Grad satkan od mostova, kao što je i samo njegovo ime od riječi “most”, u svojoj povijesti bio je “meta” mnogih graditelja s istoka i zapada da u njemu ostave svoj trag, trag po kojem je poznat i po kojem je dobio ime Mostar, piše Večernji list BiH.
Odmah iza Staroga mosta
Tako su Osmanlije ostavili kameni simbol ovoga grada kojem se divi cijeli svijet, a odmah iza njih Austro-Ugarska ljepotana s Carine koji na današnji dan slavi puno jedno stoljeće. Razdoblje austrougarske uprave u Mostaru (1878. - 1918.) rezultiralo je značajnom urbanom preobrazbom Mostara u kojem je razdoblju izgrađen veliki broj zgrada europskog stila, kao i tri mosta. Posljednji most koji je Austro-Ugarska ostavila iza sebe i za mnoge Mostarce, nakon Starog mosta, najljepši most grada na Neretvi je Carinski most koji je službeno pušten u promet 9. ožujka 1918. Austrougarska Zemaljska vlast željela je povezati tadašnji željeznički kolodvor sa Sjevernim logorom pa su za to povjerenje dali inženjeru Milošu Komadini, po čijem je projektu napravljen Carinski most u Mostaru koji je bio u početku izgrađen i za kolnički i željeznički promet. Na most su ugrađene tračnice za normalni i uski kolosijek. Nacrt inženjera Komadine razradila je Vojna inženjerska direkcija, a odobrila bh. Zemaljska vlada. Pripremni radovi na izgradnji mosta počeli su u travnju 1916., a gradnja samog mosta dva mjeseca poslije. Most su gradili austrougarski vojnici i ratni zarobljenici. Luk je bio dužine 56 metara, a luk širine 52,70 metara. Prema podacima, u most je ugrađeno 145 vagona cementa i gotovo 5700 tona armaturnoga željeza. Zbog nedostatka radne snage, most nije bio završen u planirano vrijeme pa je službeno pušten u promet na današnji dan prije 100 godina, a posljednji radovi na mostu završeni su 1920.
Ponovno napravljen
U posljednjem ratu ovaj most doživio je istu sudbinu kao i svi ostali mostarski mostovi, srušen je 11. lipnja 1992. Kako je koja vlast dolazila, kao i mnogo čemu drugome, tako je i ovom mostu mijenjala ime - od Karla I. Austrijskog, preko Aleksandra Karađorđevića, Andrije Artukovića, Ive Lole Ribara, ali uvijek je za građane Mostara bio Carinski most, kao i danas kao takav obnovljen. Carinski most obnovljen je 1. svibnja 1996. i dobio je taj privilegij nakon rata biti prvi obnovljeni mostarski most koji je imao funkciju spajati ljude, nasilno prekinuta prijateljstva, kao i spajati nove ljubavi.