Ivan Kurevija iz Viteza još 2008. godine odlučio se intenzivnije baviti voćarstvom te je u svom novom voćnjaku u naselju Mali Mošunj zasadio prvih 30 stabala voćki. Zasad je proširivao pomalo, tako da do ove godine na površini od 1,2 duluma zemljišta ima 230 sadnica voća, piše Centralna.ba.
Čačanka je najbolja
Uglavnom su zastupljene različite sorte šljive. Najviše uzgaja čačanku rodnu, čačanku najbolju i nekoliko stabala sorte stanley, zatim kruške santa marija, junska ljepotica i viljamovka. Od jabuka kod Ivana su zastupljene granny smith, jonagold, idared i zlatni delišes. Također ima zasađenu jednu sortu trešnje – mostarku. Osim voćnjaka, ovaj proizvođač svake godine zasije velike količine različitih žitarica i kukuruza.
- Voćke su sađene u razmaku od dva metra te u redovima između kojih je razmak dva metra. Nekoliko stabala jabuka formiralo je određenu vrstu žive ograde jer se krošnja širi lijevo–desno, a ne u smjeru naprijed–natrag, piše Centralna.ba.
Poluintenzivna sadnja
- Ja sam ovaj način sadnje nazvao poluintenzivni jer se krošnja formira u dnu od otprilike dva metra, s travnatom stazom od oko pola metra. Na većini drveća formirao sam takozvanu popravljenu piramidu, osim na trešnjama. Orezivanje vršim u dva navrata, odnosno, ljetnu i zimsku rezidbu - objašnjava Kurevija.
- Voćnjak održavam uz stručnu pomoć brata i njegovih savjeta. Sa 100 stabala šljive imao je i oko dvije tone roda prve klase. Kako kaže, smatra da je ova metoda formiranja krošnje povoljnija za voćke i lakša za održavanje. Kao i u svim granama poljoprivrede, i u voćarstvu je veoma važno slušati savjete stručnjaka, osobito kada je u pitanju prskanje.
Dio uroda proda, a dio preradi
“Zagovornik sam prskanja i ekonomske isplativosti rada, ali u prihvatljivim količinama i uz nadzor struke. Što se toga tiče, uz pomoć brata, koji je po struci diplomirani inženjer poljoprivrede i uz njegovo stručno savjetovanje, obavljam poslove u voćnjaku. Vršim zimsko prskanje i ujedno tretiranje cijele stabljike gdje, osim baze bakra, koristim i kreč te eventualno odradim tretiranje po pojavi biljnih uši. Do sada sam najveći prinos imao 2017. godine, kada sam sa 100 stabala šljive ubrao oko dvije tone šljive prve klase”, dodaje ovaj poljoprivredni proizvođač. Na pitanje gdje plasira ubrano voće, kaže da dobar dio daruje obitelji i prijateljima, dio proda, a od ostatka pravi domaći pekmez, rakiju i sokove. “Što se tiče plasmana voća, svake godine sve je traženije domaće proizvedeno i nemam problema s prodajom. Premda, imam veliki krug obitelji i prijatelja pa dobar dio darujem i njim”, zaključuje Ivan.