U posljednje vrijeme sve više možemo čuti kako neke, dijelom “egzotične”, prehrambene namirnice mogu pozitivno utjecati na sprječavanje ili regresiju nekih bolesti štitnjače kao npr. Hashimotovog tireoiditisa.
Naročito se u tom smislu spominju tzv. brazilski oraščići koji sadrže nešto veću koncentraciju elementa selena nego što je to uobičajeno. Blagotvoran utjecaj selena na pojavu ili regresiju kroničnog tireoiditisa bio je opisan u nekoliko studija, ali taj efekt nije bio do kraja potvrđen s obzirom na to da su druge studije u sličnom okolnostima dolazile do potpuno oprečnih zaključaka, piše Ordinacija.hr.
Važno je napomenuti da dodatni unos brazilskih oraščića, a posljedično i selena nikako ne bi trebao škoditi štitnjači, ali nikako ne smijemo očekivati da će štitnjača čudotvorno ozdraviti u slučaju njihovog uzimanja.
Čak niti u moderno vrijeme izrazitog napretka medicinske znanosti još uvijek ne poznajemo jasne razloge pojave autoimunih bolesti štitnjače kao Hashimotovog tireoiditsa, ali i čvorova u štitnjači. Razlog tomu možemo tražiti u izrazitoj kompleksnosti staničnih mehanizama koji su potrebni za specifičnu obranu od različitih tipova patogena i bolesti. Razloge zbog kojih upravo štitnjača postaje jedna od najčešćih “meta” autoimunih bolesti možemo tražiti u genetici, prehrambenim navikama, “stresu”, unosu joda itd. Na žalost, u kliničkoj praksi još uvijek nismo pronašli jasan uzorak gore navedenih potencijalnih čimbenika kod bolesnika s autoimunom bolesti štitnjače.
VAŽNOST JODA
Danas se, što se eventualnih dodataka prehrani izrazito može pogriješiti isključivo uzimanjem izrazito visoke količine joda. Jod je ključan element za normalno funkcioniranje štitnjače jer je sastavni dio hormona štitnjače. Nedostatan unos joda dovodi do smanjene proizvodnje hormona štitnjače, što ovisno o stupnju deficita i dobi u kojoj se osoba s njime susreće, može dovesti do teških, pa i katastrofalnih posljedica kao endemske gušavosti i kretenizma. Hrvatska je u prošlosti bila zemlja s umjerenim do teškim nedostatkom unosa joda, s pojavom visokog udjela gušavosti u njenom kontinentalnom dijelu, a naročito oko Samoborskog gorja.
Endemski kretenizam je u područjima s najtežim deficitom unosa joda bio možda i najveći javnozdravstveni problem. Ovaj problem je bio prepoznat u vrijeme između dva rata, a 1953. godine uveden je prvi pravilnik o obaveznom jodiranju soli kao namirnice koja se na razini populacije najravnomjernije konzumira. S obzirom na i dalje prisutan blagi deficit unosa joda, u Republici Hrvatskoj je 1996. Godine donesen novi pravilnik o unosu joda kojim je značajno povišena potrebna razina joda u soli na tržištu čime je gotovo u potpunosti eliminiran nedostatan unos joda.
Hrvatska je u proteklom desetljeću prepoznata od strane Svjetske zdravstvene organizacije kao zemlja model u rješavanju problema nedostatnog unosa joda
Iz ovoga proizlazi da na razini cijele populacije u Hrvatskoj gotovo da nema nedostatnog unosa joda. Uzimanjem preparata koji sadrže jod može dovesti do prekomjernog unosa joda, koji kao izrazito reaktivan element, u pretjeranoj koncentraciji može dovesti do upale štitnjače s izraženim poremećajem funkcije kojeg u tom slučaju nije jednostavno liječiti. Dodaci prehrani kao multivitaminski preparati ne predstavljaju veliki problem za štitnjaču jer ne sadrže značajniju količinu joda, ali preparati kao Lugolova otopina sadrže jod u izrazito visokoj koncentraciji (4 kapi otprilike sadrže količinu joda dovoljnu za godinu dana) te bi ih iz tog razloga trebalo zaobilaziti u širokom luku.
KOJE JE NAMRINICE POTREBNO IZBJEGAVATI?
Izuzev preparata s visokom koncentracijom joda, uglavnom ne postoje tvari ili namirnice koje bi s obzirom na zdravlje štitnjače trebalo u potpunosti izbjegavati. Kupus, kelj i ostale biljke kupusnjače su klasificirane kao goitrogeni, tj. namirnice koje sadrže tvari koje blokiraju rad štitnjače i mogu dovesti do gušavosti, ali se u kliničkoj praksi, ipak, tako nešto izrazito rijetko viđa.
Novija istraživanja ukazuju na moguću povezanost inzulinske rezistencije i nekih autoimunih bolesti, pa tako i Hashimotovog tireoiditisa. Moguće je da korekcija poremećaja metabolizma ugljikohidrata može imati blagotvoran učinak i na autoimunu bolest štitnjače tako da nikad nije na odmet zdravije se hraniti i reducirati prekomjeran unos ugljikohidrata.
Gluten je danas postao izrazito “popularan” kao mogući krivac za pojavu i porast učestalosti značajnog broja autoimunih bolesti. Ipak, definitivnog dokaza još uvijek nema. U praksi viđamo da se bolesnici često bolje osjećaju kad reduciraju unos žitarica što se obično pripisuje tome da žitarice uglavnom sadrže i gluten. Ono što se možda ne ističe dovoljno jest porast udjela škroba, tj. ugljikohidrata u žitaricama, uz velik porast tzv. glikemijskog indeksa koji je direktno povezan s brzinom apsorpcije ugljikohidrata preko crijeva u krvotok. Itekako je moguće da su upravo velike količine ugljikohidrata koje danas konzumiramo glavni uzrok problema.
Dakle, što se štitnjače tiče, nema jasnog pozitivnog učinka neke specifične namirnice na njeno zdravlje. Svakako bi trebalo izbjegavati preparate s visokom koncentracijom joda, a nikako ne bi bilo na odmet i reducirati udio ugljikohidrata u prehrani čime se mogu postići i drugi pozitivni učinci kao izbjegavanje inzulinske rezistencije.