Posavka Ružica Kopačević-Miličević majka je troje djece.
Rođena je u Donjem Svilaju, završila studij sociologije, ratne 1992. godine napustila Sarajevo i stigla u Austriju (Bad Ischl) gdje još uvijek živi.
Radi kao voditeljica Ureda za integraciju, kao i brojnih seminara i radionica za odrasle i mlade o temama rasizma, multikulturalizma, diskriminacije, migracije i integracije. Osnivačica je i voditeljica platforme za međureligijski dijalog.
Pisanje poezije i proze joj je hobi. Zanimaju je sve teme koje su vezane uz manjine.
Granica i život na granici ključne su teme njezinih razmišljanja. Osim pisanja, bavi se autodidaktičkim slikanjem - crtanjem i iza sebe ima dvadesetak samostalnih izložbi, međutim, poezija ju je nedavno ponovno dovela u rodni kraj Odžak gdje je dobila nagradu. Na natječaj posvećen djelu Muse Ćazima Ćatića, od 600 prispjelih radova, njezina pjesma osvojila je treće mjesto.
Vodi Centar za integraciju
Ružica vodi Centar za integraciju i raznolikost na regionalnoj razini i zadužena je za 20 općina. Moderira informativne večeri, radi na smjernicama za integraciju za strance, organizira volonterski rad, kao i informativne večeri za domaće stanovništvo.
- Moja priča je samo jedna od mnogobrojnih priča žena koje žive u dijaspori.
Moja je posebnost, možda, što uz posao pišem, slikam i to me posebno ispunjava. Drago mi je što vas je zainteresirala moja priča, ne zbog svoje osobne promidžbe, koliko da se kaže kako nas Posavljaka svugdje ima, i koji god posao radili, marljivi smo i vrijedni.
Jako volim svoj zavičaj i cijenim naše posavke ljude. Iznimno mi je važno da kroz pisanje promoviram našeg čovjeka, vrijednosti.
Pišem da ne zaboravim svoj materinski jezik jer živim na njemačkom govornom području.
Ljudi danas odlaze i prenose svoje domove, svoje rijeke, svoja mora u tuđe domovine, pa sam nagrađenom pjesmom “Geografija života” aludirala na fenomen ratova, izgnanstva. I moja majka je bila gastarbajterica u potrazi za poslom i jako dobro znam što je to, kaže nam Ružica.
U Posavini najljepše
Nezaobilazna nam je tema bila i aktualni odlazak iz Posavine.
- Da nisam otišla 1992. godine, i osnovala obitelj, i da se tamo nisu rodila moja djeca, vratila bih se i kazala ljudima da nigdje ne odlaze iz svoje domovine.
Ako u životu sve svodimo na plus i minus, oni koji odlaze u velikom su minusu.
Rascijepljeni ste na dušu i tijelo te ste cijeli život u potrazi za svojom domovinom, jezikom, identitetom.
Zato bih poručila - ne napuštajte svoje domove, prekrasnu Posavinu i njezine pejzaže, njive, oranice jer tamo vas neće zateći na zapadu, osim savršenog pakiranja loših proizvoda, smatra Ružica Kopačević-Miličević.•