaza. Naime, razgovarao sam sa samim Darijem, a u zračnoj luci i s njegovim odvjetnikom, i oboje su mi potvrdili da je krunski svjedok protiv njega bio zaštićeni koji je dakle kao incognito tvrdio da je Dario bio na tom famoznom sastanku gdje se planirao napad na Ahmiće, što međutim ne odgovara istini. Što je još važnije, i sam je taj svjedok povukao svoj iskaz, ali sud više nije htio razmatrati njegovo drugo svjedočanstvo. No, podsjetio bih na naše hrvatske velikane koji su gotovo redom bili osuđivani i robijali, a da nisu bili krivi. Sjetimo se samo Zrinskih i Frankopana, Stjepana Radića, Franje Tuđmana, Vlade Gotovca, Dražena Budiše, Marka Veselice i tolikih drugih. Ne zaboravimo ni našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca! Pa zar ćemo reći da su oni doista nešto bili krivi samo zato što su u pravnom procesu na sudu bili pravomoćno osuđeni? Naravno, ne! Zato zapravo čudi što Darija nisu dočekali i predstavnici institucija ove države, a ne samo njegovi prijatelji.

Pada mi na um i nogometna utakmica Hrvatske s Brazilom. Pa tko nam što može ako mi dočekamo naše vatrene kao junake premda su izgubili, i unatoč tomu što svi kažemo da su nas sudci pokrali?! Nitko, jer imamo pravo na svoje viđenje stvari i premda se moramo ponašati prema odlukama sudaca, smijemo reći da se s njima ne slažemo. Zar ne?

Imali ste prigodu susresti se s Darijem Kordićem i prije njegova izlaska iz pritvora. Što biste onima koji ga ne poznaju rekli tko je on zapravo?

Dario je jedan iznimno duhovan čovjek, čovjek molitve koji je sve predao u Božje ruke. Nije mu bilo lako prihvatiti tako tešku kaznu, a znajući da nije kriv, no on je to prihvatio kao svoj križ i dapače milost da tako kroz patnju sazori u prijatelja Božjega. Mnogi su ga zatvorenici molili da se moli za njih i za njihove nakane jer su ga neprestano viđali kako se moli. On je velik i po tomu što nije opteretio nikoga drugoga, a mogao je jer su mu nudili tijekom postupka različite nagodbe, a bit je bila u tomu da okrivi predsjednika Tuđmana i ministra Šuška i tada bi mu se kazna drastično smanjila, no on to nije mogao jer je rekao - kako ću se u tom slučaju moći pogledati u zrcalo, kako ću stati pred svoju djecu i pogledati ih u oči? Ne, on je moralna veličina jer je na sebe preuzeo teret krivnje koja nije utemeljena na činjenicama.

Nakon niza kontroverznih presuda stječe se dojam da od Haaškoga suda pravdu mogu očekivati jedino naivni i neuki. Što Vi kažete na to i kako se “haaška pravda” očitovala u slučaju Darija Kordića?

I naša komisija HBK Iustitia et pax nekoliko je puta dala izjave u kojima je Haaški sud nedvojbeno nazvala političkim i rasističkim sudom. Budući da je taj sud ustanovilo Vijeće UN-a, a to je političko tijelo, očito je da je i taj sud politički sud. I sami sudionici tih suđenja, osobito gospođa Florence Hartmann, glasnogovornica tužiteljstva, koja je napisala i knjigu o tome, izravno optužuju političke vođe za nedjelovanje, odnosno za djelovanje prema političkim i pragmatičkim razlozima, a ne prema pravdi i pravednosti. U slučaju Darija Kordića haaška pravda očitovala se kao očita nepravda! Poznato je naime u povijesti da su mnoge sudske presude bile nepravedne. K tomu ovo je i rasistički sud jer sudi samo pripadnicima autohtonih naroda na ovim našim prostorima, a ne sudi nikome od pripadnika drugih naroda koji su bili ovdje, bilo u civilnoj, bilo u vojnoj odgovornosti kao pripadnici međunarodnih mirovnih snaga. Njih se ne smije optužiti, premda znamo da su u zoni njihove odgovornosti ubijeni mnogi civili, sjetimo se samo Srebrenice. Ovih je dana gđa Višnja Starešina, velika poznavateljica Haaškog suda, izričito iznijela potrebu da Hrvatska i službeno zatraži reviziju slučaja Darija Kordića jer je to važno za njezinu budućnost. Hoće li međutim do toga doći, teško je reći.

Može li se zaključiti da je haaški proces protiv Kordića bilo suđenje Hrvatima u Bosni?

Nažalost, to je točna tvrdnja. Naime, netko je sigurno počinio strašan zločin u Ahmićima, ali ne znači da treba osuditi bilo koga, nego doista počinitelja. No, ovaj sud to nije tražio, on je želio ovom presudom podijeliti krivnju za ratne zločine, a to znači i za sam rat u Bosni i Hercegovini, između svih triju naroda. Ipak to ne odgovara istini jer Hrvati su se samo branili.

Oni koji iole poznaju ratne prilike u središnjoj Bosni sjetit će se da su Hrvati u Lašvanskoj dolini – od Busovače do Novog Travnika – bili u potpunom okruženju muslimanskih snaga u čiju je korist išao i omjer 10:1. Zar onda nije apsurdno da je od 13 u Haagu osuđenih Hrvata, čak 8 iz Lašvanske doline, s ukupnom kaznom od 107 godina?

Imate potpuno pravo, ovako razmišljaju svi Hrvati i ne razumiju zašto je to tako, osim da je bio cilj međunarodne zajednice Hrvate optužiti da bi se lakše s njima manipuliralo.

Unatoč drakonskim kaznama za Hrvate iz središnje Bosne, ostaje teška činjenica da se zločin 16. travnja 1993. u Ahmićima dogodio i da je ubijeno 116 ljudi. Što Katolička crkva može učiniti kada je, u ovom kontekstu, riječ o pomirenju i suživotu?

I Katolička crkva, i Srpska pravoslavna crkva i Islamska zajednica, ali i svi drugi subjekti javnog života u BiH, pri čemu mislim i na političke, kulturne i sve druge institucije, kako u samoj BiH, tako i izvan nje, moraju pridonijeti pomirenju i konačnom početku boljeg života u Bosni i Hercegovini. To međutim ni u BiH ni u Hrvatskoj neće biti moguće sve do tada kad svi ne priznaju i prihvate istinu. Samo na istini moguće je graditi pomireno i bolje društvo.

Dan nakon Kordićeva dočeka u zračnoj luci nekoliko “nevladinih udruga” organiziralo je prosvjed ispred zagrebačke katedrale. Kako Vi gledate na to? Nije li simptomatično da takve ili slične “udruge” nikad neće dići glas protiv ratnih zločina nad Hrvatima u BiH?

Sve ste rekli i najradije ne bih komentirao te čudne prosvjede kojima, nažalost, naši mediji daju toliko prostora, a što opet govori samo o njima samima i njihovoj politici.