Poznato je kako doktori i ostali medicinski radnici uglavnom rade stresan posao - svakodnevno se nose s teškim odlukama i pacijentima, spašavaju živote i tu su za građane. Posebno su pod stresom ekipe Hitne pomoći, koje se svakodnevno susreću s teškim odlukama, emotivnim situacijama, ali i s onim koje se mogu nazvati bizarnim i smiješnim, piše Radiosarajevo.ba.
Zanimljive stvari iz Hitne pomoći je za Radiosarajevo.ba ispričala doktorica ove ustanove, Jasmina Hanjalić, inače i književnica, što je rijedak i zanimljiv spoj.
Srećom, doktorski poziv je presudio jer pred nama je stajala žena koja niti u jednom trenutku nije rekla ništa ružno o pacijentima, kolegama iako smo se doticali teških, tragičnih, komičnih i bizarnih stvari tijekom razgovora.
„Svakom radniku Hitne pomoći je izuzetno teško raditi. U kompletnom zdravstvu, ono od čega najviše bježe zdravstveni radnici jeste hitan slučaj“, govori doktorica Hanjalić na početku razgovora.
Doktorica napominje zašto je to tako: „Pacijenti koji leže u bolnici, koji čekaju operaciju, sve je to već unaprijed planirano, urađena dijagnostika, sve se već unaprijed zna, doktor se spremio za operaciju, ima raspored, a u Hitnoj pomoći u svakom trenutku možete očekivati najveće iskušenje u životu. Ne samo u profesionalnom smislu – hoćete li uraditi posao kako treba, hoće li naići izuzetno težak slučaj s kojim se niste sreli do sada, iskušenje je kako ćete iznijeti tu situaciju zato što je pacijent uglavnom užasnut, u strahu, ugrožen. Njegova pratnja, blizak rod, prijatelj, djevojka, mladić – su također u stresu, obično ne mogu racionalno funkcionirati i vi svakog trenutka možete doći u najtežu životnu situaciju.“
Doktorica navodi da je deset minuta prije ovog razgovora došao mladić koji je doveo majku u Hitnu. Mladić je već od ranije poznat osoblju ove ustanove kao narkoman. Napominju da je napravio kaos ni zbog čega, ali zahvaljujući iskustvu, pribranosti i socijalnoj inteligenciji doktorice, problem se riješio na miran način bez pozivanja policije.
„U našem pozivu imamo posla s osobama sužene svijesti, koji su, naprimjer imali ozljedu glave, koji su u alkoholiziranom stanju, koji su pod utjecajem raznih droga, stimulativnih sredstava, tu su i psihijatrijski bolesnici. Svako akutno pogoršanje, iznenadno pogoršanje psihijatrijskog bolesnika kada on postaje izuzetno agresivan, kada lupa po kući, reagira isključivo Hitna pomoć i policija.
Mi moramo psiho-fizički biti spremni ući u kuću teškog psihijatrijskog bolesnika koji je možda i naoružan, tako se događalo da napadnu našu ekipu. Jednom se dogodilo i da je pacijentica bacila bombu i tada su ranjena dva policajca, naša ekipa je bila na pristojnoj udaljenosti, ali je bilo slučajeva da su ekipe Hitne pomoći i napadnute, znalo se dogoditi da imaju lomove ruku i slično“, objašnjava doktorica izazove poziva u Hitnoj pomoći.
Njihov posao nije samo stresan, već je i stručni izazov. Posebno što se događaju situacije kada, naprimjer imaju pacijenta bez svijesti, bez pratnje, i za deset-petnaest minuta moraju uspostaviti dijagnozu i započeti liječenje.
Doktorica Hanjalić govori iz prakse jer je doktor u Hitnoj pomoći već 23 godine. Navodi da je bila svjedok raznim situacijama u kojima su se nalazile ekipe ove institucije – propadanje kroz pod, obrušavanje zida na ekipu, izbijanje požara, poplave, kada netko upadne u rijeku itd. Dakle, napominje doktorica, najteže životne situacije obično isprate ove ekipe.
“Ponekad se dogodi, iako smo obučeni da vodimo računa o svojoj sigurnosti, da nas sama situacija ponese i da reagiramo emotivno i ugrozimo svoju sigurnost, osobito u ratu – kada su neki gubili i život radeći svoj posao. Znalo se dogoditi i da ekipa, jureći da odgovori na poziv, doživi prometnu nesreću”, govori doktorica.
Napominje i da emocionalno svima uvijek najteže pada kada strada dijete, mlada osoba, osobito iz punog zdravlja. Vidno emotivna, doktorica se sjeća svoja najteža tri slučaja, nekima je posvetila i pjesmu, pokoju priču jer kaže od takvih stvari se teško možete ograditi.
“Umrlo je iznenada dijete od osam godina. Vi kao šef ekipe, morate ući kod majke i dati joj utjehu, ohrabriti je, učiniti sve da u vama nađe neki oslonac, ne samo terapijom već lijepom riječju”, govori doktorica Hanjalić.
Vremenom se nauče nositi sa svim tim stresnim situacijama koje doživljavaju na poslu: “Svaki naš pacijent mora imati potpunog doktora, a ne doktora koji plače. Napominjem da mi zapravo nikada ne oguglamo i pogrešno je misliti da ne susosjećamo s našim pacijentima, nego samo naučimo kako se nositi s tim.“
Doktorica navodi da uvijek moraju “otvoriti četvere oči”, jer se susreću se sa svim porama ovog društva, ulaze u domove gdje se vrši nasilje u obitelji, dom gdje su narkomanske igle oko njih, ulaze u domove gdje se ne može proći od fekalija, gdje se susreću sa slučajevima zanemarivanja i sl.
Moraju dobro surađivati s MUP-om i Tužiteljsvom i kad god uoče nešto sumnjivo, moraju reagirati.
No kaže da nije ni sve tako crno, da zna biti zanimljivih situacija koje pamtite cijeli život.
“Mi se znamo i smijati, a to nekada situacija i nalaže, to je način da se mi dijelom tako oslobodimo svoga stresa. Bila je jedna anegdota koja je istinita i koja se našla u mojoj knjizi ‘Priče u bijelom’. Priča se zove ‘Bez kapi mlijeka’, a taj događaj se dogodio prije rata.
U ambulantu je došla jedna mlada žena s bebom. Govorila je doktoru da dijete neprestano plače. Beba nije imala temperaturu, pa je doktor rekao mladoj ženi da skine majicu. Ona je negodovala, ali doktor je bio uporan i govorio joj je da ga ne uči medicini. Skinula je majicu i doktor joj je opipao grudi, rekao joj je da nema ni kapi mlijeka u prsima i da je dijete zapravo gladno. Mlada žena je onda rekla: ‘Ali, doktore, ja sam bebi tetka!’”, ispričala je kroz smijeh sugovornica.
Sugovornica govori da ima situacija kada dođe do nesporazuma, da se zna dogoditi da se zamijene pacijenti: “Kaže mi sestra da je u paravanu broj tri pacijent koji ima visok tlak, a tamo leži pacijent s bolom u želucu. Događaju se komične situacije. Recimo dođe bračni par između kojih je velika razlika u godinama, pa kažemo, npr. možete izaći, pregledat ćemo Vašu kćerku, a on kaže da mu je to supruga. Ili kažemo čovjeku da pomogne mami da sjedne, a ispadne da mu je to supruga. Te situacije znaju biti komične, nekada i neugodne.”
Doktorica napominje da ima i bizarnih, ponekad i škakljivih situacija: ”Zna biti i nekih ozljeda tijekom seksualnog čina, a osobe pacijenti nisu partneri, pa mi gledamo da pomognemo, a da ostanemo profesionalni. Bilo je slučajeva iznenadne smrti tijekom seksualnog čina, ali ne sa suprugom već sa susjedom naprimjer. Znaju biti te situacije koje su jako osjetljive. Bude i situacija kada imamo intervencije s javnim ličnostima, nezgodne situacije, ali mi se držimo ljekarske etike i jako smo diskretni.”