Bila je ovo godina za pamćenje! Nogometna godina! Ono što malo tko može, to su i ovaj put učinili Vatreni. Na čelu s hrvatskim izbornikom, rođenim Livnjakom, nakon srebra u Rusiji sada i brončanim Zlat(k)om Dalićem, još jednom su ujedinili Hrvate iz Hrvatske i BiH. I iz cijeloga svijeta. A sa Zlatkom u prvome redu i Bosna i Hercegovina je, iako službeno nije zaigrala na ovome Svjetskom prvenstvu u Kataru, itekako ispisala nogometnu povijest na netom završenome 22. Mundijalu 2022.
Ponosni na podrijetlo
Ako bismo brojili, BiH je (neslužbeno) na ovome događaju zasigurno bila među najuspješnijim zemljama. No, to nije ništa neobično - brojni su sjajni rezultati sportaša iz BiH koji su, ponajviše zbog kontinuirane nebrige države za svoje talente i uspješne ljude, izabrali nastupati pod nekom drugom zastavom. Najčešće hrvatskom.
A mnogi vjerojatno (ne) znaju kako su njezini sinovi, osim hrvatskih, u Kataru branili i boje Srbije, Švicarske, Australije.
Pa krenimo redom: među Vatrenima je, čini mi se, lakše nabrojiti one koji (ne) vuku podrijetlo iz BiH.
Evo i zašto: uz Dalića iz Livna i njegova pomoćnika Vedrana Ćorluke iz Dervente, u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji u Kataru su igrali ili stručne odluke donosili i: Dejan Lovren koji s ponosom uvijek ističe svoju rodnu Kraljevu Sutjesku pokraj Zenice, Čapljinac Josip Šutalo, Ante Budimir, rođen u Zenici, podrijetlom iz Ozimica kod Žepča, Mateo Kovačić iz Kotor Varoši, Borna Sosa po ocu Gruđanin, po majci Posušanin, Luka Sučić iz Bugojna.
No, ne zaboravimo: osim Ćorluke, derventski kraj ima još jednoga svog junaka - Mislava Oršića za kojega su, nakon pobjedničkog gola - majstorije protiv Maroka koji je Vatrenima donio svjetsku broncu, Englezi smislili i novu riječi Or-some (kombinacija Oršićeva prezimena (Or) te engleske riječi "awesome", u prijevodu "fenomenalan"). Naime, Mislavova je mama iz mjesta Kulina kod Dervente, gdje mu i danas živi ujak te ostala rodbina.
Ali to nije sve: Borna Barišić po ocu je podrijetlom iz Šuice (Tomislavgrad), po majci iz Kupresa. I Mario Pašalić duvanjskih je korijena, a uz Čapljinca Šutala, korijene iz grada - cvijeta Hercegovine ima i Bruno Petković; Josip Stanišić pak, uz Budimira, žepačke.
Popisu valja dodati i Marija Mandžukića iz stručnog stožera Vatrenih. Iako je popularni Mandžo rođen u Slavonskom Brodu, njegova je obitelj podrijetlom iz Bosanske Posavine, iz Odžaka, gdje su živjeli do početka 1990.
Iako sam od urednika za zadatak dobila pisati o igračima iz BiH u Kataru, ne mogu ne spomenuti, kao što rekoše na dočeku Vatrenih u Zagrebu na Jelačićevu trgu, "prvoga među jednakima" (dodala bih i - najboljeg među najboljima) neponovljivoga Luku Modrića. Kalio se Luka na početku svoje nogometne karijere, a gdje drugdje do u BiH - i to u mostarskom Zrinjskom, aktualnom prvaku BiH, gdje danas zapaženo igra i Dragan Juranović, brat Josipa Juranovića, jednoga od najugodnijih iznenađenja SP-a u Kataru iz reda Vatrenih.
A kakav bi ovo bio tekst o nogometnim uspjesima kad ne bih spomenula i "trenera svih trenera"?! Upravo je Miroslav Ćiro Blažević, rođeni Travničanin, kako reče i sam Dalić, "sve ovo počeo osvajanjem bronce s Vatrenima na SP-u u Francuskoj 1998." posvetivši legendarnome Ćiri katarsku broncu.
No, ima toga još... Malo je nedostajalo da još jedan izbornik iz BiH bude na klupi u Kataru. I kako će se na kraju pokazati, i utakmicu za treće mjesto zaigra upravo protiv svog "zemljaka". Naime, pod vodstvom rođenoga Jablaničanina Vahida Vahe Halilhodžića Maroko se plasirao na SP. No, zbog smjene na klupi izbornika nije ih vodio i u sami Katar.
I dok jedni s ponosom ističu svoje bh. korijene, drugi ih (ne)namjerno prešućuju. No, možemo li im zamjeriti?!
A kao što je BiH bila itekako prisutna na nogometnom travnjaku na prvom SP-u u arapskom svijetu i prvom u ovom (jesenskom) terminu, i brojni su vjerni navijači iz svih njezinih krajeva na Bliski istok potegnuli za svojim ljubimcima. Nisu im smetali ni kilometri, kao ni "odriješiti vrećicu", ali ni kompliciran sustav za ulazak u Katar i dolazak na tribine uz obvezne propusnice. Neumorno su pratili igrače, bodrili ih ispred hotela, na plažama, stadionima.
Vijorile su se zastave potpore. Pa i ona za Guinnessa. Ponajprije Vatrenima. Od Posavine, preko središnje Bosne, zapadne Hercegovine, sve do Neuma. Uz neke izuzetke, uspjesima, ponajprije Vatrenih, divili su se i drugi narodi u BiH. Mnogi su tako navijali upravo za svoje (susjede).
Uz najbrojnije igrače i članove stručnog stožera u redovima Vatrenih rođenih u BiH ili bh. podrijetla, na SP-u 2022. za Srbiju su zaigrali Srđan Babić iz Banje Luke te Luka Jović iz Bijeljine, za Švicarsku Haris Seferović, Australiju Ajdin Hrustić.
Kada se sve zbroji, moram spomenuti i veliki (izvansportski) prosinački uspjeh BiH. Upravo posljednjega mjeseca ove odlazeće 2022., nakon svih udara globalne krize i sve lošije socijalne slike kada je sve više siromašnih, željnih kruha i mlijeka, pojavilo se i "svjetlo na kraju tunela".
Kraj koji obećava
BiH je dobila kandidacijski status za EU, na pomolu je nova vlast zahvaljujući sporazumu nekih novih koalicija. Jeste li mogli zamisliti bolji kraj godine koji ipak obećava?!
I naposljetku... Vratimo se na temu: neka mi (ne) oproste oni koje (ni)sam spomenula.•