Odvjetnik Artan Qerkini kaže da je Specijalni sud osnovan kako bi sudio isključivo pripadnicima bivšeg OVK, a ne svima koji su počinili kaznena djela za vrijeme rata na Kosovu
Nakon što je Specijalno tužiteljstvo za Kosovo sa sjedištem u Haagu podiglo optužnicu protiv kosovskog predsjednika Hashima Thaçija i predsjednika kosovske Skupštine Kadrija Veselija te drugih osoba, poput bivšeg predsjednika parlamenta Jakupa Krasniqija te šefa parlamentarne stranke Samoopredjeljenje, najjače stranke u kosovskom parlamentu, Rexhepa Selimija, tereteći ih u 10 točaka za niz zločina protiv čovječnosti i ratne zločine, uključujući ubojstva, prisilne nestanke osoba, progone i mučenja, postavlja se pitanje želi li međunarodna zajednica ukloniti s političke scene sve pripadnike Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) koji danas obnašaju visoke političke, vojne i obavještajne dužnosti.
Naime, svi optuženi bili su najviše rangirani članovi nekadašnjeg OVK koji se tijekom kosovskog rata 1998./1999. borio protiv srbijanske vojske. Osim njih, u Haag je pozvan i bivši časnik Hrvatske vojske i OVK Agim Çeku, koji je odigrao glavnu ulogu u osnivanju vojske Republike Kosova. Glavni tužitelj Jack Smith prijedlog optužnice podnio je 24. travnja 2020., a sudac je optužnicu potvrdio šest mjeseci kasnije – 26. listopada. Optužnica se temelji na izvještaju specijalnog izvjestitelja Vijeća Europe Dicka Martyja o zločinima OVK na Kosovu i u Albaniji od 1998. do 2000. godine.
U tom izvještaju iz 2011. Marty je Thaçija označio kao vođu Dreničke skupine OVK koja je u improviziranim logorima u Albaniji u nehumanim uvjetima držala, mučila i ubijala zarobljene Srbe, ali i Albance i Rome koje je smatrala nelojalnima. Dick Marty u izvještaju je, između ostalog, naveo pouzdana saznanja da su nekima od zarobljenih Srba u Albaniji posmrtno bili vađeni organi koji su potom na crnom tržištu prodavani za transplantaciju. Kadri Veseli u Martyjevu je izvještaju nazvan “osovinom” Dreničke skupine koja je opisana kao kriminalna organizacija koja se bavila i trgovinom drogom i ljudima te drugim oblicima kriminala.
Specijalni sud za Kosovo u Haagu osnovan je 2016. pod pritiskom međunarodne zajednice. Pravno gledano, on je dio kosovskog pravosuđa, ali u njemu rade isključivo strani suci i tužitelji kako bi se osigurala veća neovisnost. Zadaća je Tribunala istražiti ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, mučenja i progone koji su se dogodili od siječnja 1998. do prosinca 2000. godine na Kosovu. I sam Thaçi poticao je kosovski parlament da glasa za uspostavljanje tog suda jer je želio riješiti pitanje ratnih zločina, ali nije ni slutio da bi Specijalni sud u Haagu optužnicu mogao podignuti upravo protiv njega i ostalih vodećih čelnika Kosova. Prema izvještaju Švicarca Dicka Martyja, jedinom dokumentu na kojem se temelji optužnica, a predstavila ga je komisija Vijeća Europe 2011., Thaçi je među ostalim bio umiješan i u ubojstva zarobljenika i prodaju njihovih organa, no on uporno i čvrsto negira te optužbe. A do danas nitko od osumnjičenih nije optužen za trgovinu organima. No, u izvještaju Dicka Martyja navodi se da su se organi vadili u “žutoj kući” koja se nalazi u selu Ribë, nedaleko od grada Burrela na sjeveru Albanije. Bivši kosovski premijer Ramush Haradinaj bio je pozvan u Haag zbog navodne umiješanosti u trgovinu organima u toj “žutoj kući”. Međutim, nikada nije bilo dokazano da su se u toj kući uistinu vadili ljudski organi i prodavali na crnom tržištu, pa je Haradinaj bio i oslobođen te optužbe. I mi smo pokušali doznati što se događalo u famoznoj “žutoj kući” koju su obilazili i drugi novinari i TV ekipe iz cijelog svijeta. Stigavši u Prizren, grad nedaleko od albanske granice, kolege novinari koje sam sreo rekli su kako bi bilo dobro da s nama budu lokalni vodiči jer su ljudi na tom području uznemireni i ratnički raspoloženi. S obzirom na to da se radi o ruralnoj sredini u kojoj ljudi nemaju puno doticaja s vanjskim svijetom, moglo bi biti opasno. Iz Prizrena smo krenuli prema granici koja je udaljena samo 10-ak kilometara.
Kontrolu su obavili samo albanski carinici i policajci jer Kosovo i Albanija o tome imaju međudržavni sporazum. Kukës je prvi grad u Albaniji nakon granice, centar sjeveroistočnog dijela Albanije, u kojem je tijekom 1999. boravilo nekoliko stotina tisuća izbjeglica s Kosova. Od Kukësa smo krenuli autocestom prema Mirditskom okrugu ili distriktu, katoličkom području koje je u doba Osmanskog Carstva uživalo autonomiju. Na ulasku u gradić Rubik dočekali su nas vodiči i odmah nas upozorili da se ne raspitujemo previše jer su ljudi osjetljivi budući da je njihov kraj postao među najzloglasnijima u svijetu. Krenuli smo prema Matskom okrugu u kojem je posve drukčija slika Albanije. Što se dublje ulazi u zemlju, stječe se dojam da se područje priprema za snimanje filmova otprije 500 godina. Život je stao. Cesta je katastrofalna, uska, puna životinja zbog kojih smo znali stajati i više od pet minuta dok se nisu maknule kako bismo mogli proći. A to je glavni put prema gradu Burrelu, u čijem su središtu dva značajna spomenika – Skenderbega i Zogua I. Matski i Debarski sandžak bile su pokrajine od Skenderbegova najvećeg povjerenja pa je iz njih pokrenuo pobunu protiv Osmanskog Carstva. Grad Burrel samo je 110 km jugozapadno od Kukësa, a na taj smo put zbog loših cesta potrošili više od tri sata. Kako smo se približavali selu Ribë, napetost je rasla. Na prilazu “žutoj kući” izvadio sam fotoaparat i začuo čovjeka koji je izlazeći iz “žute kuće” oštro zapovjedio da se mak nemo i ne fotografiramo. Ne razumijem albanski, ali sve je bilo jasno. Odjednom su se pojavili i drugi ljudi mahnito mašući rukama, a vodiči su mi samo rekli da u slučaju pucnjave legnem na zemlju. Ne može se brzo ni pobjeći jer je cesta toliko blatnjava da se automobil ne može samo tako pokrenuti. No, uto se pojavio smireni gospodin Bukurosh Fizmani, rođak vlasnika “žute kuće”, i rekao mi da je njegov bratić umro zbog novinara koji su lažno pisali o njegovoj kući i obitelji te da moram razumjeti bijes ljudi.
– Dolaze, lijepo nam govore, mi im lijepo objašnjavamo, a onda odu i napišu neistine i laži te kažu kako su tu vidjeli leševe, krv i ljudske organe – kaže Fizmani. – Ja sam došao iz Hrvatske i želim čuti i napisati istinu – uzvratio sam. – Kakvu istinu očekujete?Pa u selu do prije pet godina nije bilo ni struje! Kako se to ovdje moglo raditi? Kakve operacije i vađenje organa? To mogu pisati samo luđaci i neznalice. Ja vas molim, evo, pogledajte i sami, prosudite i molim vas pišite što vidite. Nemojte lagati kao svi ostali! Kada sve razgledate, možete mirno otići – uputio me. Zloglasna “žuta kuća” danas je bijele boje i u njoj žive članovi obitelji Katuçi koja negira da je njihova kuća ikad bila mjesto gdje su se zarobljenicima vadili organi. Prema istrazi koju je provelo srpsko tužiteljstvo za ratne zločine, kirurški zahvati nad žrtvama trgovine organima, osim u privatnoj kući adaptiranoj u bolnicu, odnosno “žutoj kući”, izvodili su se i u domovima zdravlja i bolnicama u kojima su se, tijekom rata, liječili vojnici OVK. Za tu svrhu koristio se, tvrde, i dio bolnice u vojarni “Bajram Curri”, dom zdravlja u tvornici Coca-Cole u Tirani te neuropsihijatrijska ambulanta u zatvoru broj 320 u gradiću Burrelu. Srpsko tužiteljstvo također tvrdi da je postojao ilegalni zatvor i u rudniku Deva, čiji tunel ima dva izlaza – jedan na Kosovu, a drugi u Albaniji.
Tvrdi i da su se organi prodavali za 25.000 do 100.000 tadašnjih njemačkih maraka, a ljude koje su otimali Haradinajevi zapovjednici slali su u logore u Albaniju. Glavne osobe za prebacivanje ljudi u logore, tvrdi srpsko tužiteljstvo, bili su Haradinajev brat Daut, Sami Lushtaku i Jakup Krasniqi. Inače, prva je o sumnjama u vezi sa “žutom kućom” progovorila bivša haaška tužiteljica Carla del Ponte, i to još tijekom rata 1999. godine. U svojoj autobiografskoj knjizi “Lov: Ja i ratni zločinci” napisala je da je od novinara saznala kako je oko 300 Srba i drugih nealbanaca bilo oteto i transportirano u Albaniju, gdje su im vađeni organi. Vijeće Europe zato je i angažiralo Dicka Martyja koji je sumnje u svom izvještaju i potvrdio. Umirovljeni pukovnik Sokol Poga, bivši pripadnik albanske obavještajne službe (SHISH), koji je bio zadužen za koordinaciju na tom području i s kojim smo razgovarali u Burrelu, kazao je da je izvještaj koji je napisao Dick Marty zapravo napisala srpska obavještajna služba BIA, a Marty ga je samo preveo. – Mi smo taj dokument dobili i od naših prijatelja koji su ga dobili od srpske obavještajne službe. Ovo je područje bilo vojna zona jer su se tu obučavali pripadnici OVK u suradnji s američkom CIA-om, britanskom službom MI6 i njemačkom BND, ali i ostalim zapadnim obavještajnim službama. Svi oni to vam mogu potvrditi.Te su službe bile uključene u osnivanje OVK kako se ne bi ponovio scenarij iz BiH, kamo su dolazile stotine islamskih radikala i pripadnika Al-Qai’de te ostale militantne ekstremističke skupine. Većina Albanaca su muslimani, a teroristi su tu vidjeli svoju priliku. Sa sigurnošću vam mogu tvrditi da smo zajedničkim naporima i suradnjom uspjeli spriječiti integriranje islamskih radikala i terorista u redove OVK. Otkrit ću vam i jednu tajnu. Mi smo spriječili četiri teroristička napada na Beograd. Jer, neki pripadnici OVK koji su bili malo radikalniji htjeli su to učiniti. Također, spriječili smo dotok novca iz Saudijske Arabije, Irana i ostalih arapsko-islamskih zemalja jer nismo htjeli da oni poslije imaju bilo kakav utjecaj na OVK.
A priča o trgovini ljudskim organima? To je priča za malu djecu. Znate li da je cijelo vrijeme ovo područje bilo pod nadzorom NATO-a? I iz zraka i sa zemlje i satelitski. Ni jedan helikopter nije poletio ni sletio bez dozvole NATO-a. To vam mogu sa sigurnošću potvrditi kao obavještajac koji je djelovao na ovom području. Što se tiče ratnih zločina, ima ih u svakom ratu. Ali to su učinili individualci, a ne vrh OVK. OVK nije bila regularna vojska, to su bili gerilci. I onda čovjek dođe u svoje selo i vidi da mu je spaljena kuća i da su mu ubijeni roditelji! Kakva je njegova reakcija? Osveta! Ne može za to odgovarati Hashim Thaçi, Kadri Veseli ili Ramush Haradinaj. To što vam govorim znaju i u NATO-u i u EU, ali Specijalni sud politički je sud. Na taj način žele inkriminirati poštenu borbu kosovskog naroda za oslobođenje. Srbi su i od Hrvatske i od BiH od žrtava uspjeli napraviti agresore i zločince, a to sada pokušavaju i na Kosovu – rekao nam je umirovljeni pukovnik Poga. U dokumentu obavještajne službe Albanije (SHISH) koji posjeduje Večernji list, među ostalim, stoji: “Srpska tajna služba, preko Vladimira Bozevija i tužitelja za ratne zločine u Srbiji Vladimira Vukčevića, predala je veleposlaniku Srbije u Švicarskoj Milanu St. Protiqitu ovu datoteku s 27 tisuća stranica, s lažnim optužbama i manipulacijama protiv OVK, datoteka je potom predana senatoru Dicku Martyju”. Kao što je već poznato, senator Dick Marty, koji je bio protiv NATO-ova bombardiranja Srbije, mjesec dana nakon proglašenja neovisnosti Kosova otvoreno je stao protiv švicarskog ministarstva vanjskih poslova i zatražio da Srbija bude podržana te da Kosovo ostane pod njezinom jurisdikcijom.
Isto tako, glavna tužiteljica Carla del Ponte 11. travnja 2008., tri mjeseca nakon proglašenja neovisnosti Kosova, objavila je svoju zloglasnu knjigu “Ja i ratni zločinci”, sa svim svojim skandaloznim klevetanjem. To dvoje poznatih protualbanaca više nisu učinili ništa, već su jednostavno preveli spis preuzet od Srba... Sada se pravni rat usredotočio na “zločine OVK” i “žutu kuću” gdje su se, prema izmišljenim optužbama, obavljale transplantacije i trgovalo se organima otetih Srba. Godine 2000., 2002. i 2004. istrage su provodili istražitelji Haaškog suda i institucija EU, kao i međunarodno priznati forenzički stručnjaci. Sve te istrage, od UNMIK-a 2000. do EULEX-ova tužiteljstva 2009., zaključile su da se u “žutoj kući” nije dogodilo ništa. Ono što treba naglasiti za predmetni slučaj jest činjenica da su od 1998. do 1999. sve zračne i morske luke Albanije, odlukom odgovarajućih nomenklatura, bile stavljene na raspolaganje NATO-u. Dakle, kontrolu nad tim važnim tranzitnim točkama obavljao je uglavnom NATO. Nije lako izmaći njegovoj kontroli i prometovati čime god želite. Vrijedno je spomenuti i drugu činjenicu, da su u Burrelu, nedaleko od “žute kuće”, 1999. godine vojnici Atlantske bojne bili dislocirani i obučavani. Treba spomenuti da su sve osobe koje su danas pod optužnicom, ali i neke druge osobe koje su sudjelovale u organizaciji rata i bile u našoj zemlji, stupile u kontakt s američkom CIA-om (kasnije i s engleskim i njemačkim službama)... Ugledni kosovski odvjetnik Artan Qerkini, koji je zastupao mnoge optužene za razne zločine, među kojima i bivšeg hrvatskog generala Agima Çekua, rekao nam je: – Specijalni sud osnovan je kako bi sudio isključivo pripadnicima bivšeg OVK, a ne svima koji su počinili kaznena djela za vrijeme rata na Kosovu, pa i Srbima. Vremenska jurisdikcija tog suda je ograničena, što znači da sudi samo za djela pripadnika OVK od 1. siječnja 1998. do 31. prosinca 2000. godine, a u svojstvu osumnjičenika tužiteljstvo u Haagu pozvalo je i osobe koje su dosad procesuirane u međunarodnim mehanizmima kao što su UNMIK, EULEX i ICTY. Neki od njih odslužili su kazne, a neki su oslobođeni optužbi.
Npr., Rrustem Mustafa-Remi, kojega je osudio UNMIK, odslužio je kaznu, kao i Latif Gashi te Sylejman Selimi, kojega je osudio EULEX, a oslobođeni su Sami Lishtaku kojega je oslobodio EULEX, te Lahi Brahimaj i Ramush Haradinaj koje je oslobodio ICTY. Qerkini se pita čemu služi da pripadnici OVK odgovaraju sada pred četvrtim sudskim mehanizmom međunarodne zajednice, a zna se da je OVK bila vojska organizirana na dobrovoljnoj osnovi koja je za protivnika imala vojsku koja je bila šesta po snazi u Europi, vrlo dobro opremljena i sa stručnim kadrom. – Mislim da je dosad Sud pao na ispitu zbog konstatacija da se Hashim Thaçi, Kadri Veseli i drugi ne mogu braniti sa slobode jer postoji rizik od bijega. Ne slažem se s takvom tvrdnjom jer je Thaçi znao za optužnicu u lipnju prošle godine i nije pobjegao nego se dobrovoljno javio u Haag u studenome prošle godine. Kao dugogodišnji odvjetnik koji je branio mnoge optuženike za ratne zločine, uvjeren sam da je ovo politički sud i da međunarodna zajednica želi izjednačiti žrtvu i agresora. To smo vidjeli u slučaju Hrvatske i BiH, a sada gledamo i u slučaju Kosova. Cilj je osuditi predsjednika Thaçija, koji je proglasio neovisnu državu Kosovo, za ratne zločine i time Kosovo proglasiti zločinačkom tvorevinom – zaključio je odvjetnik Qerkini.
A nemože se agregat koristiti za proizvodnju struje .