Kada su 2010. godine, u vrijeme renoviranja krovišta općinske zgrade, primijećena dva drvena sanduka, koja su bila obavijena debelim slojem prašine i paučine, zavladala je velika zbrka. Među djelatnicima koji su izvršavali radove na krovištu općinske zgrade u Širokom Brijegu, najprije je zavladala velika znatiželja, zatim pohlepa i na kraju strah. Što bi to moglo biti u sanducima? Je li možda skriveno blago? Možda su i kompromitirajući materijali, koji bi mogli otkriti neke sumnjive radnje? A što ako bude eksploziv? Odlučiše, najbolje sve javiti djelatnicima Općine.
Pajserom po sanducima
Na prašnjavim i paučinom, ali velom tajni obavijenim sanducima, stajali su lokoti. Nije se imalo vremena tražiti ključ, dobro je došao i pajser. Nakon što je daska popustila, slijedilo je razočaranje. Umjesto svijetlih dukata, ukazale su se crne gumene kuglice, iz kojih se osjetio neugodan miris.
Jedni su tvrdili kako su to puščane sačme, drugi su opet govorili da su se vjerojatno kuglice stavljale u topove, dok su oni manje ratoborni tvrdili kako se radi o kuglicama za neke strojeve.
- Osjećao se strašan miris gume koja je desetljećima zatvorena u sanducima. Bio je to nesnosan miris starih gumenih opanaka, nošenih na nogama u danima ljetnih vrućina, sjeća se djelatnik Općine, inače sudionik “napada” na drveni sanduk.
Bile su tu i vrećice s natpisima pojedinih mjesta tadašnjeg sreza (kotara) Široki Brijeg. Pisalo je Rasno, Lončaci, Biograci i tako redom.
- Kako ne bih znao, s tim kuglicama se glasovalo odmah nakon rata. Bio sam predsjednik povjerenstva u Gracu 1951. godine. Birali su se odbornici za skupštinu. Bilo je dvoje kandidata i dvije duboke kutije s velikim rupama u koje su glasači ubacivali takve kuglice, sjeća se profesor Karlo Rotim, autor desetak knjiga i čovjek koji je mnogo puta glasovao, a i za kojeg se također, nekoliko puta glasovalo.
Gumene kuglice na kojima je otisnut grb bivše FNRJ pobudile su u Rotimu sjećanja i na vremena prije njegove punoljetnosti. Sjeća se i komunističke Jugoslavije i njezinih formalno demokratskih izbora. Kao puku farsu, navodi izbore za Ustavotvornu skupštinu Jugoslavije neposredno nakon Drugog svjetskog rata, te davne 1945. godine. Nasuprot komunističkoj listi (tzv. Narodnog fronta), postojala je samo jedna oporbena lista (tzv. ćorava kutija). Oporbeni kandidati nisu imali ozbiljne šanse za izbornu kampanju. Glasovalo se ubacivanjem kuglice u jednu od dvije ponuđene kutije, pred pogledom naoružanih komunističkih predstavnika.
Dvadeset tisuća gumenih kuglica u drvenom sanduku broj 111, barem tako piše na požutjelom papiru ispisanom ćiriličnim pismom, svjedoci su davnih vremena i događanja. Pronađene papire je iskrivljenim rukopisom potpisalo i povjerenstvo, koje je znalo pisati, pretpostavljamo oba službena pisma.
- Sudeći po broju glasača, može se tvrditi da je to pisano prije 1946. godine, kada je tadašnjem srezu Široki Brijeg pripadao i dio današnje općine Posušje i Grude. Već 1955. godine ukinut je srez Lištica i njegove četiri općine, a Lištica je dobila status općine, još se i danas sjeća profesor Rotim.
Naime, prema njegovim tvrdnjama, Tito je saveznicima obećao demokratske izbore. Oni su naoko tako i izgledali, no Izborne komisije su ipak malim, ali značajnim dosjetkama utjecale na rezultate izbora.
Glasovanje kuglicama
Na prvim izborima poslije Drugog svjetskog rata u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji, tako se država do izbora zvala, birači su ubacivanjem u po volji izabrani sanduk kuglice dobivene od komisije davali svoj glas odabranoj stranci ili pojedincu.
Nakon indetifikacije, glasač je dobivao kuglicu i u svaku od kutija morao uvući ruku i spustiti kuglicu u odabranu kutiju. Na kraju je morao ispružiti ruku, kako bi pokazao da je kuglica ostala u jednoj kutiji. Kraj svake kutije je stajao njezin čuvar, kraj one “ćorave”, čovjek koji nije uživao povjerenje građana.
Glasovanje pomoću kuglica zadržalo se do polovice prošloga stoljeća, jer je nepismenost bila iznimno velika. Kuglice s otisnutim državnim grbom promjera jednog centimetra dobivala su izborna povjerenstva neposredno pred izbore. Na glasačkome mjestu postojao je veći broj glasačkih kutija koje su bile dosta duboke tako da se kroz okrugli otvor na vrhu mogla ruka zavući u kutiju do iznad lakta, a da se ne dodirne dno kutije. Partija je imala “svoju” vidno obilježenu kutiju. Druga je bila takozvana “ćorava kutija”.
Premda su gumene kuglice trebale osigurati tajnost glasovanja, ipak se čuo jasan zvuk po kojem se znalo u koju je kutiju kuglica ispuštena. Kao rezultat, komunisti su obvezno dobivali više od 90 posto glasova, ponekad i “stopostotnu potporu”.
Kroničari tih događanja su zabilježili, da se glasovanje ponekad organiziralo na katu pa su kuglice padale u sobu ispod gdje je dodatna komisija Državne sigurnosti pratila tko je za Kralja, a tko za Tita. Ispod kutije za Kraljeve glasove izbuše rupu pa kad im kuglica upadne u sobu oni lupe u plafon, a zapisničar zaokruži ime sljedećeg dobitnika turističkog krstarenja Jadranom na brodu Punat.
Zabilježili su i da, “ćorava kutija” nije imala rupu. Kuglice iz nje su jednostavno presipane u kutiju koja odgovara komisiji. U to vrijeme nije bilo neodlučnih. -Bilo je prijevara, uostalom kao i danas. Poznato je kako su na kraju presipane kuglice iz jedne kutije u drugu. No mnogi su dobili i po leđima što su ubacivali kuglicu u “ćoravu kutiju”, tvrdi Rotim.
Nakon povijesnih kuglica, dolazi glasovanje na listićima, koje se zadržalo do danas, više od pola stoljeća. Dok se u BiH, ali i većini drugih država glasovanje obavlja ispunjavanjem glasačkih listića, neke zemlje u praksu su uvele i elektonički način glasovanja. Tako se rezultati ne čekaju danima nego satima. Neke zemlje, primjerice Estonija, otišle su i korak dalje, uvele su elektroničko glasovanje preko interneta. Mogućnost elektroničkoga glasovanja preko interneta je samo zadnji korak do kojeg se danas stiglo. Nažalost, prijevare u glasovima prate sve vrste glasovanja. Također je evidentirano da se nekada za izbore dugo i temeljito spremalo. U narodu je taj dan gotovo bio praznik, a vlast, ma kakva god ona da je bila, dala im je svečaniji izgled nego što je on danas.
Glasalo se i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije ! Kako je to izgledalo u Zagrebu ? Mnogi Hrvati nisu niti htjeli izaci na izbore,ostajali su kod kuce osim onih koji su bili u drzavnim sluzbama : ucitelji,nastavnici,profesori ,sudski namjestenici i t d. U 12 sati brojilo se koliko je osoba bilo na glasanju i ako je odaziv bio los,isli su policajci-ZANDARI i sakupljali ljude po kucama i u kolonama ih vodili na glasanje.Na dan glasanja birtije su bile zatvorene kao i kavane do vremena kad je glasanje trebalo biti zavrseno.1945. god. bilo je glasanje u kasnu jesen a sprovedeno je iz razloga jer je komunisticka partija Jugoslavije morala donesti zakon da se kralju Petru II. Karadjordjevicu zabrani dolazak u Beograd,zapravo kraljevinu Jugoslaviju ,za to su tiskani veliki plakati kao i plakati USA financijera u nakradnim pozama koji nude USA Dolare,jasno kao karikature. Svaki zakonski gradjanin imao je obavezu izaci na te izbore ,er su bili vazni za Titovu Jugoslaviju.Za to prvo poslijeratno glasanje uvedene su i "Corave kutije) U to vrijeme isao sam u osnovnu skolu ali nisam nikada zabranio.10 god. kasnije saznao sam kako su se kuglice iz corave kutije "pretakale" iz jedne kutije u drugu.