Kuća na pola puta ima za cilj pomoći ugroženim mladim osobama, kao i onima koji su odrasli u domovima za djecu bez roditeljske skrbi, steći vještine za samostalan život kako bi postali dostojanstveni članovi društvene zajednice kojoj će dati doprinos.
Programi, pomoć...
Kuća je izgrađena u sklopu projekta za poboljšanje uvjeta života mladih punoljetnika koji izlaze iz dječjih domova u BiH, vrijednog 1,443.000 eura, a koji je pokrenuo Grad Mostar u suradnji s nevladinom organizacijom “Luciano Lama” iz Italije, Centrom za socijalni rad Mostar i Dječjim domom Mostar, uz financijsku potporu Ministarstva vanjskih poslova Italije. - Ovdje sam već devet mjeseci i odnos s osobljem, a i među nama korisnicima, je odličan, piše Večernji list BiH. Ovdje imam sve što mi treba, odlučio sam završiti školu, pronaći posao i živjeti normalan život. Želim biti neovisan kad izađem iz Kuće na pola puta, ali ne samo neovisan nego i spreman za samostalan život - kazao nam je Adis Gaš iz Mostara. Od malih nogu Adis je ostao bez majke, sa svojim ocem i troje braće živio je u mostarskom naselju Bafo, a prije toga, kao dijete, u Egipatskom selu. - Imam i poznanike u Italiji koji su se brinuli o meni određeno vrijeme, vjerojatno ću otići i kod njih. Ali sve to kad završim školu i kvalificiram se za određeno zanimanje - dodao je on.
U okviru djelovanja Kuće na pola puta provode se programi koji su usmjereni na pomoć pri stjecanju osnovnih životnih navika, zatim obuke i radionice edukativnoga karaktera, korisnicima se pruža socijalna i psihološka podrška za uspješniji proces osamostaljivanja te pronalaženje posla.
- Uz pomoć organizacije “Our Kids” iz Londona provodimo ovaj projekt koji podržava mlade ljude od 18 godina, a koji su bez roditeljske skrbi i koji žive na području Bosne i Hercegovine. Dakle, naši korisnici nisu samo iz Mostara, ovdje ima mladih iz Lukavca, Tuzle, Sarajeva, Doboja... Cilj je podržati ih u njihovu procesu osamostaljenja, da postanu neovisni mladi ljudi - kazala je u razgovoru na Večernji list BiH Sanela Kukrica, koordinatorica edukacije u Kući na pola puta. Predviđeno je da projekt traje dvije godine, počinje od dana njihova useljenja i u tom razdoblju prati se njihov rad. Provode se razne edukacije, počevši od onih osnovnih potrebnih za normalan život. Radi se na stjecanju odgovornosti, traženju zaposlenja, obavljanju kućanskih poslova itd. Nakon toga cilj je korisnicima pronaći kvalitetan posao kako bi u daljnjem samostalnom životu mogli sami brinuti o sebi.
Kukrica je skrenula pozornost na to kako korisnici koji nakon odrastanja u nekom dječjem domu dođu u Kuću na pola puta većinom nisu dovoljno socijalizirani. - Riječ je o tome da u većem broju slučajeva nije dovoljno rađeno s njima, pri tom mislim na pitanje higijene, ponašanja, ali također rijetko koji korisnik koji nam dođe već zna raditi kućanske poslove. Razlog što je tako vjerojatno leži u činjenici da su ti domovi puni djece i ne može se posvetiti dovoljno pažnje svakom djetetu ponaosob. No, to ne vrijedi za sve. Ima djece kojoj je potrebno više vremena kako bi postigla određeni stupanj socijalizacije higijene, odgovornosti..., a, naravno, ima i onih kojima to ide mnogo brže. Mnogo toga ovisi i o samom pojedincu - ističe Kukrica.
Izbor za život i budućnost
Trenutačno je u Kući na pola puta šest korisnika. Kapacitet ustanove je 13 korisnika. - Prije ih je bilo više, a sada samo šest. Salko je jedan od naših korisnika koji je nakon završene škole našao posao u Stocu, tamo radi u ribarnici. Jedno vrijeme svakodnevno je putovao na relaciji Mostar - Stolac, međutim, on se uspio osamostaliti, tako da se preselio u Stolac i sada tamo živi i radi. Budući da njegov poslodavac ima nekoliko ribarnica, poslao ga je raditi i na Hvar. Drugi naš korisnik Armin nedavno se odselio jer je našao posao. On je u Mostaru i s našim korisnicima koji su se uspješno osamostalili održavamo redovite kontakte - kazala nam je Kukrica.
Najpozitivnija stvar što se tiče cijeloga ovoga projekta otkad se provodi u Mostaru je to što ni jedan od korisnika nije odustao od cilja izgraditi vlastiti život. Naravno, ima onih kojima to ide teže, nekima lakše, no ni jednog trenutka korisnici ove ustanove nisu dovodili u pitanje sami cilj, a to je postati ravnopravni članovi društva sa svim svojim pravima, ali i obvezama. - Do sada nitko nije odustao. Nekoliko naših korisnika zaista je brzo i kvalitetno napredovalo i za njih, koliko ja mogu ocijeniti, neće biti problema, bar što se njih samih tiče. S druge strane, neki se teško uklapaju, a to sve potječe još iz djetinjstva gdje nisu stekli potrebne navike kako bi se uklopili u društvo. Sada je sve to teško mijenjati, ali radimo na tome i, što je najvažnije, oni rade na tome, a imaju našu punu potporu - kazala je za kraj Sanela Kukrica, koordinatorica edukacije u Kući na pola puta.