Od njezine pete godine, baka i djed nisu bili dio njezine svakodnevice. A jedna je poruka sve promijenila.
'Kad sam bila mala otac se posvađao s bakom i djedom što je rezultiralo u konačnici njihovim ne komuniciranjem. Tako sam i ja izgubila odnos s bakom i djedom. U jednom trenutku, kako sam odrastala, bilo mi je čudno što oni nisu dio mojeg života, no uhvaćena u trenutku uzbuđenje zbog srednje škole nisam previše razmišljala o njima. Sjetila bi ih se ponekad no uvijek bi tu bili neki problemi koje je valjalo rješavati te bi ih stavljala u folder za kasnije', ispričala je 22-godišnja Erin za News.com.
Kako kaže, s vremenom je postala nervozna na njihov spomen jer ih je smatrala strancima, no onda je jednog dana na Facebook stigla poruka njezine rođakinje. Kada su se njih dvije povezale, rođakinja s očeve strane rekla joj je kako je za nju saznala iz priča bake i djeda koji su često pričali o njoj te uvijek kazali kako se nadaju da će je jednog dana ponovno vidjeti.
'Dva mjeseca od početka našeg razgovora vozila sam prema zapadnom dijelu Sidneya. Kada sam ušla u njihovu kuću, oboje su, bez imao oklijevanja, prišli i čvrsto me zagrlili. A onda su, svi osjećaji koje do tada nisam mogla prizvati, obuzeli su moje tijelo. Kako sam jela lubenicu za kuhinjskim stolom jednog izuzetno toplog dana, kako me baka vodila kroz vrt i pomagala mi brati cvijeće, kako sam odmotavala božićne poklone', ispričala je Erin te kazala da je od tog dana počela redovito posjećivati svoju baku i djeda.
Družili se samo tri godine
'Pričali su mi o svojim životima prije dolaska u Australiju. Djed je bio zatvorenik radnog logora od strane njemačkog ražima tijekom Drugog svjetskog rata. Baka se jednom prilikom prisjetila kako se skrivala ispod kuhinjskog stola kada su započeli napadi i granatiranja Arnherna u Nizozemskoj gdje su oboje rođeni. Djed mi je ispričao i kako je, kada je rat završio, danima hodao bos po snijegu ne bi li se što prije vratio kući. No, iako su imali težak život, oboje su bili radosni i puni života', ispričala je Erin.
Ispričali su joj i kako su se upoznali ispod jednog drveta na trgu gradića u kojem su živjeli, a Erin je tijekom svojeg putovanja kroz Europu odlučila posjetiti to mjesto.
'Baš kao što mi je djed ispričao, drvo je još uvijek bilo tamo. Nije bilo toliko staro da bi bilo baš ono drvo ispod kojeg su se njih dvoje upoznali, no barem sam znala da sam na pravom mjestu', ispričala je Erin.
Ispod drva se fotografirala kako bi baki i djedu pokazala da je pronašla mjesto na kojem su se upoznali. No nekoliko dana prije njezinog povratka u Australiju, njezina je baka preminula u snu.
'Nisam imala prilike pokazati joj fotografiju niti dati sve nizozemske suvenire koje sam joj kupila', ispričala je.
Demencija od koje je djed godinama patio postajala je sve jača nakon bakine smrti. Godinu dana kasnije hospitaliziran je zbog problema s disanjem. Bolnica je bilo mjesto na kojem je Erin posljednji puta vidjela svojeg djeda.
'Spavao je, bio je svjestan da mu je odmor prijeko potreban, nisam ga htjela buditi. Sjedila sam na krevetu, a potom otišla. Ostavila sam mu žutu ružu u vazi kraj kreveta', ispričala je Erin te dodala kako joj je dva dana nakon tog posjeta zazvonio telefon. Zvali su iz bolnice te joj priopćili da je djed umro. Sa svojim djedom i bakom provela je gotovo četiri godine.
'Bilo je to samo nekoliko dna prije godišnjice smrti moje bake. Pjesma koja mu je svirala na sprovodu bila je 'We'll meet again' (Srest ćemo se ponovno) i drago mi je što smo se sreli', ispričala je Erin za News.com.