Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, u četvrtak 16. lipnja 2022. u sarajevskoj katedrali Srca Isusova svečano Euharistijsko slavlje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić uz suslavlje 12 svećenika, asistenciju dvojice đakona i sudjelovanje redovnica raznih družbi, bogoslova i drugih vjernika.
Na početku Mise nadbiskup Vukšić pozdravio je sve prisutne te istaknuo da su na današnju svetkovinu Tijelova na dvostruki način pozvani slaviti ovaj sakrament, „prije svega blagdanom koji nas danas ovdje okuplja, a onda, još važnije, sakramentom kojega svaki put slavimo na oltaru Gospodnjem“. „Ovo je sakrament Božje blizine, Božje prisutnosti među ljudima… ovo je trenutak kojega možemo usporediti s onim događajem Mojsija na svetome tlu kad ga glas s nebesa poziva da se izuje. Izujmo se od vlastitih grijeha, od vlastitih slabosti; priznajmo ih i molimo Božje milosrđe da nas blagoslovi kako bi smo obraćeni, s Božjim oprostom, mogli napredovati u životu, i u ljudskom i u vjerničkom smislu!“, pozvao je u uvodu vrhbosanski nadbiskup.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Tomo istaknuo je da je blagdan Tijelova, kojega se – kako je podsjetio – u narodu naziva i Brašančevo, prigoda da se na osobit način razmatra o sakramentu euharistije tj. „sakramentu Božje prisutnosti“.
Govoreći o samome sadržaju današnjeg blagdana kao i samog sakramenta euharistije, podsjetio je na riječi jednog pjesnika da je to sakrament kojemu „prošlost traje, a budućnost već je prisutna i trenutak sadašnji u vječnost se spaja“. „Ovo je i spomen na Isusovu žrtvu; ovo je čin njegove žrtve zato katekizamski kažemo da je to spomen-čin Isusove muke koja se svaki put obnavlja kad slavimo sakrament euharistije i svaki put iznova, pod prilikama kruha i vina, vjerujemo da je Krist prisutan među nama“, riječi su pastira Crkve vrhbosanske koji je naglasio da o tome na izvrstan način govori himan-pohvalna pjesma sv. Tome Akvinskoga, nastala u 13. stoljeću, i koja u novije vrijeme na današnji blagdan bude često naviještena narodu kao objašnjenje i pjesnički izričaj toga sveca i velikoga teologa o značenju i sadržaju euharistijskoga slavlja.
„Isti taj sadržaj, na malo drukčiji način, pripovijeda naša hrvatska katehetska liturgijska pjesma 'Zdravo tijelo Isusovo' i 'Zdravo krvi Isusova'. To su pogotovo dvije poeme, dva pjesnička izražajna, s jedne strane visokoga intelektualca i s druge strane narodnog duha, koji pripovijedaju o sadržaju euharistijskoga slavlja i o načinu Božje prisutnosti pod prilikama kruha i vina. 'Tvoju smrt naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo i tvoj slavni dolazak iščekujemo' jesu riječi koje na vrlo jednostavan način kazuju kako se u slavlju euharistije spajaju, ljudski kazano, i prošlo i sadašnje i buduće vrijeme… spajaju se u 'jedno sada', u jedan trenutak Božje prisutnosti… Naviještamo, sjećamo se njegove smrti koja, po sakramentu euharistije, bude ponovno čin. 'Tvoje uskrsnuće slavimo' jer se i sami nadamo da će njegovo uskrsnuće iz prošlosti i postati i naša budućnost. 'Tvoj slavni dolazak iščekujemo' kao konačni trenutak spasa cijeloga svijeta“, riječi su nadbiskupa Vukšića koji je potom progovorio o porukama ovoga blagdana.
„Prije svega, radosno je uočiti da se po sakramentu euharistije Isus učinio suvremenikom svake generacije i svakoga čovjeka od onoga časa kada je on živio na ovoj zemlji, pa do njegova ponovnoga dolaska. On je naš suvremenik; on se u ovom svetom prostoru svaki put kad se zajednica vjernika okuplja čini prisutnim; on je tu; on je tu da bude s nama jer je, zapravo, i došao na ovaj svijet, općenito govoreći, radi nas, da bude s nama, odnosno da bi, po tom njegovom – biti s nama – mi jednoga časa zauvijek postali s njim i bili s njim; suvremenik i suputnik svake generacije i svakoga čovjeka do kraja svijeta!“, kazao je nadbiskup Vukšić koji je pojasnio da su Tijelovo i euharistija ujedno i poruka crkvenog zajedništva jednoga naroda Božjega – baš kako je i kruh koji se u euharistiji prikazuje nastao od mnoštva zrna, i vino od mnoštva grozdova.
„Svaki čovjek, barem na neki način, svrstava se iza nekoga ili nečega. Svaki čovjek se, na određeni način, prepoznaje u nekoj vrsti svoga idealnog zamišljaja osobe, ideje, misli… Mi kršćani se svrstavamo – i to je simbolika procesije na kraju ove svete mise – iza Isusa Krista: On je naš predvodnik, on je nama pokazatelj pravoga puta; a mi – zahvalni zato što je naš prethodnik i zahvalni zato što nam pokazuje pravi put – krenut ćemo za njim u procesiji na takav način – na simbolički način – pokazati i priznati, prihvatiti da nam je čast što je on naš prethodnik i da je naša posebna milost i poseban njegov blagoslov što možemo, svrstani iza njega, hoditi za njim i njegovim putom“, posvijestio je mons. Tomo koji je na kraju propovijedi potaknuo na molitvu dragome Bogu da ih stalno blagoslivlja kako bi svojim pristankom, svojim djelovanjem i svojim razmišljanjem mogli biti njegovi suvremenici i biti s njim; biti suvremeni na način njegovih vrjednota i bili dio Božjega naroda kao jedno od zrnaca ili jedan od grozdova i kako bi cijeloga života mogli hoditi pravim putem zajedno s Isusom Kristom prema vječnome životu!
Nakon pričesti uslijedila je euharistijska procesija s četiri postaje unutar katedrale uz pobožno sudjelovanje svih prisutnih.
Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.
Svetkovina Tijelova slavi se u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. U središtu je čašćenje Oltarskog sakramenta pri čemu se osobito ističe nazočnost cijelog Krista u posvećenoj hostiji. Povijesno gledano najvažniji poticaj za uvođenje ovog blagdana bila su viđenja redovnice Julijane iz Lütticha u XIII. stoljeću. Za cijelu Crkvu ovu je svetkovinu propisao papa Urban IV. 1264. godine. U hrvatskom se jeziku za ovu svetkovinu pored naziva Tijelovo koristi se i naziv Brašančevo.