Ekipa portala Radiosarajevo.ba tijekom mjeseca lipnja komunicirala je sa studenticama i studentima iz Bosne i Hercegovine.
Istraživali su kako izgleda život u studentskim domovima u našoj zemlji, a oni su s njima podijelili svoja iskustva.
POZITIVNO ISKUSTVO IZ MOSTARA
Iva Babić je predstavnica studenata Studentskog centra Mostar koja studira psihologiju. Sugovornica Radio Sarajeva već četiri godine boravi u Studentskom centru Sveučilišta u Mostaru.
"Uvijek su mi govorili da tijekom studentskog života moram živjeti u domu, sad kad sam preživjela te četiri godine opet bih sve iz početka. Smještaj u domu plaćam 165 KM, pored smještaja imamo tri obroka svaki dan. Uvjeti su odlični za studentski dom, svaka soba ima frižider, klimu, kupatilo, stolove za učenje. Imamo studentski restoran, čitaonice, kafić, street work park, dnevne boravke po hodnicima. U slobodno vrijeme imamo razne radionice, akcije čišćenja okoliša, partije, svirke... Organizirali smo i Advent ispred doma...", priča Iva.
Posebno naglašava kako do pozitivnih promjena dolazi u posljednje vrijeme. „Uvjeti smještaja su odlični. Možda da ste me pitali u početku ili prije neke dvije godine možda ne bih mogla toliko nahvaliti Studentski centar u Mostaru, ali sada naročito u zadnjih godinu dana mislim da su uvjeti savršeni za jedan studentski dom. Svaka soba ima svoj hladnjak i klimu, da samo znate koliko je to potrebno u Mostaru po vrućinama“, naglašava Iva koja napominje kako na prvoj godini življenja u Studentskom centru to nisu imali.
O svakodnevnim uvjetima života u Studentskom centru Mostar i razlikama u odnosu na druge studentske domove naglašava i kako „sve sobe imaju svoje kupatilo, nisu zajednička kupatila na cijelom katu, ističe i radne stolove na kojima svaki student može učiti“. Osim za uvjete u sobama, i izvrsnom studentskom menzom ističe prednost čajne kuhinje za one koji nisu stigli na obroke u Domu zbog različitih obaveza, gdje mogu sebi napraviti obroke ili razne užine.
Osim ovih svakodnevnih egzistencijalnih za život važnih uvjeta koje prema Ivinim riječima u potpunosti ispunjava Studentski centar Mostar, ona je istaknula i bogat društveni sadržaj odnosno različite događaje koje organiziraju.
„Imamo more društvenih aktivnosti, radionice na kojima se možemo dodatni educirati i usavršavati, imamo umjetničke radionice, obilježavanje važnih datuma svjetske razine, akcije čišćenja okoliša uz lijepo druženje, zabavne partije i svirke koje najviše volimo“, simpatično i iskreno govori Iva, a kao posebno što se ureže svim studentima u sjećanje i u čemu uživaju je već tradicionalno organiziranje adventa.
Studentice i studenti u domu u kojem boravi Babić probleme rješavaju na sastancima s upravom Centra.
"Imamo radne sastanke sa upravom Centra, tu im iznosimo naše probleme".
Osim toga, kao odličan pokazatelj studentskog standard i rješavanja studentskih problema Iva smatra anonimne ankete o zadovoljstvu smještaja u studentskom domu. „ Studenti mogu iznijeti sve probleme najiskrenije i anonimno, a zatim mi na sastancima analiziramo te odgovore koliko su objektivni i zajedno s Upravom pokušavamo pronaći rješenja da se isprave nedostaci koje su studenti naveli.
„Baš smo nedavno imali jedan sastanak, a Uprava stalno ističe da je važna komunikacija, jer nitko neće doći izravno u Upravu i reći što nije dobro, nego će šuškati između sebe. Zato i ja kao predstavnica studenata razgovaram sa svima, i onda znam tko mi je prijavio određeni problem i bez iznošenja imena prenesem Upravi problem koji bi trebalo riješiti. Ali ponavljam, to su uglavnom neki sitni manji problemi zbog kojih možda dolazi zbog loše komunikacije, tako da s dobrom komunikacijom s Upravom sve rješavamo“.
Sada slijedi rekonstrukcija kuhinje od 15. srpnja. „Studenti nemaju problema s kuhinjom, hrana je dobra, ali kuhinja je zbog određenih problema s vlagom i rupama trebala rekonstrukciju najviše zbog uvjeta našim kuharicama da nam mogu nastaviti pripremati kvalitetna jela, tako da se radujemo i rekonstrukciji kuhinje i studentske menze a puno će značiti i ventilacijski i klimatski sustav u menzi koji će biti napravljen “, govori Iva.
Novinari Radio Sarajeva pitali su Ivu kakvi su njeni planovi nakon studija i ima li želju nastaviti studij ili tražiti posao van granica Bosne i Hercegovine.
"Zadnja opcija mi je da odem iz BiH, svima nama je najljepše u našoj državi, nigdje nam ne može biti ljepše. Nadam se da će se trud i učenje isplatiti. Moja prva želja je bila da studiram u Hrvatskoj, ali je to bilo komplicirano zbog državne mature. Naši fakulteti su jako dobri i nemamo potrebe ići vani", dodaje Babić.
Iva ističe da život u studentskom domu ima brojne prednosti i nabraja neke od njih.
"Mi ne smetamo jedni drugima, uvijek mi je netko na raspolaganju od sustanara, tu je i prednost kad se nešto pokvari – mi prijavimo domaru i on to popravi, a kad si u stanu sve to sam moraš i naći majstora i platiti veliku cifru", govori studentica.
Predstavnica studenata Studentskog centra Mostar upoznata je sa stanjem u ostalim studentskim domovima u Bosni i Hercegovini.
"Zaprepastila sam se kad sam vidjela kako izgleda Studentski dom u Istočnom Sarajevu. Studenti imaju samo jedan zid u sobi, prvi zid je veliki prozor, drugi je ormar i četvrti zid je rigips (gipsana ploča op.a.). Njihovi prostori za učenje su takvi da ne bih imala motivaciju da učim tu, a, kupaonice su zajedničke. Toaleti su u raspadu i pored toga nisu očišćeni, tuševi su bez vrata-samo paravan i stavite značkicu ako se tuširate. Ne mogu vjerovati da netko sjedi na vrhu i smatra da je uredu da mladi ljudi borave u takvim uvjetima. Da li bi oni pustili svoju djecu da žive u takvim uvjetima", pita Iva Babić.
Katastrofa u Sarajevu
Kotlovnica u domu na Bjelavama koju studentice i studenti nazivaju 'tempiranom bombom', nedostatak tople vode, kupaonice bez ključeva, stjenice, samo su neke od poteškoća sa kojima se studenti svakodnevno suočavaju.
Kada bi bili u finacijskoj mogućnosti, studentice i studenti bi rado izabrali privatni smještaj umjesto zajedničkih soba i kupatila u domovima, pokazuju odgovori oko 150 studentica i studenata iz 58 gradova ili mjesta naše zemlje.
Dok neke financira obitelj, čak jedna trećina kaže da su imali problem s plaćanjem smještaja u domu. Hrana u domovima ne zadovoljava potrebe studentica i studenata, i više od trećine studenata ne bi nikome preporučilo ovakav tip smještaja.
Također, gotovo polovica nema svoj WC i kupatilo u domu, a, najveći broj njih dijeli sobu sa drugim osobama.
Tek trećina ispitanika/ca žalila se Upravi doma na probleme s kojima se susreću, a samo u dva slučaja žalbe Uprava je poduzela nešto.
Aldin Mešan je predsjednik Asocijacije studenata Studentskog centra Sarajevo i jedan je od stanara doma Bjelave.
Udruženje na čijem je čelu sugovornik Radio Sarajeva aktivno se bavi problemima u studentskim domovima koji spadaju pod Studentski centar Sarajevo. Objašnjava da kao predsjednik Udruženja nema benefite u novčanom smislu, dužnost je prihvatio kako bi stekao nova iskustva.
"Studentice i studenti se najčešće obraćaju nama, ali mogu se obratiti i upravi Studentskog centra. Na Bjelavama boravi oko 550-560 studentica i studenata, dok ih je u Nedžarićima možda 50-ak više.
Glavna razlika između Bjelava i Nedžarića je lokacija. Cijena smještaja je slična, sami broj studentica i studenata je tu negdje, Bjelave trenutno malo odstupaju zbog reprezentativnog drugog paviljona.
Ukratko, na Bjelavama je najveći problem kotlovnica, a Nedžarići imaju problem s vodovodnim i električnim instalacijama. Utopljavanje objekta u Nedžarićima izvršeno je prije dvije godine, ali im trenutno prokišnjava krov i bore se s pojavom stjenica", govori Mešan.
U domu na Bjelavama boravi Mešan, a, studenti se na ovoj lokaciji najčešće žale na inventar i stanje kupatila, osim toga, tu su i problemi sa električnim instalacijama. Dodajmo i da je riječ o objektima koji su izgrađeni 70-ih godina i njihova rekonstrukcija trebala je do sad biti obavljena.
"Kotlovnicu nazivamo tempiranom bombom, ona se nalazi ispod restorana u kojem se dnevno hrani oko 500 studentica i studenata. Stara je preko 30, 40 godina, rekonstrukcija se trebala izvršiti još 90-ih godina; nedavno je kotlovnica stala u potpunosti i tri dana smo bili bez tople vode.
Kotlovnica pravi velike gubitke Studentskom centru, kad uđete unutra nije ugodno, imate strop koji otpada, konstantno curenje vode iz bojlera, katastrofalno", priča Mešan.
Zbog ovog problema, studentice i studenti toplu vodu imaju samo u određenim terminima u danu, točnije, od 16 do 23 sata.
Sa stanjem kotlovnice na Bjelavama upoznato je Ministarstvo za znanost, visoko obrazovanje i mlade Sarajevske županije i ministrica Adna Mesihović. Mešan navodi da su održali zajednički sastanak i formirali radnu grupu koja je popisala sve infrastrukturne probleme u koje spada kotlovnica.
"U idućem vremenu je planirana rekonstrukcija, ali trenutno postoji problem financija. Moram naglasiti da bi sama mjesna zajednica bila u opasnosti ukoliko bi došlo do eksplozije. Ovo je ogroman problem i za stanovnike Bjelava, nažalost, tek kad dođe do problema razgovarat ćemo o ovome", veli Mešan.
Svaka poteškoća koja se pojavi u Nedžarićima ili na Bjelavama prvo se prijavi upravi doma, upravnik napravi prijavu za kvar i proslijedi je majstorima, a kad studentice i studenti imaju veći problem obraćaju se direktoru Studentskog centra. Mešan kaže da lanac komunikacije dobro funkcionira, a novinare je zanimalo kako su onda nastali ovoliki problemi.
"Zakazali su studenti jer se ne borimo zajedno, zatim Vlada Sarajevske županije koja je pokazala nemar prema Studentskom centru, a i sami menadžment. Postojao je porezni dug koji je prošle godine isplatilo Ministarstvo za znanoast, visoko obrazovanje i mlade, dug je iznosio 1.200.000 KM i kočio je promjene", tvrdi Mešan.
Kad dođete na Bjelave vidite utopljene paviljone, ali ne vidite kako to sve izgleda iznutra.
Pozitivan primjer je drugi paviljon koji je renoviran 2016. godine, ima nove instalacije i dobar inventar. Svaka soba ima vlastito kupatilo, frižider i televizor. Kako govori Mešan, u ovom paviljonu su smještene studentice i studenti starijih godina studija.
Bjelave trenutno imaju pet aktivnih paviljona, studentice i studenti ne plaćaju istu cijenu za sve paviljone i ona u konačnici ovisi od subvencija županije iz kojeg studentice i studenti dolaze i vrsti smještaja koji koriste.
"Cijena na Bjelavama ovisi o paviljonu i subvenciji županije iz koje dolazite, kreće se između 170 i 200 KM. Usporedbe radi, domovi u Tuzli (oko 90KM) i Zenici (oko 160KM) su izgledom slični onima u Sarajevu, ali studentice i studenti manje plaćaju smještaj. Najbolja je situacija u Mostaru i oni imaju najmanje cijene.
Drugi paviljon je dobar primjer, a nikad ne bih volio živjeti u prvom paviljonu. U navedenom paviljonu borave isključivo djevojke, inventar je isti od 1970-ih godina, vertikale kupatila su u užasnom stanju, stalno osjetite smrad, vlagu u prostorijama... Koriste stare madrace i namještaj i imaju zajednička kupatila. Stid me kad se osvrnem na to, a mogu misliti kako je djevojkama", priča Mešan.
U petom paviljonu kupatila su također zajednička, ali ovaj paviljon odskače po inventaru koji je stigao prije tri, četiri godine. Dodajmo i da na vratima zajedničkih kupatila ne postoje ključevi.
Sedmi paviljon također ima problem s kupatilima, ali se njihova nalaze u sobama.
"U početku sam živio u sedmom paviljonu, nas troje je bilo u jednoj sobi, koristili smo vlastito kupatilo. Tamo stalno visi strop, konstantno curi voda koja ide prema instalacijama, a osim na Bjelavama, ovaj problem je prisutan i u domu Nedžarići gdje se čitav jedan kat ne koristi iz navedenih razloga. Sedmi paviljon na Bjelavama ima i specifičan problem, jedan osigurač je vezan na dvije do tri sobe, čujete konstantno ispadanje osigurača", pojašnjava Mešan.
Studentice i studenti na Bjelavama hrane se u restoranu Studentskog doma u kojem mogu pojesti tri obroka, doručak (7-9 h), ručak (12-16 h) i večeru (17.30-20 h) i to od ponedjeljka do subote. Nedjeljom se studentice i studenti hrane u pekarama i fast foodovima, a samo u drugom paviljonu postoji kuhinja koju mogu koristiti.
"Kuhinja je priča za sebe, sam inventar je iz 70-ih godina sigurno, možda postoji nekoliko novijih strojeva. Hrana je raznovrsna, nećete ostati gladni, ali kvalitet hrane nije shodan studentskom standardu u jednoj europskoj državi.
Javne nabave predstavljaju veliki problem, dobavljači zbog dugova ne žele dostaviti hranu, kuhari rade u lošim uvjetima, ali trude se da nam iznesu jela na što kvalitetniji način", veli Mešan.
Osim restorana, na Bjelavama postoji bife i vešeraj koji nije zadovoljavajuće veličine i ne može odgovoriti potrebama studentica i studenata.
Dženeta Dizdarević je studentica prve godine Pravnog fakulteta u Tuzli i stanuje u Studentskom domu u Tuzli.
"Imam prijateljicu koja je prethodno koristila usluge doma, najviše me privukla povoljna cijena smještaja i činjenica da imamo ručak i večeru u domu. Cijena smještaja ovisi od županije iz koje dolaze studentice i studenti. Oni koji dolaze iz Tuzlanske županije plaćaju boravak u domu 91 KM uz određene pristojbe, dok iz drugih županija, RS-a i Brčko distrikta plaćaju 61 KM uz pristojbe", veli Dizdarević.
Život u domu razlikuje se po paviljonima, a studenticama i studentima na raspolaganju su jednokrevetne i dvokrevetne sobe.
"Dostupna nam je i posteljina. Bitno je naglasiti da mi u kupatilu nemamo higijenska sredstava, već studenti to kupuju. Imamo čistačice koje čiste svakodnevno, ali previše je studentica i studenata... Čistačice jedan period čak nisu ni dolazile pa smo izdvajali svoja sredstva i sami čistili. U prosjeku 10 osoba koristi jedan WC. Imamo vešeraj, ali on služi za pranje posteljine. Garderobu nosimo kući", kaže sugovornica Radio Sarajeva.
Kao i u sarajevskom domu Nedžarići i u Tuzli studentice i studenti imaju problema sa stjenicama.
"Studenti se obično žale na stjenice, to je dugogodišnji problem. Ove godine nam renoviraju sobe pa se nadamo da će biti bolje, također imamo i konstantno organiziranje zabava pa se uništava inventar u domu. Partiji stvaraju distrakciju prilikom učenja ili tijekom večeri kad većina ide na spavanje", navodi studentica.