Tek kad se dogodi nešto ovako veliko, počnemo misliti na život koji imamo. Život koji nam je od Boga dan i koji ne znamo cijeniti. Život koji trošimo na negativne komentare i osude drugih ljudi ne gledajući svoj i kako ga svaki dan pozitivno iskoristiti. Doslovce, trebamo slaviti svaki dan kao da nam je posljednji.
Ne cijenimo život
Molim Boga da se sve završi i da izađemo iz ove noćne more. Ali, molim se i za te osobe koje ne cijene svoj život. Ovi osjećaji i strah, ponovno ponavljam, ne mogu se prenijeti na papir. Zbog korone živimo “zatvoreni” već 15 dana. Rekao bih – živimo jedan nerealan život. Nema panike, ali tu je stalni strah što će biti sutra kad se probudim. Ili već toga dana popodne i hoću li sutra uopće moći vidjeti neku od meni dragih osoba ovdje. Strah biti blizu nekoga, strah pričati pa čak strah uopće više izaći na zrak bez maske i druge zaštitne opreme...
Život mi se promijenio preko noći, sad mi je najviše potrebna potpora obitelji. Ono što je najvažnije jest ostati psihički stabilan. Neke nebitne stvari koje su me zabrinjavale prije 15 dana, sad su mi smiješne i razmišljam, a vjerujem i mnogi drugi ovdje, na što sam gubio vrijeme. Molim se da sve prođe i siguran sam da će ne samo meni, već i ostalima ovdje, ovo biti velika pouka da je život i više nego što sami mislimo.
Na snazi su pravila da se može izaći i prošetati, ali i dalje sam ili, ako si ipak s drugom osobom, morate biti razdvojeni barem jedan metar i više. Sve je mirno i tiho kao da je kraj svijeta. Čak ni ptice ne čujem, tek nekoliko auta koje mogu nabrojiti na prste. Sreo sam na ulici 10 osoba, među njima i tri gospođe u skupini koje nisu bile razdvojene. Policija ih je odmah zaustavila i kaznila. Ako stariji ne poštuju pravila, tko će? Ne mogu tako utjecati na mlade.
Više voća i povrća
Izašao sam prošetati pola sata, a ostatak dana bit ću zatvoren do sljedećega. Kupio sam i hranu jer nisam od onih koji su “natrpali” kuću namirnicama za pola godine. Nabavio sam je, kao i obično - za nekoliko sljedećih dana, osim što sad kupujem više voća i povrća. Tako sam sebi ne želim dati do znanja niti se psihički opteretiti da će ovakvo stanje potrajati...•