Centar “Los Rosales” proslavio je u petak, 10. ožujka, svoj jubilarni 20. rođendan. Bilo je veselo raspoloženje, a djeca su pripremila prigodan program za goste. Gosti su većinom bili prijatelji Centra, ljudi koji na bilo koji način osjećaju pripadnost Centru, neki kao partneri, neki kao donatori, a neki jednostavno kao roditelji.
- Na obilježavanju jubileja bili su i predstavnici vlasti, federalna ministrica Elvira Dilberović, županijski ministar Rašid Hadžović, predstavnici grada Mostara itd., kazala je u razgovoru za Večernji list BiH Mirna Mezit, direktorica “Los Rosalesa”.
Neostvariva želja, ostvaren san
U sklopu svečanog programa otvoreni su nova kuhinja i kantina u sklopu Centra. Direktorica Mezit kazala je kako je prošle godine, na 19. rođendan “Los Rosalesa”, otvaranje kuhinje i kantine izgledalo kao neostvariva želja, nisu mogli ni pomisliti da će za manje od godinu dana uspjeti ostvariti taj dugogodišnji san.
- Sada imamo veliku kuhinju i kantinu prilagođenu za naše korisnike u kojoj će se svakodnevno, kao i do sada, pripremati dva do tri obroka dnevno za naše korisnike kojih je trenutačno u Centru 137. Inače, želja nam je da se “Los Rosales” razvije u jedno divno mjesto koje će biti otvoreno za širu javnost, gdje će dolaziti ljudi iz lokalne zajednice, a gdje će raditi osobe s invaliditetom (iznad 18 godina).
Trenutačno se u “Los Rosalesu” izvode radovi na poboljšanju energetske učinkovitosti. Direktorica Mezit je kazala kako je to nastavak projekta koji provodi UNDP.
- Urađena je prva faza prije dvije godine kada smo dobili novu kotlovnicu na pelet i kada su zamijenjeni svi otvori. Ovo sada je druga faza, a to je utopljavanje fasade. Radimo, trudimo se, imamo dosta donatora koji prepoznaju naš rad i kvalitetu. Poteškoća, naravno, ima jako puno, kao i u svakodnevnici svakoga od nas, ali “Los Rosales” ne miruje. Trudimo se te, zahvaljujući entuzijazmu menadžmenta, zaposlenih i volontera uspijevamo našim korisnicima pružiti najbolju moguću skrb u okviru mogućnosti kojima raspolažemo.
Dobri ljudi
U odnosu na prve godine djelovanja ovoga centra, a to je bilo netom nakon završetka rata u BiH, donatora je dosta manje, ali još uvijek ih ima.
- Prije svega, centar “Los Rosales” ne bi ni bio ovdje gdje je sada da nije bilo dobrih ljudi. Donacija ima i danas, međutim, logično je da ih je dosta manje nego na početku našeg rada. Ipak, ponavljam, dobrih ljudi ima i pomažu nam. Naravno da je sredstava nedovoljno, ali ovim putem još jednom zahvaljujem svim našim donatorima na pomoći koju nam pružaju. Mi ne stojimo na jednom mjestu, ne čekamo, jer ako bismo se oslonili na donacije, ključ bi odavno bio u bravi, a ova djeca bi bila kući, istaknula je Mezit.
Korisnici centra “Los Rosales” su djeca i mladi s poteškoćama u razvoju s područja cijele županije. Treba naglasiti da, kad se misli na poteškoće u razvoju, tu spadaju i djeca romske populacije, ona koja pripadaju socijalno ugroženim kategorijama, koja su ugrožena s neke druge strane, a ne samo fizički ili intelektualno.
- Primjerice, ako imamo dijete od 11 ili 12 godina, a da nigdje nije bilo uključeno, ni u kakav oblik obrazovanja, naravno da je i ono s poteškoćama u razvoju. Dakle, to su pedagoško-psihološki zapuštena djeca. Sama činjenica da su ona odavno prerasla tu neku svoju kronološku dob prvog razreda, govori da moraju biti u nekim drugim ustanovama, a ne redovitim školama, naglašava direktorica Mezit te dodaje:
- Velik broj djece izveli smo na pravi put. Naši korisnici koji su određeni dio života proveli ovdje, te krenuli naposljetku u život samostalno, često se vrate posjetiti nas. Oni “Los Rosales” smatraju svojim drugim domom, što im on ustvari i jest. Uvijek se vraćaju, nekad s tugom i sjetom što su otišli, a nekad da bi nam zahvalili za ono što su ovdje naučili. Najbolji primjer je kad dođe vrijeme ljetnog raspusta. Što se raspust više približava, oni su tužniji jer neće boraviti ovdje određeno vrijeme, a to nam dosta govori, ističe Mirna Mezit.
Kažimo da u “Los Rosalesu” ima djece iz Čapljine, Stoca, Mostara, Ljubuškog, Međugorja, Čitluka, Konjica, Jablanice, Prozora... i drugih mjesta s područja HNŽ-a. Korisnici iz Čapljine, Stoca, Mostara... dolaze u Centar ujutro, a poslijepodne se vraćaju kući, dok su djeca iz udaljenijih mjesta, primjerice Konjica, Prozora... smještena u rezidentnom smještaju od ponedjeljka do petka.
Kažimo još i to da su roditelji najosjetljivija karika.
- Drago nam je kada su roditelji zadovoljni, jako je bitno pomoći roditeljima u tim početnim koracima, od samog saznanja i prihvaćanja činjenice da imaju dijete s posebnim potrebama. Kada to prihvate, onda imamo jako dobru suradnju i pokušavamo ih uključiti u sve naše aktivnosti, kako unutar Centra tako i u društvenoj zajednici, kazala je direktorica Mirna Mezit.