Tim istraživača sa Sveučilišta Greifswald u Njemačkoj proveo je studiju tijekom koje je promatrao različite materijale poput plastike, stakla, čelika, aluminija, drugih metala, drveta, papira i keramike te njihove reakcije kada su izloženi virusu. Predmeti od aluminija najsigurniji su i na njima koronavirus može preživjeti od dva do osam sati. Istodobno, studija pokazuje da koronavirus na metalnim površinama može preživjeti točno pet dana. Plastika je najlošija jer je prilikom testiranja uočeno da se virus na njoj može zadržati od dva do čak devet dana. Unatoč dugogodišnjoj borbi za zabranu uporabe jednokratnih predmeta od plastike, nekoliko dana pandemije je srušilo. Iako se virus na njoj zadržava jako dugo, ljudi, zbog kraćeg kontakta s nekim predmetima, ponovno sve više koristite plastiku. Količina plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu značajno se povećala zbog napora da se zaustavi širenje virusa.
Osobne šalice za piće i vrećice za višekratnu upotrebu izbjegavaju se, dok je prodaja flaširane vode, maski i maramica - napravljenih od plastike - naglo porasla. Bez previše razmišljanja, kupuju se jednokratne plastične vrećice, rukavice, maske... Kao da je sve ono na čemu se godinama marljivo radilo odjednom nestalo. Strah se uvukao u svaku poru stanovništva i pojavile su se informacije kako platnene i višekratne vrećice mogu zadržati virus i do tri dana. Iako to nije potvrđeno, mnogi su se ipak vratili jednokratnim vrećicama koje nakon jednog korištenja bacaju, a brojni američki gradovi ukinuli su zabranu plastičnih vrećica. Od kada su počele mjere za zaustavljanje širenja epidemije, mnogi gradovi i savezne države u SAD-u, pod pritiskom industrije, povukle su zabrane korištenja jednokratnih plastičnih vrećica, a u nekim trgovačkim lancima uporaba višekratnih vrećica čak je i zabranjena. Iz tog poteza vidljivo je da se među prestrašenim stanovništvom priprema tržište za prodaju više jednokratnih plastičnih proizvoda pod krinkom javne sigurnosti. Industrija fosilnih goriva i petrokemijske industrije, u strahu od financijskog gubitka, uprla je svu snagu u širenje straha i panike glede korištenja različitih višekratnih materijala, istodobno prikazujući jednokratnu plastiku kao spas za čovječanstvo.
Ono što se ne spominje je što će se nadalje događati s takvim otpadom. Budući da je jednokratan i nastaje u velikim količinama, a još k tome je i potencijalno zarazan, mnoga komunalna poduzeća u svijetu već sada odbijaju gospodariti takvim otpadom. Mnoga se i privremeno zatvaraju te se taj otpad automatski šalje u spalionice, koje, osim što pogoršavaju negativan utjecaj na klimatske promjene, zagađuju okoliš i kvalitetu zraka ljudi koji žive u okolici spalionica, ispuštajući u zrak toksične plinove poput dioksina i furana.Činjenica je da trenutačno postoji povećana potreba za jednokratnim proizvodima, pogotovo u medicini gdje su određeni proizvodi u ovakvoj situaciji nužni (i, nažalost, trenutačno nezamjenjivi), ali iz ambicija te industrije vidljivo je kako se povećanje postrojenja neće odnositi isključivo na proizvodnju medicinskih alata i instrumenata, već da će se nastaviti s proizvodnjom "neesencijalnih" proizvoda, u ovom kontekstu prikazujući ih kao esencijalnima. S obzirom na to da se nalazimo usred pandemije koronavirusa, jednokratni plastični otpad u kontaktu s virusom pretvara se u tzv. infektivni otpad, što pokazuju i rezultati istraživanja zbornika “The New England Journal of Medicine”.
Upravo zbog toga, građani su dobili upute kako svoj plastični otpad trebaju ostaviti u karanteni u trajanju od tri dana prije iznošenja. Budući da su životni uvjeti za većinu trenutačno otežani, mnogima je teško razmišljati o takvim stvarima, a kamoli o tome da toliko trivijalni čin, kao što je odlaganje otpada, može stvoriti nove probleme, ali on je vrlo važan te ga ne smijemo zanemariti. Smanjenje upotrebe jednokratne plastike u trenutačnom kontekstu nužno je shvatiti kao izraz solidarnosti s našim sugrađanima i prema radništvu u proizvodnim pogonima te prema radništvu u poduzećima za gospodarenje otpadom, čiji su radni uvjeti i radnička prava ugroženi u situaciji povećanja priljeva otpada od jednokratne plastike koji može biti zarazan.