Neozbiljno bi bilo kosovskog premijera Albina Kurtija okrivljavati za novi zastoj na europskom putu iako je predsjednik najmlađe europske države mogao znati da će njegov (ne)službeni dolazak u Sarajevo podići unutarnje političke i nacionalne tenzije u Bosni i Hercegovini, piše Večernji list BiH.
No, oni koji su organizirali taj posjet, a očito je riječ o bošnjačkoj oporbi, očito su računali s "miniranjem" domaćih političkih procesa. Odluka bošnjačkih predstavnika u vlasti da pristanu na ovu igru i susretima daju Kurtijevu posjetu državničku notu, dali su dobar alibi srpskim predstavnicima da u dva navrata bojkotiraju sjednice Vijeća ministara BiH. Iako se činilo da bi početkom protekloga tjedna Vijeće ministara ipak moglo zasjedati, srpski ministri nisu došli na sjednicu, a kao izgovor su naveli već spomenuti posjet kosovskog premijera.
Primjer Kurtijeva posjeta
Treba napomenuti da Kurtija nije primio ni jedan dužnosnik Vijeća ministara BiH te da opstrukcije rada tog državnog tijela vlasti i nemaju neko logično opravdanje. Drugo, pak, srpski ministri nisu ponudili, već jednostavno nisu došli na sjednicu koja je na njihov zahtjev prolongirana za dva sata. Zato je opravdano zapitati se postoje li neki drugi razlozi za takvo ponašanje jer žrtva je prevelika - europski put BiH. Kako sjednice nisu održane, na dnevnom redu nisu se našla ni dva proeuropska zakona za koja su lideri vladajuće koalicije na državnoj razini ustvrdili da su usuglašeni.
Unatoč tome što su predstavnici Europske komisije bili spremni na kompromis i prihvatiti minimum reformi, političke blokade na državnoj razini u BiH ponovno su ugrozile europsku perspektivu. Ključni zakonodavni prijedlozi, među kojima su se nalazili Zakon o zaštiti osobnih podataka i Zakon o graničnoj kontroli, nisu dobili potrebnu većinu jer su ministri iz RS-a bojkotirali sjednicu Vijeća ministara. Nažalost, zbog toga predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto neće moći novoj europskoj povjerenici za proširenje Marti Kos priopćiti dobre vijesti.
Ostane li sve ovakvo kakvo je sada, BiH će europsku 2024. godinu završiti vrlo sumorno i s neizvjesnim otvaranjem pristupnih pregovora. Sve to najbolje ilustrira kako je u BiH kratak put od dogovora do potpunog izigravanja dogovorenoga. Europska unija nam svaki put ne naplati takvu neodgovornost, ali je sigurno bilježi. Posebno to negativnog odjeka ima u onim europskim metropolama koje su inače nenaklonjene politici proširenja. Teoretski, nije sve izgubljeno i Vijeće ministara može u idućih nekoliko tjedana usvojiti ove odluke i pokrenuti druge procese kako bi zadovoljilo nisko postavljene kriterije Europske unije.
U financijskom pogledu sve je to vezano uz korištenje sredstava iz Plana rasta. Kojem BiH, jedina u regiji, još nema pristup. Tu su i unutarnja pitanja bez kojih nema ni provedbe reformi, čak i kad se dogovore. Jasno je, naime, da bez usvojenih proračuna na državnoj i entitetskoj razini i jasne komunikacije unutar vladajućih struktura neće biti moguće održavati tempo na europskom putu koji očekuje Bruxelles. Važno je da je postignut dogovor prema kojem će BiH imati jednog glavnog pregovarača i dva zamjenika, koji neće biti iz istog naroda. No, to nije dovoljno. Čekaju se konkretni zakoni i koraci koji će ubrzati i europski put te omogućiti pristup stotinama milijuna eura iz Plana rasta.
Interesi BiH i EU
A kad su u pitanju financije, to nije sve. Vijeće ministara BiH bi na jednoj od sljedećih sjednica trebalo usvojiti sporazum o financiranju godišnjeg akcijskog plana za Bosnu i Hercegovinu za 2024. godinu između Europske unije i BiH.
Godišnji akcijski plan "težak" je gotovo 100 milijuna KM, odnosno 50,8 milijuna eura. Zanimljivo je da 50,7 milijuna eura pokriva EU, a tek 100 tisuća eura vlasti BiH. Inače, ovaj akcijski plan financira se u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA III), a provodit će se kroz pet akcijskih dokumenata. Našim politikantstvom i neodgovornim pristupom i taj novac možemo izgubiti.
Ono čega se mnogi pribojavaju su "nagazne mine" koje postavljaju neki domaći političari, ali i nepredvidljivost poteza međunarodnih dužnosnika koji, čini se, podcijene njihove posljedice. Nema jamstva da se to neće dogoditi ponovno, ali ona otrcana fraza o tomu kako europski put BiH nema alternativu ipak je točna. Blokadama i opstrukcijama samo se odugovlači i otežava proces koji je nepovratan i nezaustavljiv. Ne samo zato što ogromna većina žitelja BiH želi vidjeti ovu zemlju unutar Europske unije već i zbog interesa same Europske unije.