Alen Šeranić, ministar zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske, u vrijeme ogromnog zanimanja javnosti zbog širenja broja zaraženih koronavirusom ulijevao je građanima potrebnu dozu sigurnosti iza koje stoji struka koja zna svoj posao. Šeranić u svojim izjavama daje do znanja da kontrolira situaciju, što je uvelike utjecalo na psihofizičko zdravlje građana. Upravo zbog svoga rada i zalaganja u vrijeme pandemije koronavirusa dobio je priznanje Večernjakov pečat za Osobu godine.
Gospodine Šeraniću, dobili ste nagradu Večernjakov pečat za Osobu godine. Što vam ta nagrada predstavlja?
Drago mi je da sam dobio ovo priznanje koje također dugujem svim zdravstvenim djelatnicima. Ja sam možda imao prigodu biti najvidljiviji u ovoj situaciji. Priznanje je znak da svi moramo raditi više, usavršavati se i još više tragati za nekim boljim rješenjima kako bismo ostali na tom putu kvalitete i učinkovitosti kako smo to, uostalom, i činili u ovom proteklom razdoblju.
Kako komentirate činjenicu da su nagradu s vama podijelile kolegice Alemka Markotić i Darija Kisić Tepavčević i da ste sve troje rođeni u Bosni i Hercegovini ili iz nje vučete podrijetlo?
Da, to je svakako zanimljivo. Kada je riječ o mojim dvjema kolegicama, one su, prije svega, dvije izvrsne osobe i dame. Imao sam priliku upoznati ih u proteklom razdoblju i uvjerio sam se u stručnost kako profesorice Markotić u oblasti infektologije tako i kolegice Kisić Tepavčević u oblasti epidemiologije. Drago mi je što je javno zdravstvo, nažalost zbog koronavirusa, ipak prepoznato kao segment koji je jako važan za zajednicu. Možda smo mi imali prigodu samo pokazati stvari koje su vezane za organizaciju i rad protiv koronavirusa, konkretno sada u ovom slučaju, ali javno zdravstvo mnogo je šire područje. Nadam se da ćemo u predstojećem razdoblju upravo nas troje, zajedno s našim kolegama koji se bave javnim zdravljem građana, moći biti prisutniji te da ćemo imati prigodu govoriti o drugim temama koje su vezane za javno zdravstvo.
Biste li možda voljeli organizirati neki sastanak sa svojim kolegicama ili možda neki stručni skup kako biste razmijenili iskustva?
Apsolutno. Ja sam pobornik suradnje i uvijek sam za razmjenu iskustava, mišljenja i dobrih praksi. To bi mogla biti dobra prigoda i da se prokomentira ono što možda nije bilo dobro u nekom segmentu te biti dobra prilika za učenje. Svaki ću zajednički sastanak podržati i odazvati se na njega vrlo rado.
Javnost se osvajali uvjerljivošću na javnim nastupima. Jeste li se posebno pripremali za konferencije za novinare ili je sve išlo spontano kako je trenutačna situacija nalagala?
Naravno da sam se pripremao za svaki dio svojih javnih nastupa. Nekoliko se stvari tu, da tako kažem, posložilo. Činjenica da sam epidemiolog, da imam iskustva u javnom zdravstvu, činjenica da imam iskustva u radu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom dugi niz godina, tako da sam bio jako dobro upoznat s temom i bilo mi je lako prihvatiti informacije koje mi je za svako javno pojavljivanje pripremao, prije svega, moj tim za odnose s javnošću, a onda i Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, koji je svakako dio cijelog tog tima. Tako da dobra priprema svakako dobro pomogne u svemu onome što vas čeka na konferenciji za novinare, bilo u dijelu koji izlažete, bilo u dijelu pitanja na koja odgovarate. Pripremao sam se jer se ne mogu stvari tek tako prepustiti slučaju. Poglavito u ovako kriznim situacijama kada ne smijete dopustiti da pojedine sitnice naruše poruku koju usmjeravate prema građanima, a koju oni slušaju i pozorno prate. A sa zdravljem, svi znamo, nema igre.
Upravo su vaši javni istupi izazvali reakcije u javnosti pa se moglo čuti koliko nam je struka potrebna u politici. Što vas je motiviralo za ulazak u politiku?
Jedan od razloga upravo ste naveli. Dugo sam radio u zdravstvenom sustavu, prepoznao sam određene stvari koje bi se mogle unaprijediti, tako da sam se stavio na raspolaganje. Na Vladi Republike Srpske bio je izbor i procjena jesam li ja ta osoba i bih li mogao odgovoriti određenim zahtjevima koje stoje pred organizacijom zdravstvenog sustava. Prvenstveni razlog i cilj moga ulaska u politiku jest unaprjeđenje organizacije zdravstvenog sustava, što nas čeka vrlo brzo.
Nažalost, posljednjih dana, posebno u Federaciji BiH, svjedočimo porastu broja zaraženih od koronavirusa. Ljudi su ponovno u strahu. Možete li nam objasniti o čemu se radi?
Svakako. Kada je u pitanju COVID-19, on će biti tu i javljat će se i u sporadičnim žarištima. Naravno da popuštanje samih mjera i način na koji se prenosi virus i što mi činimo glede toga predstavlja slabu kariku. Govorim to kada su u pitanju nova žarišta. To nam se događa i to će nam se događati.
Kako su popustile mjere, razumijevajući i stanovništvo koje je jedva dočekalo vratiti se u normalnu situaciju, mi smo se s tim požurili zaboravljajući, prije svega, na ono što kao pojedinci moramo učiniti za svoje, ali i za zdravlje ljudi oko nas. Virus je i dalje tu, a ja u svojim obraćanjima i dalje inzistiram i poručujem da o nama pojedincima i o tome kako se ponašamo ovisi koliko će biti zaraženih u našim sredinama.
Upravo kad smo prestali brojiti zaražene, kako se ponovno vratiti u situaciju od prije dva-tri mjeseca?
Pazite, mjere koje se odnose na pojedince nisu popustile, samo je stvar u tome primjenjujemo li ih ili ne. Mjere koje smo mi kao epidemiolozi preporučili zajednici i dalje su na snazi. Odnose se na broj osoba koje se okupljaju, na nošenje maski u zatvorenom javnom prostoru, potom se odnose na dezinfekciju, na poslodavce da prilagode prostore u kojima ljudi rade tako da epidemiološki zadovolje određene kriterije i tako organiziraju proces rada. Svjesni smo da je to izazov i da je teško, ali bolje to činiti preventivno, nego dočekati slučaj u kojem ćemo imati povećan broj zaraženih pa ćemo morati drukčije organizirati rad, zatvarati tvrtke i vrtiće... Sve to moramo sada učiniti preventivno kako bismo izbjegli teže posljedice. Moramo se kao pojedinci ponašati odgovorno.
Je li ovo možda priprema za novi val pandemije koji neki najavljuju najesen? Što vi mislite?
Mi radimo te pripreme. Da budem iskren, ne samo zbog koronavirusa koji će biti prisutan na našim područjima i u listopadu. Ono što se još ne zna jest kakvog intenziteta će biti virus i kakva će biti njegova virulentnost u tom razdoblju.
Ono što je svakako dobro jest da broj zaraženih u ovom razdoblju, govorim za Republiku Srpsku, nije povećan i nemamo puno osoba koje borave u bolnicama i trebaju bolničku njegu. Ako takvu situaciju budemo imali u listopadu, svakako će biti puno podnošljivija, ali ono što ne smijemo zaboraviti jest da ćemo u tom mjesecu ponovno imati pojavu sezonske gripe, tako da će ova dva respiratorna virusa, koja se prenose na identičan način, svakako predstavljati ozbiljnu prijetnju organizaciji sustava, ali i samog života ljudi. Zbog toga je potrebno da se kao pojedinci i sada pripremamo, ali i da se zdravstveni sustav priprema za organizaciju i način rada u listopadu jer će postojati mogućnost određenih restrikcija, svakako.
I iz ovoga razgovara može se iščitati kako mnoge stvari u našim životima neće biti onakve na kakve smo se naviknuli. Koliko će se promijeniti naša uobičajena svakodnevica?
Pa da vam kažem, svi se mi pojedinačno trudimo ne promijeniti svoje navike, ali ako želimo bolje za sve nas, mislim da se moramo prilagoditi nekim novim situacijama u kojima se nalazimo. Svakako da će znanstvena istraživanja i stručnost pojedinih ljudi, pa i samih organizacija, tražiti načine kako pronaći kompromis da doživimo nekakvu “novu normalnost”, što ne treba biti nešto čega se trebamo plašiti i odricati. Ali treba prihvatiti kao činjenicu to da smo izašli iz svoje zone komfora. No, pokazat će vrijeme.
Poruka za kraj našeg razgovora?
Javno zdravlje jest zdravlje populacije, ali koje ovisi o zdravlju pojedinaca. Zato čuvajte svoje zdravlje kako bismo sačuvali zdravo društvo.