Međudržavni sporazumi između dviju država, uostalom kao i svaki drugi sporazum, sastavlja se i potpisuje sukladno suglasnosti volja strana potpisnica, tako da ni jedna strana nije u poziciji drugoj nametati rješenja koja ova nije spremna prihvatiti, kazao nam je jučer u razgovoru o stanju u bh. pravosuđu, nužnim promjenama, aktualnim događanjima..., državni ministar pravosuđa Josip Grubeša.
- Sporazum o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima potpisan između dviju država ostavlja mogućnost, svakoj od strana, odbiti pružiti pravnu pomoć u kaznenim stvarima pod određenim uvjetima.
Slučaj Ante Jelavića
Tako su, u slučaju Ante Jelavića, nadležni pravosudni organi Republike Hrvatske odbili podnesenu molbu uz obrazloženje da je riječ o kaznenom djelu “političke ili vojne prirode”, a koje, prema članku 26. stavak 1., točki 3. sporazuma između BiH i RH, predstavlja osnovu za odbijanje molbe, kazao je ministar Grubeša.
- Konkretan slučaj daje povoda za razmišljanje tako da se nužno moramo zapitati o danoj kvalifikaciji kaznenog djela, neovisno o tome što Republika Hrvatska misli o tome. Što mi u BiH općenito mislimo o stavu Tužiteljstva BiH u kojom stoji da je Ante Jelavić, u svojstvu predsjedatelja Hrvatskog narodnog vijeća i člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, u 2000. donio “neustavnu” odluku o uspostavi međužupanijsko-međuopćinskog vijeća kao oblika hrvatske samouprave i za to ga teretilo za kazneno djelo potkopavanja vojne i obrambene moći iz članka 144. Kaznenog zakona BiH. Dakle, najkraće rečeno, prema mišljenju Tužiteljstva, “neustavno” u toj, po njima, spornoj odluci, je to što se predviđalo da Hrvatska samouprava ima svoj grb, zastavu, pečat, službeni jezik, pismo i središte u Mostaru, objasnio je ministar Grubeša.
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...