Duje Šantić bio je dijete kada je ubijen njegov otac general HVO-a Vlado Šantić. Sada vjeruje da će se rasvijetliti ova likvidacija oko koje se godinama vrte razne priče i podvale.
Kako se osjećate sada nakon objave da je blizu rasvjetljavanje sudbine vašega oca?
Teško! Teško se osjećam. Ovo mi je najteže razdoblje u životu od 1995. godine.
Kakva su vaša očekivanja oko okončanja svega ovoga?
U kojem smislu?
Prije svega ljudska očekivanja, kao čovjeka čijeg su oca ubili i čije su, navodno, kosti otkrili?
Ja vjerujem i nadam se da će to biti potvrđeno. Sada čekamo DNK analizu. A za sve ostalo, iskreno očekujem da svatko radi svoj posao.
Rekli ste prije početka ovoga intervjua da vam je najvažnije pokopati oca?!
Da. Možda nekome zvuči čudno, ali ja molim Boga da se potvrdi kako su to njegove kosti i da se dokaže kako je to on.
Time se završava i ljudska drama cijele obitelji koju ste proživljavali?
Da. Upravo tako. Veliki je zločin napravljen. I ne samo prema mome tati, nego prema cijeloj obitelji jer su ožiljci veliki. Nama je posebno bilo teško jer se svih tih godina ništa nije rješavalo. A cijelo se vrijeme sve znalo. Znači, nisu to nova imena. Nitko novi nije spomenut. Možda će biti, ne znam.
Kažete, sve se znalo. Što se znalo, molim budite detaljniji?
Ukratko, znalo se da je odveden iz stožera HVO-a na lokaciju hotela ‘Sedra’. To je svima jasno i to nitko ne niječe. Otada mu se gubi svaki trag. Zna se i da ga je odveo Hamdija Abdić Tigar s pripadnicima Vojne policije. Zna se da je tamo bio Dudaković i da su ga bukvalno njemu predali. Od te točke u javnosti se u posljednje vrijeme pojavljuju razne verzije događaja. Nadam se da će se tijekom procesa razotkriti što se točno zbivalo i jesu li točni sadašnji medijski napisi.
Znači, čak i da nije zapovijedio ubojstvo...
Morao je znati. Ustvari, on to zna. Nije mi jasno zašto nas nikada nije kontaktirao ako nije kriv. Kao ni Hamdija Abdić Tigar. On je tvrdio da nas je kontaktirao, ali to nije istina.
Ovaj je slučaj obavijen nepoznanicama i podmetanjima. Prije nekoliko godina, također, su se pojavile dojave o tome gdje je generalovo tijelo. Što vam daje optimizam da sada nije nešto slično u pitanju?
Naravno da ni sada ne mogu reći ništa sa sigurnošću dok se ne utvrdi DNK analizom čije su kosti u pitanju. Mi smo imali na desetke takvih priča kada smo i neku svoju privatnu istragu vodili oko toga. Imali smo na desetke raznih tvrdnji od toga da je njegovo tijelo u Uni, na raznim lokacijama. Do sada se uvijek spominjala Una. Ali da je tako, pokazali bi se neki tragovi.
Jeste li zadovoljni radom istražnog tima i institucija koje u tome sudjeluju?
Sve pohvale za njih imam od samog početka.
Javnost su, ipak, šokirali navodi da je ovaj zločin okarakteriziran kao ubojstvo, a ne kao ratni zločin. Kako to komentirate s obzirom da je ubijen general HVO-a, i to na brutalan način nakon što je praktično otet?!
To je jedina zamjerka koju ja sada imam vezano uz ovaj slučaj. Ali, pri tome ne želim reći da na bilo koji način kritiziram stručni tim koji provodi istragu. Oni to rade vrhunski, ali mislim da kvalifikacija zločina nije primjerena.
Navodno se ubojstvo Šantića sada nastoji povezati sa švercom, suradnjom s Fikretom Abdićem, ili pak odmazdom! Što znate o tome?
Ja nisam bio tamo u vrijeme kada se to dogodilo. Ne mogu s te strane govoriti što je bilo. Ali, s druge strane moram reći da sam se svakakvih gluposti naslušao posljednjih devetnaest godina, podvala i podmetanja.
Nije li vam indikativno da je samo dva dana nakon njegova nestanka, odnosno ubojstva, tadašnji član Predsjedništva Ejup Ganić iz Sarajeva izrazio sućut vašoj obitelji?
Na Hrvatskoj televiziji, ne mogu se sjetiti naziva emisije, Ganić je bio gost. Snimka sigurno postoji u arhivi HRT-a. Dakle, dva dana nakon kobnog slučaja, svi mi smo se nadali da je živ i zdrav, ali onda nas je šokirao Ganić koji nam je izravno izrazio sućut. To sve govori.
Jeste li očekivali da druge institucije, uključujući i hrvatske političke predstavnike, progovore vezano uz ubojstvo generala Šantića?
Ja sam to od njih očekivao 1995. godine.
Tada je bio poslan jedan tim da istraži slučaj likvidacije generala HVO-a. Imate li informacije što su oni tada utvrdili?
Ništa!
Znači nisu napravili posao ili nisu mogli?!
Nisu mogli ništa napraviti. Bili su u Bihaću tri dana i nisu uspjeli razgovarati ni s generalom Dudakovićem. Nije ih primio.
Svi se sjećaju onoga trenutka kada je Dudaković pružio ruku generalu Markaču kada je Hrvatska oslobodila bihaćku enklavu. Maloprije ste rekli da je Vlado želio biti tamo?
To mu je bila životna želja da dočeka taj trenutak i oslobodilačke snage Hrvatske.
Vaš je otac bio česta meta generala Dudakovića, o čemu ste i ranije govorili?!
Na početku samoga rata, već 1992. godine, na jednome sastanku s UNPROFOR-om moj otac mu je rekao da je četnik. A to mu je rekao jer je on došao u Bihać kao časnik JNA iz Hrvatske u ljeto 1992. godine dok se rat tamo vodio skoro godinu dana.
Ponovno se tome vraćam, ali očekujete li ipak da će ova istraga doći upravo do generala Dudakovića?
Vjerujte mi da je to za mene jako teško pitanje. Nisam ja istražitelj. Ali sam siguran da on ne spava mirno od 1995. godine. Ne bih da me ljudi pogrešno shvate, napose istražitelji i ljudi koji vode taj posao, ali meni neće puno značiti ni presuda. Meni je sada prioritet zakopati očeve kosti. I želim ponoviti ono što sam i ranije govorio. Ja sam generalu Atifu Dudakoviću oprostio. Ja njega ne mrzim, ali nisam zaboravio. Trebalo mi je jako dugo vremena.
Jeste li sada nervozni kako će se raspetljati cijeli slučaj?
Jesam. Kao na iglama sam. Čekam da mi se jave i da potvrde jesu li to kosti mog oca. Jasno je meni da ni to neće biti kraj jer tek onda počinje proces i suđenje. Ne mogu reći da me to ne zanima, ali pronaći očeve ostatke mi je prioritet. Zato vjerujem ovome timu koji vodi ovaj cijeli slučaj.
je li vam nelogično da sadašnjom istragom nije obuhvaćen upravo general Atif Dudaković koji je bio gospodar života i smrti u bihaćkoj enklavi tijekom rata?
Ne znam ima li smisla to više komentirati. Ali, u svim dosadašnjim istupima sam izravno povezivao Dudakovića. A zna se i zašto. I ponovit ću opet. General Atif Dudaković, zapovjednik Petog korpusa bio je stvarno gospodar života i smrti na tom području. I to je jedina istina. Nitko mi ne može reći da je bilo koji njegov pripadnik, upravo da je i njegova desna ruka ili zamjenik, mogao ubiti jednoga generala ili učiniti nešto tako, a da on to makar ne zna.