Skoro 900 klizišta aktivno je na području Sarajevske županije, od kojih je 200 potrebno hitno sanirati. Iako se velike količine novca ulažu u sanaciju klizišta, svakodnevno se pojavljuju nova pokretanja tla, a glavni krivac za to, kažu stručnjaci, je čovjek. Zasigurno najteža situacija je u TŽ-u. Posebno je ugrožen grad Tuzla. U 2014. je imao više od 2000 klizišta, a zahvaćeno je 17% od ukupne površine. Osim klizišta, značajne probleme u Tuzli imaju i zbog slijeganja terena što je posljedica nekontrolirane eksploatacije soli, a tu su i napušteni rudnici gdje je vršena eksploatacija ugljena. Postanemo svjesni klizišta tek kad se aktiviraju i unište sve pred sobom. Nekako se stječe dojam da ih je svake godine sve više. Proljetno topljenje snijega ili jača kiša pokreću stalno nova klizišta i stvaraju probleme ljudima koji tu žive, a ostali sve to u čudu gledaju i već sljedećeg dana, zbog nekih novih događaja, zaborave što se dogodilo. Sve do nekog novog klizišta s materijalnim posljedicama pa i ljudskim žrtvama.
Neadekvatan teren
Poplave i klizišta spadaju u grupu nesreća koja se naziva prirodna nepogoda ili prirodna nesreća. To je i razumljivo jer su obje vrste nesreće u osnovi vezane za prirodne pojave, obilne kišne oborine, topljenje snijega i geomehaničku nestabilnost tla. Ipak uz prirodne uzroke, na nastanak poplava i klizišta sve više utječu ljudi pa se može reći da uz prirodne, navedene nesreće poprimaju i antropogeno obilježje. Do sredine prošlog stoljeća nije bilo značajnijeg utjecaja čovjeka na nastanak poplava i klizišta. Ljudi su na osnovi, prije svega usmenog prenošenja informacija, bili svjesni opasnosti od poplava i klizanja tla. Zbog toga se u plavnom području vodotoka i nestabilnim oborinama izgrađivali objekti. Industrijskim razvojem stvorili su uvjete da veliki broj ljudi svoju budućnost počne tražiti u proizvodnim tvrtkama. To je omogućilo da sve veći broj ljudi svoju egzistenciju može rješavati i u neposrednoj blizini urbaniziranih centara općina. Naglo je porasla izgradnja zgrada i privatnih objekata za stanovanje u neposrednoj blizini tvrtki i centara općine. Grade se industrijske zone i nova naselja za rad i život ljudi. Svi žele biti bliže centrima. Zbog nedostatka slobodnog zemljišta u blizini centra općina, rješenje se nalazi na slobodnom zemljištu uz vodotoke i slobodnim padinama u blizini gradova. Posebno negativno na to utječe rat i velike migracije stanovništva koje je prouzročio. Doseljenici iz ratom opustošenih područja masovno kupuju “jeftino” zemljište za novi početak. Izgrađuju se cijela naselja na plavnim područjima vodotoka i nestabilnim padinama oko gradova. Izgrađuje se tisuće objekata bez ikakvoga urbanističkog reda i planiranja. Nažalost, izgrađuje se i tisuće objekata bez dozvole i riješenog pitanja odvoda oborinskih i fekalnih voda iz tih objekata i naselja. Broj građevinskih i infrastrukturnih objekata se sve više povećava, što za posljedicu ima stvaranje fizičkih prepreka za protok viškova vode u vodotocima i preopterećenje i statičku nestabilnost padina.
Stanje sve gore
Ljudi narušavaju prirodnu ravnotežu. Sijeku se šume, narušava prirodna ravnoteža padina, ucjevljuju vodotoci u kapacitet protoka daleko manji od potrebnog u izvanrednim okolnostima, ne rješava se odvod oborinskih i fekalnih voda, grade se lokalne ceste s propustima neodgovarajućeg kapaciteta itd. Pod pritiskom građana da legaliziraju svoju imovinu sagrađenu na takvom zemljištu, vlasti prave više grešaka. Donose propise i omogućavaju prijavljivanje priključaka na struju, vodu, telefon i kanalizaciju i legalizaciju gradnje naknadnim zahtjevima i plaćanjem propisanih obveza. Nažalost, i uz to stanje u toj oblasti se ne popravlja nego postaje sve gore i gore.