Muzej Unsko-sanske županije u Bihaću predstavio je javnosti ovih dana zanimljivu povijesnu priču o kavani "Paviljon", najstarijem ugostiteljskom objektu u nekoć kraljevskom gradu na Uni, piše Večernji list BiH.
Odgojno-kulturni imidž
Kako na Facebook stranici te javne ustanove piše Sulejman Lipovača, kustos – povjesničar u Muzeju, "Paviljon" je podignut nakon dolaska austrougarske vlasti u BiH.
- Jedan od ciljeva vlasti bio je prikazati odgojno-kulturni imidž. Nad samim gradskim zidinama podignut je natkriveni paviljon na kojem je nedjeljom i tijekom praznika svirala limena glazba koju su izvodili vojnici. On je poslije adaptiran u ugostiteljski objekt paviljonskoga tipa. Prva verzija Paviljona imala je barokne bočne prozore iznad kojih je bila izgrađena alpska ornamentika. U sredini zidova postavljena je drvena rozeta koja je mijenjala prozorski okvir preko kojeg je bila povučena valovita bijela crta. Pred samim ulazom u "Paviljon" postavljena je drvena klupica ukrašena baroknim elementima. Na vrhu se nalazila izrezbarena drvena konstrukcija. Krovište je podsjećalo na krovove koji su zastupljeni na Alpama i bilo je kupolastoga oblika prekrivenog bakrenim limom. Usporedno s tim, na čelu se nalazio grb Monarhije. Unutrašnjost Paviljona bila je drvena, a likovni motivi su podsjećali na alpski život - piše kustos Lipovača. Kavana je nastavila svoje postojanje i nakon nestanka Austro-Ugarske Monarhije, preživjela Drugi svjetski rat. Tijekom Socijalističke Jugoslavije bila je drago mjesto Bišćanima i turistima na kojem se mogla popiti kava uz lijep pogled na gradski most i rijeku Unu, koja je svojom ljepotom definitivno pridonijela da gosti često svrate u hladovinu gradskoga parka i u društvu provedu svoje slobodno vrijeme, opisuje autor ljepote Paviljona.
- František Blažek završio je arhitekturu na odsjeku Umjetničke škole u Brnu 1882. i Akademiju likovnih umjetnosti u Beču, Odsjek arhitekture, kod profesora Friedricha Schmidta 1888. Služio je austrougarskoj državi u Brnu i Beču. Posljednjih godina 19. st. boravio je u BiH. U Sarajevu je radio kao arhitekt u Građevinskom odjelu Zemaljske vlade na Odsjeku za visokogradnju - piše Lipovača. Dodaje kako je svojim radom obogatio bh. arhitekturu. Autor je brojnih objekata. Kod njega je vidljiv bijeg od "ortodoksnog historicizma". Njegov historicizam ublažen je slobodnim dijalogom s folklorom. Blažek je spoznao bit pseudomaurskog stila koji je izvjesno interpretirao na objektu bihaćke medrese i spomenutog Paviljona.
Pseudomaurski stil
Svojim radom je u neku ruku pridonio razvoju "bosanskoga stila". Pseudomaurski stil je također zastupljen i u drugim bh. gradovima, možda najbolji primjer koji možemo navesti jest sarajevska Vijećnica i Gimnazija u Mostaru. Ovu povijesnu priču starim i iznimno vrijednim fotografijama potkrijepio je Davor Midžić, dokumentarist Muzeja USŽ-a.