U ekskluzivnom razgovoru za Večernji list, brigadni general Robert Huston, zapovjednik Stožera NATO-a u Sarajevu govorio je o općem sigurnosnom stanju u BiH i regiji tvrdeći kako se NATO ne boji Rusije, prijetnjama džihadista povratnika s ratišta iz Sirije i Iraka, kao i o mogućem odcjepljenju RS. Isto tako, pohvalio je ustroj oružanih snaga BiH smatrajući da uz NATO snage predstavljaju faktor stabilnosti ne samo u BiH već i u regiji te je izrazio želju da se sastane s predsjednicom Hrvatske, Kolindom Grabar-Kitarović i premijerom Andrejem Plenkovićem jer vjeruje „da je Hrvatska ključni dio sigurnosti i stabilnosti u regiji“.
Generale Huston, kako vi iz svoje perspektive vidite stabilnost Bosne i Hercegovine?
Bosna i Hercegovina općenito je stabilna zemlja. Ako se prisjetimo odakle se krenulo prije dvadeset godina, to puno govori o otpornosti ljudi ovdje i njihovoj volji da zajedno naprave iskorak prema boljoj budućnosti. NATO je radio dobar posao održavajući sigurnost u regiji sve dok tu odgovornost nije predao Europskoj uniji 2004. godine. S vremenom je NATO prešao na ulogu na strateškoj razini, savjetovanja i podrške Ministarstvu obrane BiH i Oružanim snagama u reformi obrambeno-sigurnosnog sektora. Osim toga, pružamo i savjete vezano za proces Akcijskog plana za članstvo (MAP) jer sam uvjeren da će MAP biti vrlo koristan za BiH kroz proširenje reformske aktivnosti izvan domene obrane na domene ekonomske, pravne, političke i pravosudne reforme, što sve vodi većoj stabilnosti zemlje.
Bojite li se možda mogućeg raspada BiH ili, pak, revizije Daytonskog sporazuma?
Ne bojim se toga. Ako bude revizije Daytonskog sporazuma, do nje će doći uz dogovor sva tri potpisnika, kako to zahtijeva zakon, i kao rezultat dijaloga i volje da se zajednički radi na unapređenju tog sporazuma. Daytonski sporazum usvojen je da bi se zaustavile borbe i razdvojile strane i te je zadaće vrlo dobro ispunio, ali nas je ostavio u jednoj situaciji specifičnoj za BiH. Bilo kakve promjene zahtijevaju suglasnost i konsenzus. Mi ćemo nastaviti djelovati sukladno Daytonskom sporazumu, a to podržavaju i susjedne i druge zemlje, kao što je Rusija. Meni to pokazuje da su sve zemlje u regiji i značajni međunarodni partneri i organizacije zainteresirane za održanje sigurnosti i stabilnosti ove zemlje, da bi BiH imala vremena praviti iskorake, razviti svoju ekonomiju i sistem uprave i sama donositi odluke, kako i treba biti. BiH, odnosno svi njezini građani, trebaju donositi odluke i zajednički napredovati.
Što će NATO učiniti ako Milorad Dodik odluči sazvati referendum i odcijepiti RS od BiH?
Nije posao NATO-a da nameće bilo kakvu odluku ovoj zemlji. To je odluka BiH, a stavovi i razmišljanja građana oba entiteta jednako su važni. Taj proces mora biti utemeljen na dijalogu i konsenzusu. U međuvremenu, Stožer NATO-a u Sarajevu podržava reformski put Bosne i Hercegovine koji će postupno osigurati platformu za ekonomski napredak. Vjerujem da je unapređenje ekonomije najbolje što možemo učiniti za ovu zemlju, pa iako to nije vojna uloga, vojska u tome može pomoći. Ako ekonomija bude zdravija, više ljudi koji tu žele ostati i ostat će u zemlji jer će osjećati da ovdje postoje prilike za njih, njihove obitelji i djecu. A ljudi iz dijaspore također će se htjeti vratiti. Već smo to vidjeli u nekim drugim zemljama, nekima koje su ušle u EU i NATO – na početku je tranzicija bila teška, i više je prilika bilo izvan tih zemalja nego u njima, ali kako se uspjesi redaju i ekonomija oporavlja, ti se ljudi vraćaju i donose sa sobom nove ideje, nova razmišljanja koja su stekli živeći u inozemstvu i donose ih svojoj kući za koju su vezani, kao i za svoj narod i domovinu. Tako da me diskusije koje se sada vode ne brinu. Mislim da svatko ima pravo propitivati stavove, imati nove ideje, i razmatrati jesu li prijedlozi koji se nude bolji ili lošiji za zemlju. A to će biti kolektivna odluka.
Ali, političari u BiH stalno, pa čak i u Hrvatskoj i Srbiji, govore da Daytonski sporazum nije dobar, nije realiziran, nije učinkovit itd. Iz vaše perspektive, kao vojnika koji se ne bavi politikom, jeste li zadovoljni provedbom Daytonskog sporazuma?
Iz moje perspektive zapovjednika Stožera NATO-a u Sarajevu, Daytonski sporazum je vrlo učinkovit. Očigledno je riječ o jednom nesavršenom procesu koji je bio potreban zbog prirode tadašnje situacije. On je zaustavio borbe i ubijanje. I kad ništa drugo ne bih uzeo u obzir, za mene je to uspjeh, činjenica da su sestre, majke, članovi obitelji spašeni jer su zaustavljene borbe i jer je mir održan, i to je ono što su Daytonski sporazum i sudjelovanje NATO-a osigurali i pružili. Također, u procesu se mijenjala i uloga NATO-a, kako se mijenjala situacija, te smo počeli više raditi na reformi obrane. Jedna od stvari s kojima sam najzadovoljniji je činjenica da su se dvije odvojene vojske iz dva entiteta uspjele spojiti u jedinstvene Oružane snage na državnoj razini. Ja mislim da su one najbolja institucija u ovoj zemlji, i mislim, na temelju razgovara s vojnicima svih nacionalnosti, da oni vide zaštitu svih građana ove zemlje, a ne samo građana iste nacionalnosti, kao svoj posao. Vidio sam to i kad se pripadnici Oružanih snaga razmještaju izvan zemlje jer su te jedinice integrirane, s pripadnicima iz reda sva tri naroda – čuo sam priče od onih s kojima su rame uz rame služili, Amerikanaca, Nijemaca i drugih. Po njihovim riječima, bh. vojnici ne samo da su izuzetno profesionalni i hrabri već i službu drugima pretpostavljaju vlastitom interesu. Puno sam takvih priča čuo o „cimerima“ – jedan je Bošnjak, drugi Srbin, a treći Hrvat – koji jedan drugog štite, paze jedan na drugoga, i kad idu u odvojene misije, onaj drugi prati radio i ne napušta zapovjedno mjesto dok mu se „cimer“ ne vrati da vidi da je s njime sve u redu. Meni je to nešto nevjerojatno, pogotovo ako se opet sjetimo kako je kratko vremensko razdoblje prošlo od ratnog razdoblja 1992. – 1995., da imamo mladiće i djevojke koji vojsku služe kao dobrovoljci, koji riskiraju svoj život u obrani svoje zemlje i podršci njezinim građanima kad pružaju pomoć u katastrofama, koji sudjeluju u operacijama izvan zemlje, i da to rade tako dobro i zajedno, ne razmišljajući o tome koje je nacionalnosti osoba koja stoji do njih. Time sam impresioniran, oni imaju moje puno poštovanje i to je nešto čime se ljudi u ovoj zemlji mogu ponositi – kada vide pripadnika Oružanih snaga BiH u uniformi, mogu pomisliti: „To je pripadnik Oružanih snaga BiH, i ako se nađem u nevolji, mogu računati na njih, oni će doći da obave spašavanje.“
Je li NATO faktor stabilnosti koji će sprečavati na bilo koji način izbijanje rata? To pitanje postavljam zato što se svake godine dižu tenzije, npr. u vrijeme obilježavanja tragedije u Srebrenici govoreći, „ovi se naoružavaju“,“oni se naoružavaju“, a sada imamo i slučaj presude šestorici hrvatskih generala, što je opet na neki način podignulo tenzije, da je čak i hrvatski premijer Andrej Plenković došao u Mostar smirivati ih. Je li NATO tu, bez obzira na sve, faktor stabilnosti koje će sprečavati na bilo koji način bilo kakav incident ili novo izbijanje sukoba?
Mislim da je NATO važan dio stabilnosti u regiji. U BiH smo od provođenja mira došli do reformskih aktivnosti. Iako nijedna institucija nigdje na svijetu nije savršena, Oružane snage BiH primjer su uspješne reforme u zemlji, a u nekim slučajevima čak i ispred nekih drugih vojski, posebno imajući na umu teškoće s kojima su se morali suočavati i paralelno održavati profesionalizam. Usprkos komentarima koje čujem u medijima, a koji mogu biti deprimirajući, kad razgovaram s ljudima, obični ljudi podržavaju svoje narode, ali traže načina da se zajedno napravi pozitivan iskorak. Ako pogledate regiju, ako se npr. prisjetite nedavnog komentara Predsjednika Vučića; “Moramo se okrenuti budućnosti”, to je državnički odgovor, to je cilj, da priznamo da je prošlost postojala, da je moramo biti svjesni da ne bismo ponavljali greške, ali moramo biti u stanju reći da ćemo napraviti korak naprijed jer ćemo tako poboljšati živote naših obitelji i djece. A zajednički napredak je odgovor za ovu regiju. Regionalna suradnja između Srbije, Hrvatske i BiH to već pokazuje – prirodne katastrofe koje pogađaju regiju ne poznaju granice, ne događaju se samo u jednoj zemlji. Možete gotovo sigurno računati na to da postoji 100% vjerojatnosti izbijanja velikog šumskog požara ili poplave svake godine. Vojnici su ovdje dobro obučeni da štite građane, a te iste vještine mogu se koristiti za zaštitu građana u slučaju prirodnih nepogoda i ja intenzivno radim na tome da se uvećaju te sposobnosti i kapaciteti i unaprijedi suradnja u regiji – govorimo o regionalnim rješenjima za regionalna pitanja i ja mislim da je to vrlo važno. Kada građani ove tri zemlje vide da vojske zajednički podržavaju sposobnosti civilnih subjekata prvog odgovora na dobrobit građana cijele regije, mislim da je to stvarno nešto posebno. Vojske koje zajedno rade kako bi zbrinule građane sve tri zemlje, to je sjajno. Mi pokušavamo pomoći tu suradnju, uvećati je i vrlo sam sretan da to nije nekakva moja nova ideja, ona je ovdje postojala i prije mog dolaska. Regionalni rad na tim pitanjima promijenit će perspektivu ljudi, to je ono što će nas odvesti zajedno u budućnost, regionalna suradnja u cilju brige o običnim građanima.
Hrvatska je članica NATO-a. Koordinirate li s hrvatskom stranom kad god dođe do tenzija u BiH?
I jeste li sada, nakon presude šestorici Hrvata, razgovarali s hrvatskim vlastima jer su tenzije u BiH bile podignute? Hrvatska kao članica NATO-a ima pristup svim informacijama koje NATO ima. Na ovoj razini nije bilo potrebe da se obratim za pomoć. Međutim, susreo sam se nekoliko puta i s hrvatskim veleposlanikom, veleposlanikom Srbije i veleposlanicima svih zemalja u susjedstvu, zato što vjerujem da su odgovori vezani za regiju. BiH mora svoje probleme rješavati sama, ali kad je zemlja okružena prijateljima, puno je bolje što možete zatražiti podršku, raspitati se o nekim stavovima – dijalog je najvažniji, po mome mišljenju, a to je i jedna od ključnih vrijednosti NATO-a u koju ja duboko vjerujem – razgovarati s ljudima i razmjenjivati mišljenja.
Vjerujete li da bi treći entitet, ako bi ga Hrvati dobili, smanjio tenzije, stabilizirao BiH ili obratno?
Ta pitanja su izvan mog mandata i preporučio bih da o njima razgovarate s relevantnim lokalnim i međunarodnim institucijama. Vjerujem u dijalog i diskusiju među konstitutivnim narodima u BiH u svim pitanjima od interesa za njih.
Jeste li zadovoljni ustrojem oružanih snaga BIH i kada možemo očekivati ulazak BiH u NATO?
Izuzetno sam zadovoljan uspjehom OS BiH. Za Oružane snage imam veliko poštovanje, ne kao instruktor ili predavač, već kao kolega. Generali s kojima svakodnevno surađujem dnevno pokazuju svoju sposobnost koordiniranja i zajedničkog rada, a još sam i više impresioniran mladićima i djevojkama koji su se dobrovoljno javili da štite građane ove zemlje i koji, kao i pripadnici vojski drugih zemalja, nisu ni izbliza plaćeni onoliko koliko bi mogli zarađivati u privatnom sektoru, ali su u vojsci jer vjeruju u rad za opće dobro. U ovoj zemlji pogotovo nije novac u pitanju jer nisu ni izdaleka dovoljno dobro plaćeni i volio bih vidjeti da se to popravi. Ali, postoje druge domene koje možemo unaprijediti i podržati ih, kao što je dobavljanje opreme koja im je potrebna, lož-ulja koje im je potrebno, dovođenje struje na neke poligone, to su stvari koje bi se, vjerujem, lako mogle popraviti, i za to ću se sljedeće godine zalagati u razgovorima s relevantnim domaćim institucijama, entitetima, Parlamentom i Predsjedništvom, jer je riječ o brizi za mlade ljude koji su spremni riskirati svoj život kako bi ova zemlja bila sigurna i kako bi postojale sposobnosti raspoložive u slučaju katastrofa. U međuvremenu, da to ponovim, MAP je od ključnog značaja za BiH, pruža robusnije reformske aktivnosti osim reforme obrane koja je danas u tijeku, reforme koje su korisne za zemlju i koje se, osim toga, velikim dijelom poklapaju s reformama koje zahtijeva proces pridruživanja EU. Dakle, ta dva procesa međusobno se nadopunjuju i zemlju čine boljom, što ima vrijednost za BiH. I to je ono na što sam ja fokusiran, što je najbolje za ljude, što može njihov svakodnevni život učiniti boljim – moje uvjerenje je da im MAP nudi tu priliku.
Je li NATO zabrinut u vezi porasta islamskog radikalizma i povratka terorista s ratišta u Iraku i Siriji na teritoriju BiH i je li NATO nešto poduzeo po tom pitanju? Naravno, ono što je tajno – o tome ne moramo razgovarati. I je li NATO zadovoljan reakcijom BiH vlasti s obzirom na to da je prije neki dan uhićen čovjek koji je imao arsenal oružja, koji je, pretpostavljam, bio pred Američkim veleposlanstvom, i koji je čak bio i u zatvoru, koji je bio praćen?
NATO je zabrinut u vezi povratka stranih boraca u bilo koju zemlju, bilo gdje, u zemljama članicama, kao i u širem prostoru regije. U skoro svakoj zemlji ima ljudi koji su iz različitih razloga otišli pridružiti se tzv. borcima za slobodu na Bliskom istoku i koji su se vratili. Među onima koji su se vratili, svaki od njih ima svoju priču, neki su radikalizirani, neki nisu, neki su mislili da će to biti nekakav idealistički pothvat, pa su se vratili i razmišljaju na način „dosta mi je ubijanja za cijeli život, previše sam toga vidio“. Dakle, važno je da provodimo monitoring, da pratimo i da smo svjesni tih osoba, ali je isto tako važno da automatski ne pretpostavljamo da svatko tko se vratio predstavlja prijetnju. Vrlo smo oprezni s baš svakim pojedincem. U suradnji s različitim organizacijama proučavamo ovu prijetnju, provodimo monitoring, analiziramo. Spomenuli ste osobu koja je nedavno uhićena, ja bih rekao da je to uspješna priča. U pravu ste, domaće vlasti bile su upoznate s tom osobom i činjenica da je spriječen prije nego što se išta dogodilo pokazuje da Ministarstvo sigurnosti i domaće agencije to prate. Da ponovim, postoji značajna razmjena informacija. Imamo dojam da je riječ o otvorenoj i poštenoj razmjeni informacija, i nikad nismo imali dojam da je neka informacija koju smo mi dostavili ili je dostavljena bilateralnim putem ignorirana ili da joj nisu pristupili s odgovarajućom ozbiljnošću. Profesionalizam organa sigurnosti, pogotovo u ovoj zemlji, na visokoj je razini. Bi li se nešto moglo dogoditi, bi li se moglo dogoditi da se neko jednostavno provuče ispod radara – apsolutno, ali to se može dogoditi u svakoj zemlji. Ova zemlja vrlo realno gleda na ovu prijetnju, pomno je prati, i bez poticanja sa strane djeluje kako bi eliminirala prijetnju gdje je to potrebno, i to je nešto što zaslužuje poštovanje. U tom kontekstu, sprečavanje otpočinjanja procesa je drugi dio rješenja u kojem je BiH učinila dobar posao kroz edukativne i informativne aktivnosti u cilju sprečavanja odlaska. S druge strane, mi ne tapšemo sami sebe po leđima i ne kažemo, „ovo smo potpuno riješili“, ostajemo budni. Ali, impresioniran sam profesionalizmom i razinom suradnje i zbog toga mirnije spavam noću.
Jeste li vi osobno zabrinuti zbog povratka džihadista i rasta islamskog radikalizma u BiH?
To pitanje shvaćam ozbiljno, ali nisam zabrinut oko toga, ne bdijem zbog toga. To se može i promijeniti i, da budem iskren, kad bih vidio izvještaje zbog kojih bih se zabrinuo, počeo bih o tome govoriti jer je to informacija koju smo dužni podijeliti. U ovom trenutku me to ne brine ništa više nego bilo koje drugo potencijalno pitanje u zemlji.
Kako ocjenjujete opću sigurnosnu situaciju u regiji, mislim pri tome na Srbiju, Makedoniju, Kosovo, i zašto NATO strahuje od širenja mogućeg ruskog utjecaja na konkretno Makedoniju i Srbiju?
U regiji je stanje sigurnosti, po mom mišljenju, dobro. Među zemljama postoji suradnja na zadovoljavajućoj razini, što treba održati i uz to još poboljšati regionalnu suradnju. Što se tiče Rusije, NATO se ne boji Rusije. Mi potpuno poštujemo suvereno pravo svake zemlje da bira vlastite političke i sigurnosne aranžmane. U tom svjetlu, NATO će nastaviti suradnju sa svim susjednim zemljama, uključujući Makedoniju, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu kao suverene države. Također, NATO poštuje odluke svake zemlje i zahtjev koji je BiH uputila NATO-u za podršku u procesu euroatlantskih integracija ove zemlje.
Je li NATO zabrinut oko Erdoğana? Kakav je stav NATO-a o Erdoğanu?
Mi danas ne znamo koja je pozicija Erdoğana – čas s Rusijom, čas s NATO-om, a u zadnje vrijeme ima prijeteću i huškačku retoriku prema SAD-u i Izraelu. A čini se da se predsjednik Erdoğan i predsjednik Trump ne vole zbog podrške SAD-a Kurda u Siriji? Ovo pitanje zaista je izvan mog mandata. Mogu reći da je Turska cijenjena članica NATO zajednice koja daje značajan doprinos našoj misiji na terenu, u okviru Stožera NATO-a u Sarajevu. Njihova nastojanja i kontinuirani doprinos reformi obrambeno-sigurnosnog sektora u BiH zaslužuju pohvalu. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović prethodno je godinama radila pri NATO-u. Jeste li imali priliku upoznati je i kakvo je vaše mišljenje o njoj? Nisam je još imao čast upoznati, ali je zanimljivo što ste ovo spomenuli jer sam sinoć razgovarao s veleposlanikom Republike Hrvatske koji je izrazio želju da organizira sastanak s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović ili s premijerom Andrejem Plenkovićem ako bi se ukazala prigoda. Ja sam svakako zainteresiran za takav susret jer vjerujem da je Hrvatska ključni dio sigurnosti i stabilnosti u regiji.
Ne bojim se ni ja, jedva čekam! :-)