U Republici Srpskoj u povodu jučerašnjeg dana 21. studenoga kada je parafiran okvirni sporazum za mir, neradni dan je s nedjelje prebačen na danas (ponedjeljak), kod Bošnjaka je ova vijest tek zabilježena, a Hrvati sve glasnije zagovaraju očuvanje temeljnih postavki iz ovoga dokumenta jer bi ih njegovo redefiniranje dovelo u posve bezizlaznu poziciju, piše Večernji list BiH.
To vjerojatno ponajbolje opisuje situaciju u Bosni i Hercegovini koja je i 26 godina kasnije od kada su u američkoj vojnoj Zračnoj bazi “Wright-Patterson” kod Daytona završeni pregovori teško podijeljena i s posve različitim ambicijama triju strana. Predsjednici Hrvatske, BiH i Srbije Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i Slobodan Milošević su nakon tri tjedna pregovora stavili paraf i službeno označili okončanje rata na području BiH. Tome je neposredno prethodilo nekoliko vojnih operacija, prije svih hrvatskih Oružanih snaga koje su stigle nepunih 20 kilometara od Banje Luke iz koje su se počeli pakirati njezini stanovnici. Te akcije zaustavili su Amerikanci nakon čega su sve strane bile spremne sjesti za stol i nakon troipolgodišnjeg rata sklopiti sporazum o miru.
Izgubili Herceg Bosnu
Hrvati iz BiH još su ranije potpisali “kapitulaciju” Washingtonskim sporazumom nakon što ih je Zagreb zbog trgovine za cjelovitost Hrvatske nagovorio da odustanu od Herceg Bosne. Srpska strana u BiH nije dobila samostalnost, ali je ostvarila minidržavicu Republiku Srpsku. Istodobno, bošnjačka strana je dobila “državni” okvir BiH. U odnosu na vrijeme kada je potpisan okvirni sporazum za mir, stvari su se dramatično promijenile u zemlji. Gotovo jedini dobitak s potpisom toga sporazuma bilo je zaustavljanje rata. Stvari su naoko “funkcionirale” dok je međunarodna zajednica imala vojne snage na terenu i policiju. Svi pokušaji da se država snažnije redefinira, odnosno prije svega da se osnaže središnje institucije te promijeni politički sustav onako kako to odgovara većini (a po posljednjem popisu, to su Bošnjaci), rađali su nove frustracije. Na taj je način međunarodna uprava pogodovala bošnjačkoj strani da se u dva navrata uspostavi izvršna vlast u Federaciji BiH u vremenu Alijanse za promjene, odnosno Političke platforme, bez legitimnih predstavnika Hrvata za koje je glasovala većina tog naroda, kao i trostrukog nametanja hrvatskog člana Predsjedništva BiH u liku Željka Komšića stvarala je frustracije kod Hrvata. Zbog toga su čak 2000. godine organizirali Hrvatsku samoupravu jer je međunarodna administracija izmijenila izborna pravila radeći protivno interesima Hrvata u BiH. Od Daytona do danas uspostavljene su brojne državne institucije koje zapravo i nisu državna nadležnost. Nakon što je na odlasku visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo izmjene Kaznenog zakona o negiranju ratnih zločina i genocida, vlasti Republike Srpske pokrenule su pravu pobunu tražeći povratak svih nadležnosti entiteta sukladno Daytonskom sporazumu. Zbog toga od ljeta ove godine do danas svjedoci smo najteže krize nakon Daytona. Jedini koji se jučer službeno oglasio na godišnjicu Daytona bio je srpski član Predsjedništva BiH.
Izborni zakon test
Dodik je ponovio poruku te je pozvao bošnjačke i hrvatske predstavnike na dogovor o ključnim temama. “Treba se prestati s osjećajem kako su stranci vlasnici naših života i kako su oni zaduženi povremeno nam donositi dobro. Moramo se osloboditi kolonijalnog statusa i učiniti sve kako bismo u zajedničkom dogovoru napravili što je moguće”, rekao je Dodik. Upravo bi to bilo od ključnog značenja za eventualni iskorak s izmjenom Izbornoga zakona kako bi se sljedeće godine mogli održati regularni izbori. Čak i unatoč tome što su uključeni američki i europski posrednici Matthew Palmer i Angelina Eichhorst, ključno je hoće li iskorak napraviti predstavnici Hrvata i Bošnjaka Dragan Čović i Bakir Izetbegović te tako pokušati trasirati put relaksiranju odnosa ili pak daljnjeg zatezanja. Sudbina Daytona i sudbina BiH ovise o predstavnicima triju strana. Mogu izabrati put nastavka sukoba ili poštenog dogovora. •