Iako su Mostarom već zavladale tropske vrućine, radovi se ustaljenim tijekom nastavljaju na svim gradilištima u gradu, bez obzira na temperature i “mostarsku žegu”, koja u poslijepodnevnim satima zna uistinu biti neumoljiva, piše Večernji list BiH.
Posjetili smo jedno od najvećih gradilišta gdje već cijelo desetljeće traju radovi na obnovi mostarske pravoslavne crkve Svete Trojice. Ovogodišnja obljetnica 800 godina eparhije bila je prava prilika da odemo na lice mjesta i uvjerimo se kako se odvijaju i dokle se stiglo s radovima na obnovi središnjega vjerskog objekta pravoslavne zajednice u dolini Neretve. Ponovno su se u naselju Brankovac uzdigle i nadvisile mostarsku kotlinu zidine bazilikalnog hrama sa šest nejednakih kupola koje su do 1992. svojim bakrenim krovovima i pozlaćenim križevima uljepšavale pejzaž grada. Porušena u proteklom ratu, kao i mnogi drugi vjerski objekti diljem BiH, zahvaljujući nadljudskim naporima male pravoslavne zajednice i donatora, ponovno će izrasti na mjestu na kojem se nalazila još od davne 1873. godine.
Dok smo prilazili samom gradilištu, onako na prvi mah učinilo nam se kao da nikoga nema. Zidine s dominantnim tornjevima izgledale su nam puste, jedino što smo odmah uočili je zasljepljujući odsjaj vreloga mostarskog sunca na bakrenom krovištu jednog od šest tornjeva. Uistinu izgleda veličanstveno. No, na samom ulasku u gradilište prvi znaci prisutnosti ljudi koji izvode radove na obnovi bili su odjeci čekića dvojice majstora koja su na polukružnom drvenom kalupu preciznim udarcima savijala bakrene profile kojim će se pokriti krovišta šest tambura s kupolama različitih dimenzija.
Na samim tamburima primijetili smo još dvojicu radnika koja su na visokim skelama vršila nanošenje neke zaštitne smjese na velikim prozorskim oknima.
Unutrašnjost crkve Svete Trojice zaista izgleda impozantno dok svjedočimo igri svjetlosti kroz otvore na kupolama, koji pokrivaju svod na kojem će se nakon završetka radova naslikati ikone s različitim biblijskim motivima iste onakve kakve su bile prije rata.
Dvije ikone postavljene su na mjestu gdje se nekada nalazilo oltarsko mjesto kao neki gordi i nijemi svjedoci koji se svojom nazočnošću brinu za radnike na gradilištu crkve.
Prilazi nam vedri i nasmiješeni radnik Danilo kojem je bilo istinski drago da smo im došli u posjet. Na malenom stoliću i klupama napravljenim od drvne građe nekoliko boca s vodom, ipak su velike vrućine, i nekoliko paketića cigareta. Preplanulo i naborano Danilovo lice priča umjesto njega o poslu koji obavlja. Niti je lako niti ima mjesta za opuštanje. Priča nam kako ga je i samog mostarski pop Vlado krstio davne 1967. u ovom hramu, pa sve ovo ima još veće značenje za njega. Desetak radnika trebinjske tvrtke Eko Invest d.o.o. Trebinje raspoređeno je na više različitih poslova jer rokovi stežu, a čini se kako je posla sve više, iako je evidentno kako su vanjski radovi pri kraju.
Kažu Danilo i kolege, koji su ugrabili priliku da s nama porazgovaraju i malo se osvježe hladnom vodom i sokovima te pripale pokoju cigaretu: “Teško jest, posla ima, a, evo, stigle su i vrućine, ali mi smo navikli na to. Već deset godina radimo na ovom objektu i prošlo se mnogo toga. Bez obzira na sve poteškoće, mi imamo svoj zadatak i ispunit ćemo ga”. Oduševili su nas svojim duhom i ljudskom pričom Danilo, Sveto, Goja, Neđo, Siniša i ostali, pa i kranist, koji se povremeno njima znanim upadicama i forama javljao preko Motorole, kojeg ipak, razumije se, nismo uspjeli nagovoriti da siđe s nekih 50-ak metara iz kabine krana.
Danilo je Mostarac, a većina radnika su Trebinjci, i kako nam je sam rekao u šali: “Ja sam vam ovdje u manjini.”
Preplanulih ruku i lica, ali s osmjehom i šalama, dočekali su nas s “radničkom” kavicom koju u velikom lončiću priprema baš Danilo, dok se drugi, uz cigarete i hladne napitke koje je donio jedan od njih u dvjema velikim vrećicama, odmaraju na klupicama, koje su, kao i stol, sami sebi namontirali.
Posebno nam je zanimljiv bio i improvizirani nasad paprika “roga” koje u pripremljenim kalupima u betonskom bloku unutar crkve rastu u mladice pod budnim okom radnika.
Unutar objekta, posloženi na montiranje, čekaju čelični okovi za otvore na kupolama, a suše se i betonski blokovi koji u kalupima u hladovini čekaju izliveni.
Radi se paralelno na više fronti, što bi se reklo, i kako su nam rekli Danilo i ekipa: “Zadovoljni smo dinamikom radova u zadanim okolnostima. Očekujemo i nadamo se da bi vanjski radovi, sve u svemu, mogli biti gotovi za godinu i pol otprilike. No, sve ovisi o priljevu novčanih sredstava i njihovoj realizaciji”.
Kako nam je kazao inženjer Čedomir Mavrak iz trebinjske građevinske kompanije Eko Invest, koji je ujedno i šef gradilišta na Sabornoj crkvi: “Trenutačno su u tijeku radovi na atikama crkve, a trebali bi biti gotovi ukrasi i fasada za 10-ak dana”. Izvode se i krovopokrivački radovi s bakrom na posljednjem od šest tambura s kupolama na vrhu, od kojih su tri oltarske. “Prioritet je da se pokrije crkva, odnosno zatvori objekt. Potom slijede uređenje unutrašnjosti crkve i partera”, kazao nam je Mavrak.
“Ovom dinamikom očekujemo završetak radova u iduću godinu, godinu i pol najmanje, a sve ovisi, dakako, o financijskim priljevima. Ako bismo na raspolaganju imali sva potrebna sredstva, onda bismo finalizirali sve za nekih 10 do 12 mjeseci”, govori nam inženjer Mavrak o dinamici samih radova.
Još je na kraju dodao i to kako, budući da u obnovi ovog sakralnog objekta sudjeluje i UNESCO, njihovi kontrolori redovito obilaze poprište radova, uglavnom četvrtkom, ali ponekad i drugim danima.
Nadamo se da će uskoro u punom sjaju bljesnuti mostarska ljepotica, svojedobno proglašena za jedan od najljepših pravoslavnih hramova u ovom dijelu Europe.
A Danilu i Trebinjcima, kao i kranistu, kojeg ipak nismo mogli upoznati iz objektivnih razloga, želimo puno sreće i uspjeha u daljnjem izvođenju radova.•