Župa Ljubija, rudarsko naselje nedaleko od Prijedora, u Banjolučkoj biskupiji, proslavila je nebeskog zaštitnika sv. Leopolda Bogdana Mandića. Misu je predslavio preč. Pero Ivan Grgić, kancelar Banjolučke biskupije i rektor katedrale, u koncelebraciji s mr. sc. preč. Markom Vidović, dekanom Bihaćkog dekanata, kojemu župa i pripada, te župnikom domaćinom mr. sc. vlč. Zlatkom Matićem, koji je ujedno i upravitelj župe Ravska i župe Stara Rijeka. Na misi je sudjelovalo oko 110 vjernika, a animirao je vokalni župni zbor. Župnik vlč. Zlatko Matić je, osim vjernika iz Ljubije, pozdravio i dobrodošlicu zaželio vjernicima iz Ravske, Stare Rijeke, Šurkovca, Prijedora, s kojima je župa Ljubija u okruženju i pozdravio one koji su satima pješačili kako bi došli u Ljubiju na službu Božju u čast sv. Leopolda Bogdana Mandića. Sv. Leopold spasio je sigurno mnoge duše preko svete ispovijedi. Dnevno je ispovijedao od 8 do 12 sati u svojoj maloj redovničkoj sobi. Svoj naporan život žrtvovao je za jedinstvo kršćana. Proglašen je zaštitnikom ispovjednika.
Povijest male župe
Župa Ljubija spominje se 1672. godine, kada je imala crkvu i župni stan. Propala je nedugo nakon toga, za Bečkoga rata. Međutim, neki povjesničari pretpostavljaju da je crkva Svih Svetih bila drvena, što je spominje gorički arhiđakon Ivan 1334., koja je bila upravo na području današnje Ljubije, za što nedostaju konkretni dokazi. Sadašnja je župa osnovana 8. srpnja 1977. dijeljenjem od župe Šurkovac (Volar) i Stara Rijeka. Prvo je nosila ime Raljaš, a od 1988. zove se Ljubija. Župna crkva sagrađena je 1979., a u posljednjem ratu (1991. - 1995.) crkvu su zapalili srpski ekstremisti te je djelomično izgorjela, uglavnom sav inventar, a obnovljena je 1993. godine. U župi su 1991. godine bila 1452 katolika, krajem 2001., nakon protjerivanja Hrvata katolika tijekom i nakon rata, bilo je ukupno 147 katoličkih obitelji i 302 Hrvata katolika. Iz Ljubije su pobjegli zbog težine rata i Srbi, a kamoli Hrvati. Nekada najbogatija varošica je vrlo brzo, zbog ratnih događanja, nalikovala na zonu sumraka. Tu su Hrvati katolici tijekom posljednjega rata mnogo pretrpjeli. Uz to, bilo je potrebno temeljito obnoviti krov i zidove župne crkve, ali župa nije imala sredstava. Našao se domaći sin koji je radio u Republici Hrvatskoj i izdašnije je pokrio građevinske troškove, pa se pristupilo radovima. Ne treba zaboraviti spomenuti da su se u obnovu crkve uključili svi mještani Ljubije, ne samo katolici nego i pravoslavci i muslimani te pokazali da mogu zajedno raditi, živjeti i biti solidarni jedni s drugima. Unutarnju i vanjsku fasadu na crkvi radili su pravoslavni vjernici, braća Milenko i Radenko Radulović, sa svojim pomoćnicima Pejom Radulovićem, Božidarom Iveljićem te Josipom Komljenovićem. Sanaciju crijepa na krovu uradio je Josip Komljenović.
Obnova crkve i sadašnjost
Najveći donator obnove župne crkve bio je Stjepan Rivić sa svojom obitelji. Biskup banjolučki Franjo Komarica blagoslovio je novoobnovljenu crkvu 9. kolovoza 2020. godine. Kao župni stan služila je obiteljska kuća kupljena nakon osnutka župe, a nova, bliže crkvi, sagrađena je 1991. godine. Župa ima tri groblja - u Ljubiji uz samu župnu crkvu, u Raljašu i Žunama. Postoje i dvije grobljanske kapele - u Raljašu, sagrađena 1975., i u Žunama, sagrađena 1978. godine. Ljubijsko groblje nema kapele jer se nalazi tik u župnu crkvu. Župom upravlja dijecezanski mlađi svećenik don Zlatko Matijević koji je župu preuzeo 2019. godine, a pripadaju joj naselja Dejanovića Brdo, Donja Ljubija, Gornja Ljubija, Raljaš i Žune. Župa danas ima oko 180 vjernika u 92 kuće. Nedjeljom i svetkovinama bude na misi najviše 40-ak vjernika. U župi je malo krštenja, vjenčanja, ima nešto prvopričesnika i vrlo malo krizmanika. Kao i većina župa u BiH, i ova je u izumiranju jer je mnogo veći mortalitet nego natalitet. U župi je djelovala podružnica KUD-a “Napredak” u prekidima do 1942. godine, kada je prestala s radom.