Mobilni reportažni tim Večernjeg lista, naoružan fotoopremom i dobrim raspoloženjem, odlučio se jučer zaputiti u smjeru Doljana kako bismo se na licu mjesta uvjerili kakvo je ovih dana stanje na ovom frekventnom graničnom prijelazu, na kojem se u ljetnim mjesecima stvaraju ogromne gužve i kolone, a s obzirom na to da su počele tropske vrućine u većem dijelu zemlje.
Svih dosadašnjih godina Doljani su bili sinonim za višesatna čekanja u kolonama, koje su formirali oni koji su spas od nesnosnih žega pokušali potražiti na nekoj od prelijepih plaža Makarske rivijere u susjednoj Hrvatskoj. Krenuli smo već negdje oko 14 sati prema jugu, i već sami izlaz iz Mostara davao je neke obećavajuće naznake za smjer u kojem smo mislili da će se naša priča, imajući u vidu prijašnje godine, odvijati. Međutim, na kružnom toku, koji se nalazi kod odvajanja za ulazak u Čapljinu (prema Mostu dr. Franje Tuđmana), na naše iznenađenje uočili smo ipak neuobičajeno slabu, gotovo nikakvu cirkulaciju vozila.
Iako gužve već znaju kod spometunog kružnog toka biti značajne, ovog puta ipak nije bilo tako. Tek pokoje vozilo uglavnom iz smjera Počitelja prema Čapljini i samo dva automobila prema jugu.
Niti gužve niti očekivanih autobusa na koje smo navikli baš na ovom dijelu puta prema našoj južnoj granici. Prilazimo našoj destinaciji u Doljanima te, nakon velikog zavoja ulijevo, gdje se vozači već upozoravaju da uspore kretanje vozila zbog prilaska graničnom prijelazu, pred nama slika koju, da budemo iskreni, nismo očekivali. Pogled prema kontrolnoj kućici granične policije BiH otkrio je ne samo da nema gužvi već u tom trenutku nije bilo ni jednog automobila ni s bh. strane ni u dolasku iz RH.
Tišina i ples sjena na nekoliko centimetara od užarene zemlje te prazna cesta u obama smjerovima više su izgledali kao da se nalazimo na setu kultnog filma “Duel” u kojem Dennis Weaver bježi pred poludjelim vozačem cisterne kroz opustjeli krajolik nego li na Doljane na kakve smo svi navikli u ovo doba.
“Bilo je hladno, ljudi još nisu u većem broju krenuli k moru i ovo je tek prvi vikend da ljudi idu na more zbog vrućina koje su naglo došle”, kazuje nam jedan od lokalnih mještana koji je i sam potražio spas u ogromnom hladu u podnožju jednog drveta.
Kako nam je potvrdio, u ovo vrijeme prošle godine uistinu su bile velike gužve, ali se, prema njegovim riječima, sve nekako “pomaknulo”. Kazao nam je i kako ujutro zna biti malo više vozila. Očekuje se veći priljev ovog vikenda. Prilazi nam i jedna starija gospođa koja također živi u blizini i uključuje se u razgovor: “Sine moj, nije bilo lijepog vremena, oduljile kiše pa se poremetilo i kod ljudi. Sad će oni navaliti, nije bilo godine da nisu bile gužve”.
Nismo ni u najpesimističnijim scenarijima mogli zamisliti da ćemo zateći puste Doljane i da će naša reportaža zaprimiti jedan sasvim suprotan smjer. Što činiti? Odlučujemo se uputiti k Neumu da vidimo kakvo je stanje na jedinom komadu bosanskohercegovačkog mora. Već na samom prilasku Neumu, sasvim drugačija priča. Mnoštvo vozila i autobusa, a kako smo se uvjerili na licu mjesta, i kupača na plažama u značajnom broju.
Kako su nam potvrdili u Neumu, iako je sezona još u samom početku, hoteli su puni, a turisti stižu iz raznih krajeva naše zemlje i inozemstva. Saznali smo i to da se u sklopu samog početka turističke sezone u HNŽ-u i “Europskog tjedna za održivi razvoj” u Grand hotelu Neumu jučer održala međunarodna znanstveno-stručna turistička konferencija “Od lokacije do destinacije”, u organizaciji Regionalne agencije za razvoj te udruge “Ex Ponto” Mostar. Konferencija se održala pod pokroviteljstvom predsjednika Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Nevenka Hercega. Uime premijera Hercega konferenciju je otvorio HNŽ-ov ministar Donko Jović. Među uvaženim panelistima vrijedi istaknuti Gorana Milića, novinara i putopisca, ali i druge goste uspješne u svojim strukama. Turistički biser BiH, Neum i “naše” plavetno more svjedoče dobrom početku turističke sezone te smo se nakon svega viđenog jedva suzdržali da i sami ne uskočimo u blago valovito neumsko more, ali surova realnost zahtijeva povratak u Mostar na “čelopek” i pisanje ovog teksta.
Tako to često biva u našem poslu, pođemo po neku priču i nađemo sasvim drugu, nerijetko i bolju. Bilo je ipak posebno teško riječima pokušati prenijeti dio atmosfere s našeg današnjeg puta po Doljanima i neumskim plažama, a pri tome ne misliti na plavo more i ljepotice koje se sunčaju na plažama. Ipak, svi smo naposljetku samo ljudi, zar ne?