Zahvaljujući skupini aktivista, ljubitelja životinja, Čapljina nema problema s napuštenim psima. Ljubitelji životinja najprije su krenuli skromno, pse su sklanjali s ulice, vozili na sterilizaciju u Široki Brijeg… Potom su se organizirali kao Grupa za zaštitu životinja “Šapica”.
Nedostatak hrane
Posjetili smo azil koji su osnovali na dijelu vatrogasnog poligona, u Grkovu dolu. Zatekli smo Belmu Repešu u čišćenju nastambi za pse. Kad se smirio gromki lavež kojim dočekuju neznance, na upit odakle im toliki psi, Belma kaže: “Pokupimo ih s ulice i dovedemo. Svi su s ulice, i veliki i mali. Trenutačno je ovdje 86 pasa. Nije ih problem uhvatiti. Ponudite im malo hrane i oni dođu…” Dok smo razgovarali s Belmom, stigao je i njezin muž Haris Repeša koji o stanju u azilu kaže: “Situacija je prilično loša. Imamo problem s nedostatkom novca za hranu psima, za redovite preglede kod veterinara... Ovo su sve psi iz općine Čapljina. Zamislite broj ovih pasa plus onaj udomljenih. Da nema ovoga prihvatilišta, svi bi bili na ulici. O psima se brine nas desetak. Svaki dan dolazimo, dajemo im vodu, obilazimo ih. Svaki dan dobivamo pozive o novim psima, novim kučićima. Trenutačno nema puno pasa, ali već imamo pozive o kučićima koji su se pojavili na ulici. Problem je deponij, Ada gdje borave Romi, tu je previše pasa. Kako mi očistimo grad, tako novi psi iziđu iz Ade, plus oni neodgovornih vlasnika koji puštaju svoje pse ili ženku da se okoti i onda štenad izbace na ulicu. Upravo sam donio tri kučića koje smo našli ispod mosta u Čapljini prije tri dana. Pregledao ih je veterinar, primili su cjepiva i sada su novi članovi azila.”
Sterilizacija i kastracija
Inicijator projekta bila je Valentina Jesić koja kaže: “Imamo suglasnost Grada za osnivanje azila, ali nemamo materijalnu potporu. Azil smo otvorili vlastitim sredstvima. Pomažu nam dobri ljudi kojima je stalo da psi nisu na ulici. Ima nas petnaestak koji se brinemo o psima, ali nas je svakodnevno aktivno samo četvero. Svaki dan netko mora biti tu, nahraniti pse, dati im vodu, obići ih... Što se tiče ljudi u gradu, dosta nam pomažu, ali ima i onih koji odmažu, naravno.” “Malo ste i razočarani u ljude?” “Pa jesam, zato što ne mogu shvatiti da mi nismo deponij pasa, mi smo, nazovimo to tako, sklonište, prihvatilište za pse koje oni izbace na ulicu. Udomimo ih, hranimo, liječimo. Sve to radimo sami. To su psi iz ovoga grada, nisu pali s neba. Zanimljivo, ljubitelji životinja kažu - ovo radimo zbog pasa, a ne zbog ljudi. A ljudi zaista znaju biti neodgovorni. Ima i slučajeva da donesu psa od kuće i ubace ga unutar azila. Nesretni “padobranac” u tom slučaju ne može preživjeti. Opisujući svoja iskustva aktivisti ističu kako je nekim psima, za koje ljudi kažu da su agresivni, potrebna socijalizacija koju također provode. Do sada su putem azila koji ima svoju web-stranicu udomljena 124 psa. Sretna okolnost u svemu je što opet dobri ljudi sterilizaciju ili kastraciju pasa u Širokom Brijegu rade besplatno. Pomažu i veterinari donacijom cjepiva.