Moderno kućanstvo danas je nezamislivo bez niza aparata koji znatno skraćuju vrijeme obavljanja određenih poslova, no pojedinci se sjećaju kako su ih prije svega tridesetak godina obavljali sami i uz puno više vremena i truda. Tako je Marica Čičak (70) iz Zagreba bez imalo razmišljanja na vrh top liste smjestila perilicu za rublje, piše 24sata.
- Nekad smo prali veš tako da bismo ga najprije iskuhavali u velikom loncu na pećima na drva, a nakon toga smo ga ispirali. Moja baka bila je profesionalna vrtlarica pa smo u dvorištu imali veliki betonski bazen za ispiranje povrća prije nego što ga je nosila na plac. U tim bazenima bi se ispirao veš, a kako su lonci bili prilično teški, nije to mogla napraviti bez pomoći nekog muškog člana obitelji. Ispiralo se na rifljačama, predmetima za koje danas mlađi ni ne znaju kako izgledaju. To su bili rebraste metalne ploče u drvenim okvirima. Kad ste veš izrifljali i oprali, onda se vješao na užad razapeti među granama drveća kako bi se osušio. Perilicu sam nabavila 1974. godine kad sam rodila - prisjetila se Marica.
- Svi smo radili na isti način iskuhavajući veš u loncu, a zatim smo ga uz pomoć rifljače prali u kadi. Bio je to težak posao koji je oduzimao puno vremena, i perilica rublja zaista je revolucionaran uređaj koji nam je svima promijenio život. Ja sam prvu perilicu nabavila 1973. godine - nadovezuje se Đurđa Novaković (68) iz Zagreba.
Na selu se pralo rublje kako bi vrijeme dozvolilo
Još je teže bilo u seoskim kućanstvima od kojih mnoga nisu imala tekuću vodu ni struju, pa su seoske žene, potvrđuje nam muzejska savjetnica mr.sc. Aida Brenko iz Etnografskog muzeja u Zagrebu, često morale prati rublje u skladu s vremenskim uvjetima.
- Prije nekoliko godina radili smo istraživanje u Gorskom kotaru i tad sam žene pitala što im je promijenilo život. Sve do zadnje rekle su kako je to upravo perilica za rublje jer je to bio mukotrpan posao. Morale su čekati kišu da nabujaju potoci koji su prolazili kraj kuća. Nije bilo deterdženata nego su same izrađivale lug kojim su prale rublje, a trebate vidjeti kako su izgledale njihove ruke od namakanje i pranja - opisuje mr. Brenko.
- Ne znam točno kako je moja baka radila deterdžent za veš, ali dobro se sjećam kako su se prali prozori. Naime, prilikom pečenja rakije ostala bi tekućina, tzv, plaviš, koji je bio jedino sredstvo za čišćenje i dezinfekciju te pranje prozora. Tada se ništa nije moglo kupiti, a plaviš je odlično uklanjao mrlje i staklima davao visoki sjaj. Mislim da je to bilo puno bolje i s boljim učinkom nego što ga imaju današnja sredstva za pranje prozora - prisjeća se Marica dodajući kako čuje da ga mnoge domaćice i danas koriste jer ga smatraju nezamjenjivim. Plaviš se koristio i u čišćenju podova, a u to vrijeme nisu postojali usisavači.
- Sve se radilo ručno. Imali ste metlu od sirka ili šibe kojom ste najprije pomeli, no to su bili stari drveni podovi, nije bilo modernih podloga kao što su laminati i parketi. Nakon toga ste lijepo kleknuli na koljena, uzeli debelu čvrstu četku te ostatak vode u kojoj se kuhao veš, to smo zvali lukšija. Potom ste oribali pod, osušili ga krpom i sve je bilo čisto i blistavo - kaže Marica, dok Đurđa nastavlja kako je sedamdesetih nabavila usisavač kojim je mogla usisati stan, no za nju je otkriće bio parni čistač.
- Nabavila sam ga prije 15 godina i bio je iznimno skup, oko 15.000 kuna, no nisam se pokajala ni sekunde. Koristim ga i dan danas te vrijedi svake lipe. Njime perem podove, prozore, krevete, pa čak i navlake za namještaj. Kako se bavim folklorom, njime sam čak peglala i debele štirkane narodne nošnje jer je štirkani materijal za peglanje znanstvena fantastika. To se nekad poškropilo, pa ostavilo nekoliko sati da se osuši, pa se to onda peglalo i to je bilo jako teško - kaže Đurđa, dok se Marica nadovezuje kako je glačanje metalnim glačalom na žar bilo posve uobičajeno.
Dolazak struje i lakše peglanje
- Mi smo struju dobili tek 1962. godine i do tad se normalno koristilo takvo glačalo. Moderna električna pegla uopće se ne može s tim usporediti - kaže ona dok se Đurđa prisjeća kako su postojala dva tipa glačala od kojih je jedno bilo na ugljen, a drugo se stavljalo na površinu peći na drva, zagrijavalo pa tek potom glačalo njime.
- No oba su bila iznimno teška jer su bila izrađena od metala i mislim da smo se svi već od toga odučili te da bi nam danas bilo nemoguće glačati s tim. Osim što je bilo teško,postojale su i tehnike kako se time radilo, pa se tako moralo najprije glačalo obrisati u krpu, pa tek potom peglati - kaže Đurđa.
- Mislim da modernim ljudima glačalo i nije više toliko nužno jer su rublje i plahte nekad bili isključivo od lanenog materijala koji se morao glačati, dok su danas od drugačijih materijala. Dodatno, tradicijske nošnje morale su se nabirati, a u nekim krajevima ih čak nisu radili glačalom nego vrućim kamenom kojim se tuckao materijal da se dobiju uspravni nabori. Takav se način odijevanja napustio, pa u trenutku kad se pojavilo električno glačalo više nije bilo ni potrebe za drugim vrstama takvih aparata - pojasnila je mr. Brenko ističući kako su na seoskim domaćinstvima bile višečlane obitelji s podjelom poslova pa se znalo tko što radi i na taj način je uvijek bilo vremena da se sve obavi na vrijeme.
- Ja sam cijelog života radila i uvijek mi je bio problem nedostatak vremena. Ustajala sam prije pet kako bih skuhala ručak za taj dan, a budući da u to doba nije bilo mikrovalnih pećnica, hranu sam im čuvala u termos bocama da ih dočeka toplo dok dođu iz škole. Za mene je revolucija bila i pojava ekspres lonca koji je omogućio da pošteni ručak za čiju pripremu mi je nekad trebalo i dva do tri sata pripremim u manje od sat vremena, ali i mikrovalna u koju možete ubaciti zaleđeni unaprijed pripremljeni ručak i tako uštedjeti vrijeme - kaže Đurđa koja koristi i pekač za kruh, dok se marica prisjeća da se nekad on pripremao tijekom cijelog jutra.
Kruh se radio satima
- Kad ste kuhali i pripremali objed, to je trajalo više sati. Kruh se pripremao i pekao tijekom čitavog jutra, a tad niste imali kvasca nego se uvijek od tijesta odlomio komadić koji se spremao u neku krpu za sljedeći tjedan. Ne znam kako je to točno radila moja baka, no taj starter od tijesta je čuvala na hladnom mjestu i onda ponovo i ponovo koristila za svaki sljedeći kruh - istaknula je ona.
- Problem je bio u tome što se kruh uglavnom pekao samo jedanput na tjedan, pa su domaćice morale izraditi i ispeći veliku količinu tijesta - dodala je mr. Brenko.
- Odlična stvar je i perilica za posuđe koja mi je uštedjela nebrojene sate, ne samo u svakodnevnoj higijeni posuđa nego i kad pospremate pa imate veliku količinu čaša ili tanjura koje morate samo oplahnuti. Ručno je to trajalo sati, a ovako je gotovo za tren - kaže Đurđa.
- Za mene je velika stvar bila i nabavka hladnjaka 1974. godine te kupnja prve škrinje negdje osamdesetih. Do tad s meso nakon kolinja zalijevalo mašću ili sušilo i to je bio jedini način da se sačuva - nastavila je Marica, dok Đurđa kaže da se uglavnom kupovalo isključivo svježe namirnice te ih se odmah pripremalo.
- No moram reći isto tako da je danas kuhanje pjesma u odnosu na period ranije jer imate mikser i razna pomagala zbog kojih je priprema slastica gotova u trenu. Nekad ste jaja mutili ručno, a keksiće ste pekli satima - smije se Đurđa.
Zahvaljujući svim tim aparatima vođenje domaćinstva je fizički lakše i ostavlja više vremena, ili se barem tako čini. Naše sugovornice ne slažu se s tim.
- Nisam nostalgična i nemam neku osobitu želju vratiti prošlo vrijeme, ali moram reći da je danas puno teže jer imate veliku socijalnu nesigurnost i sve manje vremena. Posao i obveze jednostavno vas toliko obuzmu da vam ne preostaje ništa za obitelj. Djecu viđate ujutro i navečer, uglavnom ni ne kuhate jer naručujete hranu iz dostave i pritom strepite hoćete li sutra imati posao. Radije bih opet prala veš na ruke nego živjela ovako - kaže umirovljenica Đurđa, majka dvije kćeri i baka tri unuka.
- Vrlo je teško reći što je bolje jer u ono doba vrijeme je imalo svoj značaj, bio je sporiji život i bez strke. Mislim da se živjelo bolje, zdravije i umjerenije. Što se tiče svih pomagala koja danas postoje i skraćuju pripremu jela i općenito pomažu u kući ženama koje su zaposlene, morate znati da žene nekad nisu radile osam sati i trčale doma. Kuhalo se cijelo prijepodne, polako, a tako su se radili i ostali poslovi- zaključila je Marica.
Kada su nam stigli aparati i tko ih je izumio
1. Perilica za rublje
Godinama prije bilo je raznih pokušaja, no prvu perilicu na električni pogon koja u potpunosti uklanja prljavštinu s rublja osmislio je izumitelj J. Alva Fisher, a uveo je u serijsku proizvodnju 1908. godine Hurley Machine Company iz Chicaga. Patent su objavili 9. kolovoza 1910 godine.
2. Sušilica rublja
Izumitelj J. Ross More postiže dogovor sa "Hamilton Manufacturing Company of Two Rivers" iz Wisconsina, pa su prve sušilice za rublje pod nazivom June Day u prodaji bile 1938. godine.
3. Perilica posuđa
Josephine Cochrane je izumila te 31. prosinca 1885. godine pustila u prodaju prvi stroj za samostalno pranje posuđa.
4. Glačalo
Henry W. Seeley, njujorški investitor je 1884. godine izumio električno glačalo koje je težilo gotovo šest kilograma.
5. Usisavač
Daniel Hess iz SAD-a je izumio usisavač 1860. godine, te ga nazvao “carpet sweeper”. Tim prvim usisavačima se upravljalo ručno, a tek su kasnije dorade dovele do današnjeg. Prvi usisavač koji za masovnu proizvodnju i prodaju bio je usisavač Waltera Griffithsa iz 1905. godine.
6. Pekač kruha
Matsushita Electric Industrial Co. (sada Panasonic) prvi pekač kruha nakon godinu dana rada inženjera Ikuko Tanake počeo je proizvoditi 1986. godine u Japanu, no nije imao sve značajke modernog pekača. Funai Electric dodao je ventilator koji hladi kruh nakon pečenja, pa tvrde kako su zato oni 1987. godine stvorili prvi automatizirani i posve neovisni pekač kruha.
7. Kuhinjski robot
Procesor za hranu prvi je izmislio Pierre Verdon 1971. godine. Američki izumitelj Carl Sontheimer je nadogradio njegovu primitivnu verziju 1973. godine i od tada započinje masovna proizvodnja uz stalnu nadogradnju.
8. Sredstva za čišćenje
Karbolni sapun kao sredstvo za dezinfekciju počeo se koristiti 1894. godine i to uglavnom u bolnicama, a potom i u kućanstvima za pranje rublja i tijela. No otkrilo se da izaziva iritaciju kože, pa se paralelno s tim počelo raditi na osmišljavanju prihvatljivih sredstava. Tako su 1907. njemački znanstvenici osmislili prvi deterdžent za rublje.
9. Električna pećnica
Amerikancu Thomasu Ahearnu se pripisuje izum prve električne pećnice koju je koristio u hotelu Windsor u Ottawi 1892. godine, no patent za električni štednjak koji je uključivao dizajn za pećnicu predao je njegov sunarodnjak William Hadaway iste godine.
10. Ekspres lonac
Unatoč višestoljetnim izumima u kuhanju na pari, Alfred Vischer 1938. godine osmislio je prvi ekspres lonac za kućno korištenje, nakon čega je počela masovna proizvodnja u SAD-u i u Europi. Širu primjenu u domaćinstvima nalazi tek nakon Drugog svjetskog rata.
11. Mikser
Uz ručno miješanje vilicom ili pjenjačom, izrada snijega ob bjelanjaka novi smisao dobila je pojavom električnog miksera 1885. godine. Izmislio ga je Rufus Eastman, a nakon 1920. godine mikser je postao sastavnim dijelom kuhinje.
12. Mikrovalna pećnica
Američki inženjer Percy Spencer otkrio je princip rada mikrovalne pećnice, a prve takve uređaje proizveli su 1947. godine. Bile su velike i skupe te su ih u početku koristili samo restorani i ugostiteljski objekti, a prvi model za kućnu upotrebu proizveli su 1967. godine.
13. Hladnjak
Američki izumitelj Oliver Evans 1804. godine napravio je prvi dizajn za hladnjak, koji, do 1834. nije privukao ničiji interes. Godine 1844. John Gorrie, na temelju Oliverovog dizajna, napravio je uređaj koji je služio za hlađenje prostorije za svoje pacijente koji su patili od žutice.
14. Fen
Izumitelj fena je francuski frizer Alexander F. Godefroy koji ga je i prvi primijenio u svom salonu 1890. Tek u dvadesetim godinama sljedećeg stoljeća fenovi su se pojavili u prodaji.
15. Zamrzivač
Zamrzivači su se pojavili 1920. godine, a tek nakon Drugog svjetskog rata počeli su proizvoditi modele za kućanstva.
Uređaji koji nemaju rok trajanja
Pronašli smo i uređaje koji su stari oko 40, 50 i više godina, a još uvijek rade i ispunjavaju svoju svrhu. Čitatelji su nam poslali što ih to još uvijek nije iznevjerilo:
1. Zidna vaga iz 1976.godine
Ovu zidnu vagu nam je poslala Ankica Vidaković iz Zagreba. Vaga je marke Gorenje, a Ankica ju je naslijedila od svoje mame. Točna je i ispravna i nikada se nije kvarila.
2. Stolna vaga iz 1980. godine
Ovu vagu smo dobili također od Ankice Vidaković. Vaga je marke BISERKA - tara, a Ankica je dobila kao poklon za vjenčanje.
- Vage koristim još uvijek, drugih nemam osim ove dvije. Točne su i ispravne, nisu se nikada do sada pokvarile, stoga im nije trebao niti popravak. Ovo su zaista, moglo bi se reći, doživotne stvari - rekla nam je Ankica.
3. Ručni mlinac za kavu iz 1980. godine
Ovaj ručni mlinac za kavu je također u vlasništvu Ankice. Dobila ga je od svoje bake za poklon. Ispravan je i još uvijek u funkciji.
4. Blender iz 1980. godine
I ovaj blender nam je poslala Ankica Vidaković. Marke je Iskra i radi već 40 godina.
5. Fen iz 60/70-ih godina
Čitateljica koja nam ga je poslala htjela je ostati anonimna. Fen je marke Krups i nikada se nije kvario.
6. Figaro - star oko 40 godina
Ovaj figaro nam je poslala Andreja Koščević Fugaj iz Gradeca. Još uvijek ga koristi i kako kaže, figaro dobro funkcionira.
7. Jukebox iz 1963. godine
Jukebox nam je poslala Đuđa Levak iz Varaždina. Još uvijek radi.
8. Mašina za mljevenje iz 1976. godine
Ovu mašinu nam je također poslala Đuđa Levak. Mašina je kupljena u Varaždinu i još uvijek radi. Nije se nikada kvarila.
9. Singerica, stara oko 80 godina
Ovu singericu smo dobili od Paule Dedić iz Gale, pokraj Sinja. Singerica još uvijek radi i koristi se.
10. Štednjak iz 1973. godine
Ovaj štednjak nam je poslala Petra Mamić iz Karlovca. Štednjak je marke Iskra Venera. Koristi se svakodnevno za pripremu raznih jela.
- Tijekom svih ovih godina jedino što smo mijenjali bili su gornji i donji grijač pećnice. Mijenjali smo ih odvojeno, donji tijekom 90-ih, a gornji prije desetak godina. Najveća mana našeg starog štednjaka je ta što je izuzetno teško pronaći dijelove kada dođe do kvara, ali izuzev toga sve normalno funkcionira i moja obitelj je već postala sentimentalno vezana za njega. Složno smo došli do zaključka da je on najisplativija stvar koju smo ikada kupili, odnosno moji baka i djed - rekla nam je Petra.
11. Hladnjak, star oko 40 godina
Ovaj hladnjak nam je poslala Zrinka Šimleša iz Sinja. Još uvijek normalno radi i koristi se.