Debljina je važan uzrok povišenoga krvnog tlaka i jedan od glavnih razloga velike učestalosti arterijske hipertenzije. Cilj liječenja debljine nije mali konfekcijski broj nego zdravlje te svaki mali pomak znači puno.
Debljina je bolest, priznata kao takva prema 10. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10) te ima šifru E66. Radi se o kroničnoj endokrino-metaboličkoj bolest koja složenim patofiziološkim mehanizmima uzrokuje nastanak brojnih komplikacija Definirana je indeksom tjelesne mase (ITM). ITM se računa prema formuli ITM = tjelesna masa kg/tjelesna visina m2. Debljina je ITM veći od 30 kg/m2 a prekomjerna tjelesna masa je ITM od 25-30 kg/m2.
Postoji vrlo jednostavna formula koja opisuje nastanak debljine. Unos energije minus utrošak energije jest ona energija koja ostaje uskladištena u našem organizmu. Kada dolazi do neravnoteže navedene formule, tj. kada je unos povećan, ili kada je potrošnja smanjena količina energije koja se zadržava u organizmu je povećana.
Dakle, sve hrana koju unesemo u obliku kemijske energije mora biti potrošena na bazalni metabolizam ili kretanje. Najlošija je kombinacija povećanog unosa i smanjene potrošnje koji rezultira velikim viškom energije koja zaostaje u organizmu. Navedena energija se „skladišti“ u obliku masti u masnim stanicama. Debljina nastaje kombinacijom nasljednih i okolišnih čimbenika od kojih su ključni nepravilna prehrana i manjak fizičke aktivnosti no bitne su socioekonomske i psihosocijalne odrednice. Ključni čimbenik debljanja je stil života, a često spominjani hormonski uzroci čine samo mali udio.
Zašto se toliko govori o debljini?
Debljina je povezana s nizom bolesti, ipak je najpoznatija je povezanost sa šećernom bolesti, sa srčanožilnim bolestima i s kroničnom bubrežnom bolesti koje su vodeći uzrok smrtnosti u razvijenim zemljama. Premda se to danas još ne razmišlja dovoljno često, debljina je jedan od važnijih razloga porasta krvnog tlaka i objašnjenje velike prevalencije arterijske hipertenzije.
Međutim, debljina se vezuje i uz pojavnost zloćudnih bolesti, tegoba sustava za kretanje, neplodnost, psihosocijalne problematike itd. Poznato je da mršavljenje i smanjene ukupne tjelesne mase za 5 – 10% mase ima povoljan učinak na metabolički profil bolesnika i ukupno zdravlje. Cilj liječenja debljine nije mali konfekcijski broj nego zdravlje te svaki mali pomak znači puno. O debljini je potrebno govoriti jer je ona faktor rizika koji se, za razliku od nasljeđa, može mijenjati.
Evo nekoliko zanimljivosti o debljini u Europi. Prema navodu Eurostata 2019 čak 53% odraslih osoba koje žive u EU-u ima prekomjernu tjelesnu masu. Hrvatska prema tome navodu ima od svih EU zemalja najveći udio onih s prekomjernom tjelesnom masom, čak 65%.
Ono što još više zabrinjava jest činjenica da je poznato da 1 do 3 djece u dobi u dobi od 8 do 9 godina ima prekomjernu tjelesnu masu za svoju dobi što nas pozicionira među pet najgorih europskih zemalja.
Zanimljivo je da je debljina u djece, osim u našoj zemlji, ima veliku prevalenciju u mediteranskim zemljama: Španjolskoj, Grčkoj, Italiji i Malti. Prema našem istraživanju CRP-KOP studiji pretilost kod školske djece izravno je povezana s ranim porastom krvnoga tlaka što djecu već od najranije dobi gura u zonu visokoga kardiovaskularnog rizika.
Mediteran i debljina zvuče kao oksimoron
Pozitivan utjecaj mediteranske prehrane na zdravlje je poznat; mediteransku prehrana karakterizira visok unos jednostruko nezasićenih masnih kiselina, prvenstveno iz maslina i maslinovog ulja, svakodnevna konzumacija voća, povrća, cjelovitih žitarica, niskomasnih mliječnih proizvoda, tjedna konzumacija ribe, mesa peradi, orašastih plodova i mahunarki, relativno nizak unos crvenoga mesa te umjerena svakodnevna konzumacija crnog vina.
Takav tip prehrane štiti od niza stanja i bolesti koje se vezuju uz pojam metaboličkog sindroma (povišen krvni tlak, debljina, šećerna bolest, povišene masnoće u krvi). 2013. godine je na sastanku UNESCO-ovog Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu prihvaćena multinacionalna kandidatura Španjolske, Cipra, Grčke, Italije, Maroka, Portugala i Hrvatske pod nazivom Mediteranska prehrana. Tada je i upisana na Reprezentativnu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine. Takav tip prehrane je dio našeg nasljeđa i kulturnog identiteta čime de definitivno moramo ponositi. Danas se sintagma „mediteranska prehrana“ ne shvaća samo kao prehrambeni obrazac, nekog kao i specifičan način života usuglašen s prirodom i korištenjem njenih resursa kroz stoljeća.
Međutim, čini se da niti nasljeđe, niti tradicija, niti prirodni resursi nisu dovoljni da bi „zaštitili“ naše stanovništvo od pandemije debljine. Istraživanje koje je uspoređivalo stanovništvo kopnene Hrvatske i četiri jadranska otoka (Raba, Visa, Lastova i Mljeta) pokazalo je da muškarci na otocima imaju veću prevalenciju povećane tjelesne mase, a oba spola veći udio novodijagnosticirane arterijske hipertenzije. Ispitivana populacija na otocima imala je više čimbenika rizika za nastanak srčanožilnih bolesti. Navedeno nam govori da se ne treba zavaravati idejom Mediterana i zanemarivati javnozdravstvene akcije na otocima.
Radi svega navedenog javnozdravstvena akcija Lov na tihog ubojicu koji se odvijao u kolovozu ove godine na četiri dalmatinska otoka i na sedam lokacija s ciljem povećanja povećati svijesti o arterijskoj hipertenziji i metaboličkom sindromu ima veliko značenje. Naši mladi članovi Hrvatskoga društva za hipertenziju su tijekom 7 dana putovanja po dalmatinskim otocima mjerili krvni tlak, šećer i masnoće u krvi, snimali EKG i družili se. Bilo je korisno i zabavno, nekada malo i valovito. Za kraj citirat ću Franklina D. Roosevelta “A smooth sea never made a skilled sailor (Od mirnog mora nikada iskusnog mornara)".