Bolest Zapadnog Nila, ili West Nile Ecephalitis, kako to nazivaju stručnjaci, je uobičajena u oblastima kao što su Afrika, zapadna Azija i Bliski Istok. Sasvim daleko da se ne bi trebali plašiti ove neugodne bolesti, reći će mnogi. Nažalost, u posljednje vrijeme, encefalitis Zapadnog Nila je tu među nama. Stigao je i u BiH. Znanstvenici tvrde kako se najprije bolest pojavila u SAD-u 1999. Nju je prepoznala prof. dr. sc. Tracey McNamara s Western University of Health Sciences, Pomona, Kalifornija, SAD. Ova uvažena znanstvenica bila je nedavno u Mostaru i održala predavanje na FPMOZ.
Veliko istraživanje
- Oko 18 godina radila sam i istraživala u jednom zoološkom vrtu u New Yorku, radila sam kao veterinar patolog. Tamo su se počele događati čudne stvari, počele su ugibati ptice. Zanimljivo, obolijevale su ptice iz novog svijeta, dakle iz Južne i Sjeverne Amerike, dok one iz Europe i Azije nisu. Vidjela sam da se radi o nekoj epidemiji. Zatražila sam od uprave zoološkog vrta da mi omogući istraživanje. Odustali su, trebalo je dosta novca, kaže profesorica McNemara. Znanstvenica nije odustala. Sjetila se ministarstva obrane. Tih devedesetih godina kada je Amerika u svijetu imala mnogo neprijatelja, priča o bolesti koja bira neke države, pobudila je zanimanje američke vojske koja je otvorila pristupe dolarima. Znanstvenica se primila posla i napravila opsežna istraživanja, svakako uz stručnu ekipu. - Nakon peradi, bolest se počela prenositi na sisavce. Obolijevale su žirafe, tigrovi, nosorozi i druge, i kako se ta epidemija širila, ona je izašla i izvan okvira zoološkog vrta i tih godina 1999. i 2000. umrlo je negdje oko 200 ljudi zaraženo tom bolešću. Najzanimljivije u svemu tome je što se bolest uglavnom proširila na ljude koji žive izvan Europe i Azije, tvrdi znanstvenica, dodajući kako je opsežno istraživanje pokazalo da su bolest donijele flamengo ptice pa je najprije prešla na ostalu perad, domaći pijetao i kokoš nisu oboljeli, priča nam ova poznata znanstvenica nakon predavanja u Mostaru. - Nešto slično se dogodilo mnogo prije, točnije, prilikom osvajanja Novog svijeta kada su Europljani sa sobom donijeli određene vrste bolesti, od kojih su domaći ljudi umirali. Osim toga što su ih ubijali puškom, još više ih je umiralo od bolesti. Dakle, ptice, kao i nekad domoroci, nisu imale razvijen imunološki sustav. Trebalo je proći 15 do 20 godina da te životinje postanu imune. Sada je većina te peradi stvorila imunološki sustav i danas se ne događaju ugibanja kao ranije, kazala je profesorica McNemara.
Na naše pitanje ima li razloga za paniku kazala je: Ne treba stvarati paniku. Nema nekih većih opasnosti jer naše i vaše zdravstvene službe prate kretanje i razvoj tih bolesti i poduzimaju određene aktivnosti. Najopasnije je kada se dogode mutacije, što se često i događa. Tada se treba otkriti i neki drugi lijek. Nekada je čovjeku trebalo nekoliko mjeseci da stignu s kontinenta na kontinent, putovalo se brodom, s njim i virusi. Danas idemo zrakoplovom, i s jednog na drugi kraj stignemo u jednom danu. I virusima je omogućeno takvo kretanje, zrakoplovom s čovjekom, životinjama, prtljagom. Najčešće se i prenose zračnim putem gdje je koncentracija ljudi velika, objašnjava profesorica McNemara.
Poplave i širenje bolesti
Zanimalo nas je njeno viđenje stanja u BiH nakon poplava i jesu li one ubrzale širenje bolesti na što je ova znanstvenica kazala kako su upravo idealni uvjeti za razvoj mikroorganizama toplo vrijeme i velika vlaga. - No, ne treba paničariti. Većina ljudi zaraženih virusom Zapadnog Nila nema simptome, a oko 20 posto njih razviju blagu infekciju poznatu kao groznica Zapadnog Nila. Možete imati simptome kao što su osip kože i glavobolja. Međutim, neki ljudi koji se zaraze razviju po život opasne bolesti, kao što je upala mozga. Bolest prenose komarci. Izloženost komarcima gdje virus postoji povećava rizik od oboljenja. Korišćenje zaštite koja odbija komarce i nošenje odjeće koja pokriva kožu mogu smanjiti rizik, kazala je rof. dr. sc. Tracey McNamara s Western University of Health Sciences Pomona u Kaliforniji, SAD.