Wagnerovi operativci došli su na naslovnice zahvaljujući brutalnim srednjovjekovnim pogubljenjima ukrajinskih zarobljenika i prebjeglih Rusa, ali njihove zlokobne operacije daleko premašuju granice rata u Ukrajini
Dok u istočnoj Ukrajini traju žestoke borbe, ruska plaćenička skupina Wagner svakim danom postaje sve poznatija. Privatna vojna organizacija zaslužna je za veći dio vojnog uspjeha Moskve na ukrajinskom ratištu, a njezini borci reputaciju su stekli drskim napadima i brutalnim postupanjem prema neprijatelju, piše Daily Mail. Oni su možda najpoznatiji po tome što su zauzeli vodeću ulogu u dugotrajnoj bici Rusije za istočni ukrajinski grad Bahmut napadajući 'ljudskim valovima' u stilu Prvog svjetskog rata. Takvi su napadi rezultirali nevjerojatnim gubicima, ali su zato iscrpili ukrajinske resurse i doprinijeli osvajanju važnog teritorija. Wagnerovi operativci dospjeli su na naslovnice zahvaljujući brutalnim srednjovjekovnim pogubljenjima ukrajinskih zarobljenika i prebjeglih Rusa, koristeći maljeve i tupe noževe za nasilno istrebljenje bespomoćnih optuženika.
Međutim, njihove zlokobne operacije sežu daleko izvan granica Ukrajine i proteklih 14 mjeseci rata. MailOnline ispričao je priču o stvaranju i razvoju Wagnera, objelodanio njegove tajanstvene operacije diljem svijeta i profilirao najvažnije članove.
Što je točno Wagnerova grupa?
Privatna vojna tvrtka (PMC) Wagner je plaćenička skupina koja je godinama djelovala kao Putinova osobna postrojba. Djelomično je kontroliraju njen glavni financijski pokrovitelj Jevgenij Prigožin i ruska vojno-obavještajna organizacija GRU. Wagner je osnivan 2014., Na scenu je stupio odmah po aneksiji Krima, naoružavajući i organizirajući separatističke skupine u istočnoj ukrajinskoj regiji Donbas.
U osam godina između aneksije Krima i sveopćeg rata u Ukrajini, Wagnerovi plaćenici raspoređeni su u inozemstvu kako bi tajno promicali ruske interese. Budući da vlada službeno ne priznaje njegovo postojanje, Putinu je dala mogućnost poricanja u inozemnim operacijama. Bili su uvelike upleteni u rusku intervenciju u Siriji gdje su pomogli u održavanju Assadovog režima, a nastavili su djelovati u afričkim zemljama poput Malija, Srednjoafričke Republike, Mozambika i Sudana.
Njihovi ciljevi razlikuju se u svakoj regiji, ali zadaće gotovo uvijek uključuju jačanje vojnih snaga režima koje preferira Kremlj isporukom oružja i obukom te pružanjem dodatnih sigurnosnih usluga. Zauzvrat, Rusija dobiva pristup prirodnim resursima, mogućnostima ulaganja i geopolitičkom utjecaju. Sastavni dio većine Wagnerovih zadataka je stjecanje kontrole nad lokalnim stanovništvom i elementima neprijateljskim prema režimu. U tome su se plaćenici pokazali posebno nemilosrdnim.
Plaćenici su stekli reputaciju brutalnih nasilnika, postižući svoje ciljeve svim mogućim sredstvima.
Wagnerova skupina sada se bori zajedno s redovitim pripadnicima ruske vojske u Ukrajini i zaslužna je za postizanje velikog dijela uspjeha Moskve na prvim linijama bojišnice. U jesen 2022. skupina je krenula u masovno regrutiranje u ruskim zatvorima, angažirajući okorjele kriminalce kako bi povećala svoje redove i masovno ih rasporedila u Ukrajini na samoubilačke misije kako bi stekla prednost korištenjem taktike 'ljudskog vala'. Sada Wagner dobiva manje podrške od ruske vojske, a zapovjednik ruskih oružanih snaga Valerij Gerasimov i ministar obrane Sergej Šojgu pokušavaju smanjiti njegovu učinkovitost s naizgled sebičnim namjerama. Wagneru je ukinut pristup ruskim zatvorima kako bi popunio svoje redove u korist regularne ruske vojske, a Prigožin je optužio Šojgua i Gerasimova za ograničavanje opskrbe streljivom. Međutim, Wagnerovi borci i dalje su intenzivno uključeni u borbene operacije u Ukrajini, posebice u višemjesečnoj iscrpljujućoj bitci za Bahmut.
Ključni igrači Wagnera
Glavni financijer Wagnera je ruski oligarh Jevgenij Prigožin, koji je od Putinove invazije na Ukrajinu postao zaštitno lice organizacije.
Ovaj 61-godišnjak Putinu se naklonio još u vrijeme dok je pružao usluge cateringa ruskom predsjedniku i njegovoj kremaljskoj eliti. Zahvaljujući tome, dobio je nadimak 'Putinov kuhar'. Ali njegova uloga Wagnerovog de facto vlasnika dala mu je daleko veću važnost.
Godinama je poricao bilo kakvu povezanost s plaćeničkom skupinom i podnio tužbe protiv nekoliko medijskih organizacija koje su izvijestile o njegovoj umiješanosti. No kako je Wagnerov utjecaj u Ukrajini postao poznat svijetu, Prigožin je u rujnu priznao da je osnovao organizaciju 2014. godine.
- Sam sam očistio staro oružje, sam sredio pancirne prsluke i pronašao stručnjake koji bi mi mogli pomoći u tome - rekao je Prigožin u izjavi koju je objavila njegova ugostiteljska tvrtka Concord na ruskoj društvenoj mreži VKontakte. - Rođena je grupa domoljuba koja je kasnije nazvana Wagnerov bataljun. Ponosan sam što sam uspio obraniti njihovo pravo da štite interese svoje zemlje. Prigožin je prošle godine stekao svjetsku slavu kada je, kao šef Wagnera, snimljen u posjetu nekoliko ruskih kaznenih kolonija.
Tamo je održao uzbudljive govore hordama nasilnih zatvorenika i ponudio im brisanje kaznenih dosjea u zamjenu za službu na bojišnici u Ukrajini. Sada ga se redovito viđa u blizini bojišnice kako nosi vojnu odjeću i brblja o ruskom vojnom vodstvu, koje optužuje za uskraćivanje streljiva Wagnerovim trupama. U posljednja dva tjedna, Prigožinov bijes prema ruskom zapovjednom sustavu pojačao se do neviđenih razina. Njegovi su istupi puni psovki upućenih Gerasimovu i Šojguu. Prijeti im da će povući svoje trupe iz Bakhmuta, a čak se činilo da Putina naziva ''potpuni šupak' i 'sretni djed'.
Dmitrij Utkin je operativni zapovjednik i zakulisni vođa Wagnerove skupine, za kojeg mnogi vjeruju da je bio suosnivač te organizacije. Zlokobni bivši potpukovnik ruskih specijalnih snaga 'Spetsnaz', Utkin je primio nekoliko ordena za hrabrost za svoje akcije na bojnom polju i služio je u vojsci do 2013. godine. Zatim je poslan u Siriju kao dio ruske intervencije koja je uzvraćala pobunjeničkim skupinama i održala predsjedništvo Bashara al-Assada preko privatne vojne tvrtke sa sjedištem u Hong Kongu, kojom upravlja Rusija, poznate kao Slavenski korpus.
Utkin je uvjereni ruski nacionalist koji ima nacističke tetovaže i navodno je fasciniran Hitlerovim Trećim Reichom. PMC Wagner navodno je svoje ime dobio po Utkinovom vojnom pozivnom znaku Wagner, imenu koje je dobio zbog ljubavi prema slavnom njemačkom skladatelju Richardu Wagneru. Međutim, istraga o Utkinu koju je vodila skupina istraživačkih novinara Bellingcat zaključila je da bi Utkin zapravo mogao zauzimati više mjesta terenskog zapovjednika u Wagnerovoj skupini, podvrgavajući se odabranoj skupini viših operativnih vođa. Jedan od njih navodno je Andrej Trošev, bivši pukovnik oružanih snaga koji je za svoju vojnu službu stekao titulu 'Heroja Ruske Federacije' - najveću vojnu počast Rusije. Troševa je Europska unija opisala kao 'šefa stožera' Wagner grupe i čini se da je nadređen Utkinu u Wagnerovoj zapovjednoj strukturi.
Obje osobe su fotografirane kako stoje uz Putina na službenoj svečanosti 2016. godine u spomen na primatelje državnih počasti.
Konstantin Pikalov, kojeg često oslovljavaju njegovim kodnim imenom 'Mazay', još je jedan veteran ruskih oružanih snaga za kojeg se vjeruje da je zadužen za operacije PMC-a na afričkom kontinentu. Bivši pukovnik vodi privatnu zaštitarsku tvrtku Konvoj, čije je sjedište u Sankt Peterburgu, a pružala je sigurnosne usluge ruskim konzultantima koji rade s visokim dužnosnicima u nekoliko afričkih zemalja. Vjeruje se da Pikalov (55) dirigira velikim dijelom tekućih operacija Wagnerove grupe diljem Afrike, koristeći Konvoj kao paravan za povezivanje afričkih dužnosnika koje podržava Rusija i ruskog GRU-a.
Prema zajedničkoj istrazi The Insidera i Bellingcata, bivši pukovnik bio je usko povezan s ubojstvima tri ruska novinara koji su stigli u Srednjoafričku Republiku kako bi istražili vađenje minerala od strane ruskih kompanija 2018.Igor Kostjukov (62) je odlikovani mornarički admiral, a od studenog 2018. šef je ruske vojne obavještajne jedinice GRU. Iako nije bio izravno upleten u stvaranje ili vođenje Wagnerove skupine u njezinim ranim godinama, bliske veze plaćeničke skupine s GRU-om znače da je Kostjukov nedvojbeno uključen u operacije PMC-a.
Njegov položaj šefa GRU-a znači da svi časnici i operativci GRU-a, uključujući već spomenute Utkina i Trosheva, u konačnici podnose izvještaje njemu i od njih će se tražiti da izvršavaju sve naredbe koje admiral smatra prikladnim izdati. Aleksej Djumin je, pak, poznat po bliskom osobnom odnosu s Putinom. Predsjednikov bivši osobni tjelohranitelj i osoba od povjerenja navodno je zaslužio naklonost svog šefa kada je preplašio medvjeda iz jedne od njegovih predsjedničkih rezidencija. Ali Djumin je puno više od običnog tjelohranitelja, on je i zamjenik ministra obrane te zamjenik načelnika GRU-a. Njegovo izravno sudjelovanje u aneksiji Krima donijelo mu je promaknuće i čin general-pukovnika, a postao je i guverner ruske regije Tula.