Uvod
Dosadašnja praksa i povijest ovoga područja pokazali su velike mogućnosti i raznovrsnost poljoprivredne proizvodnje, uključujući i preradu tih proizvoda gdje su mogućnosti najmanje iskorištene. Donedavno je bio gotovo samo duhan kao proizvod koji se prodavao otkupnim stanicama koje su imale monopol. Bez obzira na sve poteškoće u proizvodnji duhana, on je ipak prehranio mnoge obitelji u našoj kršnoj Hercegovini. U jednom trenutku je to napušteno nakon ratnih zbivanja, uništeni su ili preuređeni objekti te je izostalo obrazloženje zašto je došlo do toga. Osobno mislim da to treba vratiti i prilagoditi sadašnjim uvjetima tržišta.
Međutim, još je mnogo poljoprivrednih kultura koje su neiskorištene ili je to svedeno na manji obujam i za vlastite potrebe obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG). Prije svega mislim na smokvu i sve načine njezine uporabe, zatim lješnjak i industrijsku rajčicu kao proizvode koji su deficitarni i na tržištu vrlo traženi. Bilo je pokušaja da se aktivira i osobno sam u tome posredovao s poznatim kompanijama iz Hrvatske, kao što su Kraš, Podravka i druge konditorske proizvodnje koje bi zasigurno imale mogućnosti konzumirati velike količine ovih roba. To nismo znali iskoristiti i te su prilike u nekom vremenu propuštene te to treba pripisati našim slabostima i nedostatku marketinškoga duha i saznanja. Proizvodnja i prerada smilja može poslužiti kao dobar primjer pravog izbora i reagiranja na tržišne potrebe.
Sadašnje stanje tih kultura
Prema podacima s terena i iz drugih izvora, moguće je zaključiti da su spomenute kulture zanemarene i da nisu našle svoje mjesto u ozbiljnim razmišljanjima ljudi koji bi to objektivno mogli aktivirati. Te se robe danas uglavnom uvozi i s vrlo sumnjivom kvalitetom, a zadržavaju dosta visoku cijenu. Primjera radi, treba istaknuti nekadašnju tvornicu Lasta u Čapljini koja je koristila velike količine suhe smokve za svoje konditorske proizvode, a posebno za čuvenu štrudlu koja se našla i izvan domaćeg tržišta. Lješnjak se sporadično proizvodio te ga ima u prirodnom biljevištu i na slabom zemljištu, ali u malom obujmu i nije se proučavao sortiment koji bi na ovom području najbolje uspijevao. A što se tiče industrijske rajčice, naši ljudi skoro i ne znaju o čemu je riječ i nemaju nikakvih iskustava.
Smokva
Kada čovjek prolazi područjem koje je predmet ovoga napisa, ozbiljno se zabrine i upita zašto smo taj proizvod podcijenili i nitko da ozbiljno razmisli o kakvom je bogatstvu riječ. Veliki broj sadnica smokava nalazi se na terenu te, prema slobodnoj procjeni, samo na području Mostara, Čapljine, Stoca i Ljubuškog danas ima više od deset tisuća stabala, zatim u dolini delte Neretve skoro svaka kuća i obitelj imaju barem jedno stablo, a da ne spominjemo područje Baćinskih jezera kod Ploča gdje postoje velike površine zasađene smokvama po uzoru na plantaže. Otkup smokava je problematičan i često neizvjestan te dobar dio proizvodnje propadne, a jedan dio se suši na klasičan način i eventualno prodaje. Sve je to neorganizirano i, što treba napomenuti, u čitavom području Hercegovine i dijelu Dalmacije nema ni jednog prerađivačkoga kapaciteta.
Treba napomenuti da, prema literaturi i praksi, mi danas imamo oko 21 vrstu smokava, i to tenica i jarakuša, a tek koliko drugih vrsta koje su također upotrebljive i mogu se koristiti u različite svrhe. Tehnologija prerade ili sušenja smokve dosta je jednostavna i ostaje organizacija i interes proizvođača. U tom smislu nužno je maksimalno uključiti struku na način dobrog propagiranja, organizacija radionica, medijski dobro pokriti i tiskanja popularnih brošura o smokvi. Jer mi danas imamo pa gotovo samo jednu stručnu knjigu o smokvi, što otvara potrebu interesa studenata i nastavnika za što širim angažmanom.
Prirodni uvjeti, tržišna potražnja, loša kvaliteta uvoznoga materijala i drugi razlozi nalažu da se odmah krene u realizaciju ideje.
Lješnjak
Lješnjak je kao proizvod uvijek bio zanimljiv i imao je vrlo šaroliku uporabu, a posebno u konditorskoj proizvodnji. Naši ga ljudi poznaju kao biljku u prirodnom biljevištu i brao se u manjim količinama za vlastitu uporabu. O sadnji i podizanju plantaža ništa, nisu ni razmišljali, ali su zato u trgovini skupo plaćali poznata mala pakiranja. Prema podacima, taj se proizvod troši u velikim količinama i uglavnom se uvozi iz pojedinih zemalja gdje ga proizvode na plantažama. Kod nas su poznati manji pokušaji u Istri, u susjednoj RH. No, područje Hercegovine ima dosta u prirodnom ambijentu lješnjaka i to se sporadično koristi. Prednost je te kulture što nema posebnih zahtjeva u uzgoju, prihrani, zemljištu i nadmorskoj visini. Lješnjak kao drvenasta kultura raste u obliku grma i ima nekoliko sorti i varijeteta među kojima se preporučuje duguljasti istarski i neke talijanske sorte.
Industrijska rajčica
To je povrtlarska kultura koja se kod nas malo proizvodi i ne zna se dovoljno njezinu pravu vrijednost. To je proizvod koji se proizvodi u velikim količinama kao kečap koji trošimo gotovo za svako domaće jelo. Prije izvjesnog vremena osobno sam kontaktirao Podravku iz Koprivnice i s njihovim predstavnicima smo obišli naše terene, neke konditorske tvornice te ustvrdili da postoje uvjeti za dobru suradnju. Međutim, naši ljudi nisu pokazali zanimanje i nisu znali ocijeniti kakve mogućnosti tu postoje. Naime, kod nas postoje ogromne površine obradivoga zemljišta gdje bi se mogla proizvoditi ta kultura, a to su Mostarsko blato, Ljubuško polje i Gabela polje gdje imamo nekoliko tisuća hektara površina u vrlo povoljnim prirodnim uvjetima i dobrom zemljištu s osiguranom vodom za korištenje. Bio je dogovor da mi osiguramo sirovinu i u velikim posudama transportiramo u Koprivnicu, a Podravka bi to finirala kao industrijski proizvod s etiketom, dobrim dizajnom i prikladnim pakiranjem. Tu postoje ogromne mogućnosti koje bi trebalo iskoristiti, što bi značajno utjecalo na vezivanje ljudi za zemljište i njihovo zapošljavanje. Odgovornost za to trebaju preuzeti općine Široki Brijeg, Ljubuški i Čapljina zajedno s odgovarajućim županijskim ministarstvima poljoprivrede.
Zaključak
Ovaj napis i komentari imaju za cilj potaknuti ljude na razmišljanje o kakvim mogućnostima se piše i govori i što sve propuštamo, što se ne može ničim opravdati. Radeći dugo u ovoj oblasti, iako spomenute kulture nisu izravno predmet moje uže vokacije, ali me stanje nerada i zapuštenosti velikih obradivih poljoprivrednih površina provocira da ovo javno kažem. Tim prije što smo suočeni s velikom nezaposlenošću i odlaskom ljudi u druge zemlje pa tako potičemo demografsku krizu koja je evidentna. Po slobodnoj procjeni, danas se može za uzgoj ovih kultura obuhvatiti više od 10.000 ha slobodnih i neobrađenih površina te time neposredno zaposliti više od 3000 kućanstava koja bismo mogli zadržati na svojim ognjištima sa solidnom egzistencijom. To bi izravno trebala potaknuti županijska ministarstva za poljoprivredu i prehrambenu industriju i u tom kontekstu što prije kontaktirati zainteresirane tvrtke, kao što su Kraš, Podravka, Zvečevo, Lasta..., kao i udruge poljoprivrednih proizvođača u Hercegovini. Treba napomenuti da mi u Hercegovini imamo znanstveno-stručno pokriće za ove poslove u Federalnom agromediteranskom zavodu (ranije Agronomski institut) koje bi trebalo koristiti za programe i izobrazbu proizvođača preko stručnih radionica i drugih oblika suradnje. •