Nedjeljni izbori u Mostaru više su od biranja novog saziva Gradskoga vijeća, tamošnje većine ili pak odgovora na pitanje tko će biti novi gradonačelnik, kao i koji će tim činiti njegovu administraciju, piše Večernji list BiH.
Koliko je ovaj grad važan, pokazali su posjeti gradu na Neretvi i poruke koje su posljednjih dana uputili visoki politički dužnosnici, međunarodni predstavnici, pa čak i europski dužnosnici, ali i vjerski poglavari koji su izbore u Mostaru ocijenili bitkom svih bitaka. I dok je za povjerenika za susjedstvo i proširenje Olivera Varhelyija važno da Mostarci glasaju te BiH ispuni jedan od 14 prioriteta kako bi zemlja ispunila uvjete za stjecanje statusa kandidata za članstvo, za bošnjačku i hrvatsku stranu radi se o vrlo važnoj poruci koju taj grad šalje u njihovim međusobnim odnosima, ali i za projekciju budućih političkih procesa koji se vezuju ponajprije uz izmjene Izbornog zakona te u posljednje vrijeme često spominjane izmjene daytonskoga aranžmana. Mostar je jedina veća sredina u kojoj Hrvati čine razmjernu većinu, a u njemu su smještene sve važnije nacionalne institucije zbog čega mu se često tepa kako se radi o stolnome gradu, a što istodobno izaziva snažne otpore kod Bošnjaka u Mostaru i općenito bošnjačke javnosti. U gradu je prava mala “vojska” u jedinome javnom sveučilištu u BiH na kojemu se nastava odvija na hrvatskome jeziku. Sveučilište je jedno od najvažnijih stupova nacionalnoga opstanka, a što potvrđuje i stalnim širenjem svojih vidika te otvaranjem i povezivanjem kako unutar zemlje tako i u regiji. Na ovome Sveučilištu, koje je postalo jedan od stupova izvrsnosti, studira veliki broj studenata i iz Hrvatske, što također stvara iznimno snažnu poveznicu dviju država. Mostar je i sjedište Sveučilišne kliničke bolnice (SKB) u Mostaru, vjerojatno najbolje zdravstvene ustanove u BiH koja je davno nadrasla utjecaj regionalne bolnice za ovaj dio zemlje. Sjedišta najvećih javnih poduzeća iz FBiH poput Hrvatskog telekoma i Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg Bosne, kao i više državnih institucija, također su u gradu na Neretvi. Hercegovačko središte to sada nije, ali posve sigurno ima potencijala biti ponovno motor gospodarskoga razvoja cijele regije. Hrvatsko narodno kazalište kao nacionalna kazališna kuća bh. Hrvata, Matica hrvatska Mostar i brojne druge institucije sastavni su dio Mostara. Mostar svojataju svi. Za jedne je stolni hrvatski grad, a druge bosanski grad na Neretvi. Srbi ga se sjećaju kao grada u kojemu su imali vrijednu i važnu ulogu, koja je gotovo iščeznula tijekom posljednjeg rata. Rezultate nedjeljnih izbora političke stranke Hrvata i Bošnjaka promatraju kroz prizmu i očekivanih izmjena Izbornog zakona, ali i ustavnih reformi kako bi se potvrdila “ispravnost” jednoga ili drugoga koncepta upravljanja, onoga dominacije i unitarističkih koncepcija ili, pak, drugoga temeljenog na jednakopravnosti i federalizmu. Upravo su Mostar i mostarski Statut najbolji put za rješavanje svih prijepora kako bi se najprije izgradilo povjerenje jer u ovome gradu Hrvati, koji su nešto brojniji, ne mogu dominirati nad Bošnjacima i nametnuti im predstavnike niti donijeti važne odluke koje bi bile štetne za vitalne interese toga naroda. Naime, za svaku važnu odluku, poput proračuna, u Gradskome vijeću, tko god bude imao većinu, morat će osigurati potporu dvije trećine vijećnika, što uključuje i vijećnike iz dvaju dominantnih naroda. Mostar može postati paradigma budućih međunacionalnih i političkih odnosa u BiH samo ako se i na drugim razinama primijeni isti model koji podrazumijeva uvažavanje, nemogućnost preglasavanja, a na čemu upravo inzistiraju hrvatski predstavnici u BiH. •