14. prosinca 1995. godine, u vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, potpisan je Daytonski sporazum, poznat i kao Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Taj sporazum označava kraj jednog od najkrvavijih ratova u Europi, ratne tragedije koja je trajala od 1991., kad je napadnuto hrvatsko mjesto Ravno u BiH, do 1995. godine i dovela do smrti više od 100.000 ljudi, te milijuna raseljenih osoba.
Kako je došlo do Daytonskog sporazuma?
Do 1995. godine, situacija na terenu bila je ozbiljno eskalirala. Iako je međunarodna zajednica pokušavala posredovati, svi prethodni mirovni pregovori bili su neuspješni. Na kraju, zahvaljujući međunarodnoj diplomaciji, vođenoj pod okriljem Sjedinjenih Američkih Država, Bill Clinton, američki predsjednik, imenovao je Richarda Holbrookea za svog izaslanika. Holbrooke je odigrao ključnu ulogu u posredovanju između triju glavnih strana: bošnjačkog predsjednika Alije Izetbegovića, predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, te predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana.
Kroz mjesecima napetih pregovora i pod međunarodnim pritiskom, 14. prosinca 1995. godine, postignut je dogovor, a potpisivanje Daytonskog sporazuma označilo je kraj rata i početak razdoblja obnove, stabilizacije i konsolidacije mira u Bosni i Hercegovini.
Zaključak
Daytonski sporazum bio je ključan za zaustavljanje rata u Bosni i Hercegovini, a njegov potpuni uspjeh ili neuspjeh još uvijek se razmatra. Iako je omogućio mir i stabilnost u zemlji, izazovi provedbe, politička fragmentacija i dugoročne posljedice njegove složene strukture ostali su prisutni. Za Bosnu i Hercegovinu, Daytonski sporazum bio je nužan korak prema oporavku, ali i početak niza izazova u izgradnji političkog suživota u zemlji.