Mogu vam reći da se nisam nikad bolje osjećao. Redovito pijem lijekove, ne pušim, ne pijem, pa čak ni kavu. Osjećam se kao da imam 20 godina. I ono što mi je pokojni otac govorio: “Živio ti meni 101 godinu, ne možeš više”, toliko ću živjeti, kaže nam kroz smijeh na upit o zdravlju poznati mostarski slikar, arhitekt i kroničar društvenih zbivanja Marin Topić (58). Neki ga vole, neki ne, ali u javnosti je poznat kao nadasve zanimljiva osoba koja govori ono što misli. Tako je bilo i ovaj put. Prokomentirao je bez dlake na jeziku sve što ga tišti kao čovjeka.
O čemu ste razmišljali kada ste doživjeli srčani udar?
- Nije mi ništa padalo na pamet. Nisam čak ni htio moliti Boga da mi pomogne jer mi je toliko puta pomogao. Pa ja sam tek u 58. godini bio prvi put u bolnici. Pitali su me u bolnici koliki mi je tlak, a ja im nisam znao reći jer ga nikad nisam izmjerio. Ja sam samo mogao moliti Boga da ostanem živ zbog moje djece i žene, a, inače, što se mene tiče, jedva čekam umrijeti. Nemam apsolutno nikakav strah od smrti.
Radite li?
- Radim i po deset sati dnevno. Interesantno je koja sve odricanja čovjek mora napraviti u životu da bi živio 10-20 godina duže. A pogledajte ove komuniste, oni samo zahvaljujući onoj svojoj knjižici po stotinu godina žive.
Kada smo posljednji put razgovarali, bilo je to prije tri godine, uspostavljen je Hrvatski narodni sabor (HNS) koji je ovih dana proslavio obljetnicu u ne baš ispunjenoj dvorani i ugodnom ozračju. Kako to komentirate?
- Meni je najprije drago da je HNS nastavio raditi čak i jačim kapacitetom nego prije. To je znak zrelosti. Ali, bio sam na proslavi te obljetnice i mislim da se Hrvati inače neozbiljno odnose i prema svojoj dalekoj, a poglavito prema bližoj povijesti. Jer, ako ti ne poštuješ sebe, zašto bih te ja poštovao. Ne bih ja tu krivio samo organizatora skupa, nego... Ima tu puno razloga zašto je to tako. Ne smiju Hrvati funkcionirati samo kada su izbori.
Polagali ste tada velika očekivanja u tu političku instituciju, jesu li bila opravdana?
- Apsolutno. HNS je vratio na vlast legalno izabrane predstavnike Hrvata i otvorio, odnosno internacionalizirao hrvatsko pitanje, a da se nikome nije praktično zamjerio. Napokon je međunarodna zajednica shvatila da se ne može od Hrvata raditi što žele.
Znaju li Hrvati što žele?
- Hrvati vrlo dobro znaju što žele, ali nam problem stvara zakon spojenih posuda. Htjeli ne htjeli vezani smo za događanja u Republici Hrvatskoj. Ona je i službeno u NATO-u i Europskoj uniji i barem po papirima formalno-pravno i mi tu pripadamo. Zato mi ne možemo voditi samostalnu politiku jer moramo gledati na službeni Zagreb. Imamo hrvatske putovnice. Predsjednik HNS dr. Dragan Čović ima hrvatsku putovnicu, imam je ja i svi mi. Znači, kompletan HNS je član NATO saveza, Europske unije i kako onda predsjednik Čović može voditi svoju politiku. Ne može. Mi moramo provoditi politiku EU. Treba nam čestitati što smo izdržali sve ove torture koje su nam najprije priredile te zapadnjačke sile koje sjede u PIC-u (Vijeće za provedbu mira, op. a.). Mi smo to sve izdržali. I sad moramo izdržati ovu godinu-dvije jer ne možemo vući nikakve radikalne poteze. To bi odgovaralo Bošnjacima koji praktično nisu nikada za Europu, a Srbi kao pravoslavci, oni su uvijek za Rusiju.
Ipak, Hrvate u BiH se optužuje za radikalizam, iako njihovi predstavnici ističu da traže samo jednakopravnost?
- Problem je što međunarodna zajednica ovdje podržava samo stare komunističke kadrove, boljševike koji su uvijek tepali samo tuđim vladarima. Oni su voljeli komunizam jer su imali privilegije u svome selu. Nikada on nije bio glavni u svome selu što se izborio svojom kvalitetom ili se isticao svojim vrijednostima. Takvi nikad ne prave novu vrijednost. Oni uživaju uništavajući svoj narod.
Dobro, ali na terenu drugi vjetrovi pušu. U Hrvatskoj je za predsjednicu izabrana predstavnica HDZ-a, HDZ BiH je u vlasti, a svi su izgledi da se i HDZ u RH ponovno vraća na scenu?
- Što prije Karamarko dođe na vlast, to bolje za sve.
Što je, po vama, ključ rješenja za BiH?
- Osnovni problem BiH je ono što nije europsko. Znači, Srbe mogu shvatiti jer oni imaju svoj prostor, imaju Republiku Srpsku. Oni ništa neće učiniti što ne odredi Beograd. Ako Beograd uđe u NATO i EU, i oni će za njima. Ali, ovdje imamo problem na bošnjačkoj političkoj sceni gdje imate četiri-pet stranaka koje su iste. Svaka ista. Doduše, ne mogu reći za stranku Fahrudina Radončića jer nije bila na vlasti, ali mislim da će kad dođu na vlast i oni biti isti kao i drugi. Bošnjačke strane vode politiku ekvidistance. Takvu politiku je i Alija vodio. On je govorio Srbi i Hrvati su kao ulje i voda. Treba ih samo mućkati da bi bili zajedno. Znači mi i Srbi bi po njima trebali uvijek ratovati, dok bi naši Bošnjaci bili begovi i kao unproforci promatrali sve to mirno, pravili građansku državu s mekim ‘ć’ i oni bi nas vodili u Europu. Da mi uđemo u Europu preko osmanlijske Turske? Pogledajte ova sva događanja oko Erdogana.
Kakve to veze ima s rješenjem gordijskog čvora zvanog BiH?
- BiH će postati država tek kad se političke elite hrvatske, srpske i bošnjačke udruže i konsenzusom osude najprije Tursku zbog genocida. To mora biti prva odluka. A potom treba konsenzusom osuditi Austro-Ugarsku jer su i oni dobra zla ovdje napravili, pa onda redom osuditi savezničke zemlje koje su sijale zlo. Jer ako mi nemamo konsenzus da je Turska ovdje radila genocid, onda rješenja za BiH nema. A zločin po međunarodnom pravu nikad ne zastarijeva. Ako mi nemamo oko toga konsenzus, onda nemamo oko ničega. E, dosad je važila ona da svijet neće dopustiti islamsku državu u Europi. Kako neće, kad je jedan dio Turske islamska država u Europi, Albanija većinski muslimanska država je u Europi, Kosovo skoro sto posto muslimansko pa je u Europi..., što to ne bi dopustili i ovdje. Pa u toj istoj Europi legalno živi više od 60 milijuna muslimana. U Europi trenutačno ima više džamija nego na čitavom Bliskom istoku. Znači to su floskule.
Je li za vas uređenje BiH od tri republike prihvatljivo?
- Ovo jedino može funkcionirati na pravdi. UEFA je slučajno učinila pravdu kad je Zrinjskom stavila da je hrvatski klub. Po meni, BiH treba biti unija tri republike, ako ne može to, onda se treba podijeliti. Srbi idu u Srbiju, Hrvati i hrvatski dio u Hrvatsku, a Bošnjaci trebaju imati svoju državu, pa neka onda između sebe gledaju tko je proeuropski, a tko za vjersku državu. Zašto bih ja rješavao njihove probleme.
Mislite da će nekad doći do takvog dogovora?
- A, kako ćemo se dogovoriti kad je sve ovo neprirodno.
Kako su se Nijemci i Francuzi kao civiliziran svijet dogovorili i napravili EU?
- Zato što su kršćani. Mi i Srbi ćemo se dogovoriti za pet minuta. Da se Moskva i Vatikan ne petljaju, ne bih se čudio da Srbi i Hrvati naprave sami novu zajedničku državu.
Pa bi se opet za 50 godina zavadili?
- Ne bi se opet zavadili.
Zar se povijest nije dovoljno ponavljala na ovim prostorima?
- Ne. Srbi i Hrvati su ratovali samo kad su provodili englesku politiku jer njima je trebalo zaleđe da kontroliraju Gibraltar, Crno more i prolaz do Kavkaza, odnosno do Krima. To je trebalo engleskoj kraljici. Mi i Srbi smo bili najveća braća i družili se fenomenalno.
Prokomentirajte nam posjet pape Franje Sarajevu?
- To je nešto najtužnije što se moglo dogoditi jednom narodu. Golemo je da pastir napusti svoje stado i ode se družiti s drugim ovcama, a njegove ga ovce moraju tražiti po nekim tuđim pašnjacima.
Djelujete ogorčeno i razočarano?
- Tako misli 99,9 posto Hrvata u BiH, ali, samo jedan to smije reći, a to sam ja. Ovaj Papa kad govori o teologiji, to se i da slušati, ali ovo drugo... Ispočetka mi je bio simpatičan, ali... Jedino što je dobro bilo je organizacija manifestacije za koju su opet zaslužni Hercegovci. Ali, kakve mi od toga koristi imamo.
Je li vas možda naljutio odlukom da posjeti Sarajevo umjesto prostore gdje u većini žive katolici?
- Naljutio je svakog normalnog katolika. Ovo je treći pohod pape BiH, prije toga nije 500 godina dolazio, i treći put zaobilazi Hrvate. Svatko zna da ja obožavam papu Wojtylu. To je jedini čovjek kojemu sam ruku poljubio. Ali, kakvi su bili rezultati njegova pohoda. Pa Isus je rekao “caru carevo, Bogu božje”. Pape tri puta dolaze u BiH i obilaze grobišta, a zaobilaze živu Crkvu. Živa Crkva je u Hercegovini, u središnjoj Bosni, obiđi te ljude. Pa ljudi moji, 19 stoljeća je kršćanstva na ovim prostorima. Svaka naša baba je svetica, svaka je rodila po 10 djece bez pobačaja. Naše babe su u raju sada. I da takav jedan prostor humske zemlje ima jedva dva sveca. To su Leopold Mandić, Ozana Kotorska je u proceduri i Sveti Vasilije, iako on nije katolički, ali je i kršćanski svetac. Svatko ga voli. I ja ga volim. Ali samo dva sveca u Hercegovini. Pa svaki haustor u Rimu ima po tri sveca.
Papina nakana je, koliko znam, uz ostalo, bila posjetiti ranjenu Crkvu?
- Ma dođi ti ranjenom, ali dođi nekad i zdravom. Pa tko će njegovati toga ranjenog. U pravu sam ja. Sad ja to tek vidim. Ja sam imao ekipu koja je išla u crkvu svaki dan po tri puta, ispovijedali smo se svaki dan. Vidim ja jedno vrijeme fratri nas nešto ne vole. Što bi nas voljeli kad gube posao. Kakve mu koristi od mene, Srećka Vučine i ekipe. Pravi ljudi, nitko od nas ne griješi svi k’o anđeli. Naučili bolje Bibliju od njih. I onda nam fra Stanko reče “Što se vi ne ženite momci, ženite se!”. Jer gubi on posao. I ovo glumljenje kako Papa kao vozi loše auto. Jer ako je Papa šef Vatikana, on onda mora donijeti zapovijed da ni jedan biskup i svećenik ne smije voziti auto.
Vatikanu bi trebalo biti stalo da katolici opstanu u BiH?
- Vatikan opet preko nas vodi neku globalnu svjetsku politiku. Evo sad Papa hoće pomiriti Vatikan s Moskvom. Ovo što je ovaj Papa učinio s blaženim Alojzijem Stepincom, pa to mu ne bi uradio Tito. U trenutku kada ga treba i službeno proglasiti svecem, on predlaže katoličko-pravoslavnu komisiju. Pa koja to religija na ovom svijetu uzima drugu religiju da sudi o njegovim svecima. Drugo, Crkva je lako loše organizirana. Od Francuske revolucije Vatikan se ne pita ništa. Staljin je rekao “Koliko tenkova imaš?”. Vatikanska diplomacija ne postoji otkad je uveden internet. To su smiješne stvari. Papi efendija Kavazović govori da će nastaviti odnose Hrvata i muslimana na principima Ahdname, dokumentu o ljudskim pravima starom 500 godina, u kojemu ti osvajač dopušta prakticiranje vjere i nikakva druga prava, ni na imovinu, ma ni na što! Papa se tu trebao ustati iste sekunde i sastanak završiti. To je skandal prvog reda.
Papa Franjo se u svojoj poruci odmah po odlasku iz BiH osvrnuo i na vidioce, što su mnogi mediji iskoristili da prejudiciraju njegovu odluku o Međugorju.
- Međugorje nije nastalo dekretom niti će nestat dekretom. Znači, Međugorje je volja božja. I uzmite samo hipotetički kakve bi koristi imali mi i da ga Papa prizna, ili da ga ne prizna? Što bi se promijenilo? Ništa. Nije ondje narod zbog Pape jer ondje je temelj svega vjera. Praktično kršćanstvo danas u Europi ne postoji sigurno. A Međugorje je ispovijed, pričest, molitva i post. Znači sve ono zbog čega postoji sveta Katolička crkva.
Pojedini politički komentatori su mu zamjerili da je neupućen.
- Kako će biti upućen. Nije ovo Južna Amerika, ovo je Europa. Nije snaga Vatikana u intelektualnosti i sposobnosti jednog pape, već u božjem blagoslovu koji je Bog ostavio Vatikanu. Ni vrata paklena neće ga srušiti. To je sveti Petar. Bit će papa koliko hoćeš.
Možemo li sad o konkretnim problemima koji muče ovo društvo? Ljudi zbog neimaštine masovno odlaze.
- E, to je katastrofa. Ja sam to u svojim kolumnama stalno potencirao. Još prije deset godina.
Hercegbosanska županija je skoro opustjela.
- Nećete ovdje više nikoga vidjeti iduće ljeto. Ja sam od komunizma i nedostatka posla u Njemačku otišao ‘86 - ’87 godine. Naučio sam njemački i vratio se ‘90. ovdje praviti Europu. Ali velika krivica leži i na toj Njemačkoj i na Vatikanu. Jesu nas podržali u početku kroz priznanje Hrvatske, ali kasnije je njihova politika dovela do toga da mi bježimo prema Njemačkoj. Kakve koristi mi od toga imamo. Evo, uzmimo Njemačku. Mi je idealiziramo. A u Prvom i Drugom svjetskom ratu poraženi smo skupa s Njemačkom. I još se samo kod nas priča o fašizmu. A što smo mi bili, samo šaka jada i prema Njemačkoj i prema Hitleru. I ta Njemačka umjesto da nam zahvali na odanosti, odmah nam po priznanju uzme telekom. Državi kojoj je trećina teritorija nakon rata bila porušena i zapaljena, oni uzimaju telekom. A preko hrvatskog telekoma mogle su se tri Hrvatske izgraditi. Uzmite potom banke, Vatikan također. Zadar se još vodi kao talijanska biskupija. Ma, ne vole nas oni. Moju su majku 1941. godine Talijani uhitili i dvije godine je zbog njih bila u zatvoru. Ti isti katolici Talijani moju su majku od 13 godina zarobili. Glavni medij za istjerivanje Hrvata katolika iz BiH su Vatikan i Njemačka koje deklariramo kao najveće prijatelje.
Ponovno se vraćamo na 1945. kada je cijeli jedan narod bio optužen i stigmatiziran za kolaboraciju s neprijateljem.
- Ponavlja se. Lustracija nije bila provedena. Nije bilo vremena, rat je počeo. Kada kupujete kuću, uvijek pitajte: jesi li je ti pravio ili otac. Ako kažu otac. Kupuj. No, ja sam i danas, kao i 1991. godine, da svi budemo zajedno. Bilo je dobrih ljudi koji su radili za UDBA-u, pokazali su se kao izvanredni u Domovinskom ratu. Nego kasnije kad je nastao mir, počela je igra. Kako to da je 1997. godine ubijen Mate Boban, odmah za njim 1998. ubijen Gojko Šušak, pa ubijen Franjo Tuđman. Tri glavna čovjeka za stvaranje hrvatske države u tri godine nestala. I onda dolazi ‘legendarni’ Stipe Mesić koji je kao rušio Jugoslaviju, a dolazi praviti novu Jugoslaviju. Nego, sreća, pojavila se Angela Merkel pa im je planove sasjekla u korijenu.
Kako ste vi doživljavali Jugoslaviju?
- Što je zanimljivo, ja sam uvijek mrzio tu Jugoslaviju, smatrao sam je protuprirodnom tvorevinom, ali ja sam sad za tu Jugoslaviju jer mi to ne smeta jer volim sve ljude. Znate li tko je protiv Jugoslavije? Ovi što su na vlasti u ovih šest - sedam država nastalih raspadom. Sve su to bivši komunisti. Jer oni su protiv Jugoslavije. Gdje će oni novčanike dati Beogradu. Onaj iz Sarajeva, Zagreba ili iz Makedonije da daju novčanik Beogradu. Samo su oni protiv Jugoslavije. I ovi tajkuni, ratni profiteri koji su se obogatili preko noći, a nemaju dva razreda škole, njima odgovara ovakvo stanje. I onda mi nije jasna ta Amerika, pa izmišljaju televizije poput one N1, novog Yutela... I što je zanimljivo, oni samo pričaju o pogrebima. O mrtvacima... Kod njih su i dalje glavni pjevači Lepa Brena, Zdravko Čolić, ne kažem svaka čast legendi. Ali može li se nova vrijednost napraviti. Samo na ovim prostorima može biti da ovaj mali Amel Ćurić svakih deset godina pobjeđuje na novim nadama. I opet od njega ništa neće biti pa će se opet za deset godina prijaviti i opet pobijediti. Zašto? Jer ne može od ovih starih komunjara doći do izražaja. To je generacija koja ne da ništa svojoj mladosti, ta poslijeratna generacija. Ja čak volim i partizane, jesu bili đubrad, ali su barem imali mu.. ako ništa. A ovi iza njih... I zbog toga imamo ovo iseljavanje.
Mladi nemaju posla?
- Pa kako će imati, ne možeš čovjeka s više od 60 godina poslati u mirovinu. Neće da idu s dužnosti. Zato što se u šezdesetim godinama zaljubljuju, imaju ljubavnice. Žensko otkrili tek u 60. godini, pa meni je s 22 godine žensko dojadilo, ja sam htio u fratre ići. Pa kad sam i tamo čuo da bih mogao imati problema što se toga tiče, onda sam odustao. Nemoj me z.... Kod nas se zaljubljuju u 60. godini, oni u tim godinama mladost proživljavaju, a mladi ljudi venu i odlaze odavde trbuhom za kruhom.
Kakva nam je perspektiva. Po vama, ne piše nam se dobro?
- Ma, Hercegovina je neuništiva. Zapamtite, ova generacija koja sad odlazi će se vratiti. Ovi baš odlaze na privremeni rad u inozemstvo. Ali mi pod hitno trebamo djelovati, treba praviti lustraciju, ono što je Karamarko najavio. Kada napraviš lustraciju u HDZ-u, ne trebaš je ovamo ni pravit. Crkva da je napravila lustraciju u svojim redovima ne bi je trebali praviti ni u HDZ-u. Jer nije trebao zakon Crkvi da napraviti lustraciju u svojim redovima. Jer mi zaboravljamo da smo svi od krvi i mesa. Toliko je ovdje zapuštena naša Hercegovina.
Tko je kriv za to?
- Nisu nam dali. Ovdje se rađaju najveći genijalci, ali nisu nikad mogli doći do izražaja. Kad kažem Hercegovina, ja ne mislim samo na Hrvate katolike, mislim i na Srbe i na Bošnjake. Jer, kakvu Zagreb, Sarajevo i Beograd vode politiku prema nama, nekad mi padne na pamet, iako znam da je to uzaludan posao, da mi Hercegovci napravimo svoj identitet i da kažemo ‘de bola’... Nemojte nas vi iz Zagreba, Beograda i Sarajeva braniti i učiti što ćemo i kako ćemo. A pogotovo ne vi iz Rima i Moskve. Jer ne znaš tko je ovdje ljepši i pametniji. Ljepše zemlje na svijetu nema s više svjetlosti, više voda. Kakav kamen? Ispod nas su najljepše vode, kristalno čiste rijeke, jezera, potoci, more i planine, sve imamo. Ali ne, oni žive da unesu mržnju ovdje. I da bude paradoksalno, ovdje se nitko nije mrzio ni u ratu. Niti se sad mrzi.
Što ima novo na likovnom planu?
- Radio sam nešto po narudžbi, čovjek mi je naručio sliku jer je na svojoj koži doživio čudesa. Jedno Gospe međugorske. Ona ga je izliječila od dijabetesa, što je i medicinski dokazano, a drugo je svetog Vasilija koji ga je isto ozdravio, mislim od raka na plućima. I na tu sam priču spojio sv. Vasilija, Međugorje, križ iz Međugorja, Svetu obitelj, sv. Josipa, moju zemlju Hercegovu, zemlju svjetlosti, ali i svetosti. Trenutačno slikam i Cvjetnu nedjelju, ono cvijeće u našem starinskom lavoru iz kojeg se umivamo.
Kako danas gledate na Mostar?
- Da se mi ovdje pitamo, Mostar bi već odavno bio u Europskoj uniji i već bi bio kao New York. No, ne pitamo se mi već međunarodna zajednica, prije svega Englezi jer su oni prvaci svijeta za nedovršenu povijest. I s obzirom da ga nisu riješili, onda ga u zamrzivač stave. I sad je Mostar u zamrzivaču. I što je zanimljivo, Mostar je čak i ovakav bolji nego u tzv. demokraciji. Bolje se gradi i bolje će se živjeti.
A međuljudski odnosi? Vraća li se povjerenje?
- Nikada nisu bili bolji. Oni su bili dobri i u ratu, a kamoli danas. Znate što, demokracija je najgori oblik vladanja. Ja sam mislio da je to komunizam, ali demokracija definitivno. Svaka diktatura je bolja od bilo koje demokracije. To je najgori sustav što postoji jer to je sustav ‘dva loša ubiše Miloša’. U svakoj demokraciji ološ ljudski se probije i vlada masom, u svakoj demokraciji.
Koja je onda opcija najbolja po vama? Diktatura, čvrsta ruka?
- Što je u Kuvajtu? Humana diktatura. U Saudijskoj Arabiji? Kad imaš humanog i plemenitog vladara, onda znaš tko odgovara. Pa što Rusija napreduje. Putin se pita. Zamislite sad kad bi u Rusiji uveli neki novi oblik demokracije, pa to bi se raspalo za pet minuta. Svakome treba čvrsta ruka. Što je jedna baba koja je imala puno djece govorila - “puno djece, a svi mi pametni”. Desetero djece ima i svi joj genijalci. Svi bi pametovali, a tko će tegliti i raditi.
Ipak, mi civilizacijski pripadamo Europi...?
- Da, ali za demokraciju i za sve što je sofisticirano treba puno vremena, da se to lijepo uobliči i primjeni kao, primjerice, u Švedskoj. Ali ne, oni su nas iz totalitarnih balkanskih diktatura preko noći htjeli demokratizirati, donositi zakone koji su napravili deset puta gori kuršlus nego što je bio jednopartijski sustav.
Kako uopće opstati u današnjem svijetu?
- Najgore je danas normalnim ljudima, normalnoj djeci i normalnim studentima koji misle da se sve može u životu postići poštenjem, radom i trudom. Takvi kriteriji postoje u ovim zemljama koje nas okupiraju, u SAD-u, Njemačkoj i Engleskoj. Engleska je veličanstvena zemlja, ali gdje su Englezi gosti - jadna li ti majka. Kako su Englezi sebi znali napraviti Australiju, nema ljepšeg komada zemlje na svijetu. Kad bih se ponovno rađao, želio bih se roditi u Australiji. Ma, u pravu su Englezi. Ako domaćin dopušta da mu gost može po kući raditi što želi, onda nije ni zaslužio bolje. A mi još miješamo evanđelje i politiku. Principi politike nisu isti kao principi Crkve. Isus zbog jedne ovce napušta njih 99. A po principima demokracije, ti zbog 51 napuštaš 49. Naš narod od političara traži da bude pošten. Što će ti pošten političar? Pa pošten političar ne može sam sebi ništa napraviti. Ti ako si svećenik i usto pošten, propast će ti župa.
A što je, po vama, pravi kriterij za političara? Da bude odlučan?
- Da bude svakakav, a najviše životan, kakva je i politika. Što je aktualno u svijetu, to i radi. Treba biti realan. Mi se ponašamo kao da nas je kao Kineza. Briga nekoga za četiri milijuna Hrvata koji su još za sebe uzeli najbolju lokaciju na svijetu. Ja prvi da sam neki od ovih velikih naroda koji nemaju more, došao bih na Jadran i sve to protjerao. Ti ćeš s četiri milijuna kontrolirati svu tu ljepotu. To je prva misao koja se svakome čovjeku javi. Ako ćeš državu praviti, čitaj Stari zavjet, a Novi zavjet drži za kuću, za obitelj. Stari zavjet pravi državu. Tamo gdje god okreneš stranicu, barem je 5-10 mrtvih, a negdje i po stotinu. A mi, dat će Bog. Božje spasenje je individualno. Ne ide narod u spasenje, već se u spasenje ide individualno. Država je kolektivitet. Ali što ćeš, nismo imali državu 900 godina.
Kako komentirate položaj i ulogu kulture i kulturnih institucija kod Hrvata?
Nama je bio oduzet novčanik za kulturu na razini Federacije BiH. Mi moramo obnoviti i dovršiti zgradu Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Hrvati moraju pokrenuti akciju i u iduće četiri godine dovršiti taj objekt da u punom kapacitetu počne djelovati. Tu nam samo treba kao primjer poslužiti splitski HNK kojemu gravitira regija od 500 tisuća stanovnika, koliko ima i ovaj prostor Herceg Bosne. Znači da HNK Mostar ima svoju operu, dramu, balet i sve ostalo. Trebamo pokrenuti akademiju za glumce, davati im stanove da ovdje dođu raditi i za mlade kako bi ostali ovdje. Iz svega toga rodit će se nukleus i za filmsku akademiju. Mi moramo praviti svoje filmove, ne naručene od nevladinih organizacija koje uopće ne govore o Hrvatima i stvarnome životu i problemima. Mi moramo preko legalnih institucija završiti HNK, stadion Zrinjskog, sportsku dvoranu i sve institucije koje nas čine narodom.
Nama je ili seliti odavde ili to napraviti, nema nam druge. Ali seliti nećemo jer mi vjerujemo u Isusa Krista i Gospu međugorsku, u našu svetu Crkvu na čelu s biskupom Perićem. A ovo što sam vam ja rekao je mišljenje Marina Topića, ali neka upitaju i ostale Hrvate, mislit će isto kao i ja. Samo ne smiju kazati.