I dok brojni Hrvati čeznutljivo uzdišu kad god im netko spomene život u Norveškoj, Sjur Svenning Knutsen (28) pronašao je svoje bolje mjesto upravo - u Hrvatskoj. Kao i mnogi drugi, u Lijepu našu došao je zbog svoje voljene i to, ni manje ni više, već iz Velike Britanije u kojoj je studirao.
Kako se sve to odvilo, ispričao je za serijal Večernjeg lista 'Stranci u Hrvatskoj'.
Studirao je prvo povijest i političke znanosti na prestižnom sveučilištu Goldsmiths u Londonu, nakon čega se prijavio i bio primljen na dvogodišnji magisterij na Sveučilištu Essex gdje je na kraju i upoznao svoju djevojku s kojom danas živi.
- Shvatili smo da funkcioniramo. Njezin magisterij trajao je samo godinu dana, a moj dvije, pa sam ja ostao dok je ona otišla za Hrvatsku. Imali smo tada vezu na daljinu, pa sam stalno tražio jeftine letove kako bi se vidjeli. Često sam letio Croatia Airlinesom. Croatia Airlines je, ustvari, genijalan ako nemaš dodatne prtljage - kaže mladi Norvežanin.
- Onda se dogodila 2020. godina, zanimljiva godina za sve. Morao sam se vratiti u Norvešku jer nisam mogao više živjeti u Velikoj Britaniji zbog zatvaranja granica. Nisam znao kad ću se vratiti. Kako sam u to vrijeme pisao svoj magisterij, pomislio sam si da je bolje pisati ga u Hrvatskoj nego u Norveškoj.
Na pitanje kako to da je baš odlučio pisati svoj magisterij u Hrvatskoj, a ne u Norveškoj, odgovara: - Cijene su tu znatno manje. Ovdje sam dovršio svoj rad, a dobro se slažem s njezinom obitelji i jako mi se sviđa ovdje.
Naglasak na društveni život
- U Norveškoj kad se ideš družiti sa svojim prijateljima ili dogovarate određenu aktivnost ili idete kod nekoga doma. Norvežani koji čitaju ovo mogu slobodno ići raspravljati sa mnom o ovome, ali to je ono osnovno - poslao je Sjur zanimljivu poruku svojim sunarodnjacima. - To je to. Naravno da možeš otići na pivo, ali vikendom i to ako živiš u Oslu, jer drugdje to nije baš tako jednostavno. A ovdje je druženje izvan kuće u kafiću, eto to se sad događa. Ti nisi u mojem dnevnom boravku - objašnjava 28-godišnjak dok sjedimo u poznatoj zagrebačkoj slastičarnici.
Navodi kako mu se sviđa taj aspekt života u Hrvatskoj, ali i to što se može pričati sa strancima na ulici.
- Možeš započeti razgovor s nekim dok čekaš bus. Par minuta sve dok ne dođe bus. Probao sam to u Norveškoj s Norvežanima i to ne funkcionira - napominje trunčicu indigniran.
Ističe kako su stvari u Norveškoj jako skupe i to što netko dobro zarađuje ne znači da će uživati u tom novcu jer je sve skupo - od stanarine, hrane, pića pa i automobila. Navodi kako "ljudi tamo nemaju ni vrijeme ni novac previše se družiti", dok je u Hrvatskoj ipak važan aspekt druženje s ljudima.
- Preseliš se u zemlju zbog nekoga i vjerojatno ćeš izdržati neko duže vrijeme zbog te osobe. Bit će razdoblja kad ćeš trebati imati neke razloge zašto ostaješ, a to su moji razlozi: volim društveni aspekt, osjećam se uključenim i priroda je ovdje ista kao i u Norveškoj - objašnjava samouvjereno.
Sve se svodi na to da dolaziš u stranu zemlju zbog osobe koju voliš, ali ostaješ zbog svojih razloga, navodi.
Kulturne razlike
S obzirom na to da je proveo znatni dio svojeg života u Velikoj Britaniji i Norveškoj, zanimalo me što ga je iznenadilo po dolasku ovdje. Jedan od njegovih razloga je prilično iznenađujuć. Naime, Sjur je primijetio da se rijetko tko veže sigurnosnim pojasom kad se nalaze na stražnjem sjedalu automobila.
- Ne kažem da ne koriste, ali rijetko. Ne znam je li ovo istina, ali su mi rekli da je Mate Rimac navodno rekao da fizika djeluje na stražnjem sjedalu jednako kao i na prednjem.
Iznenadilo ga je i to što ljudi mogu piti alkohol i onda voziti, jer u Norveškoj je nulta tolerancija na alkohol kad se vozi.
- Trebalo mi je da se naviknem na to da ljudi puše u svojem vlastitom domu. U Norveškoj ti potencijalno smanjuješ vrijednost svojeg doma ako pušiš kod sebe doma.
Jedna od stvari koju je primijetio da Zagrepčani rade, a to je da ne kupuju kartu za javni gradski prijevoz.
- Ja to još nisam napravio. Uvijek je kupim. Ja sam jedan od tih. Isto tako, ljudi na autocesti voze puno brže nego što je propisano. To je velika razlika, jer to ne rade u Norveškoj. Tamo su stroge kazne. Mogu ti čak uzeti vozačku dozvolu ako si vozio bicikl pijan, ali ne znam koliko se to često događa.
Ističe kako mu se sviđa to što su Hrvati direktni, te da je on sam zbog toga postao direktniji.
- Ako im se ne sviđaš, reći će ti to. Norvežani ne vole baš konflikt. U Norveškoj sam bio za Božić i vozio sam. Drugo vozilo me blokiralo i nisam mogao preteći ga. Počeo sam mu trubiti. To bi bilo normalno u Hrvatskoj jer tako pokazuješ da nešto nije kako treba, ali ne u Norveškoj. To se koristi kad netko umre ili kad netko pokazuje svoju novu trubu.
Sjur trenutno uči hrvatski i uvjeren je da će ga progovoriti.
- Imam toliko zadaće iz hrvatskog ovog vikenda. U zaostatku sam da ni ne znaš kakvom. Radim na akuzativu, nominativu...Jako mi je to strano. Vi ne kažete 'Ja sam umoran' već kažete 'umoran sam'. Norveški i engleski su slični, ali norveški i hrvatski su jako različiti. Uvjeren sam da ću uspjeti naučiti. Mojoj curi super ide hrvatski. Moj učitelj hrvatskog je super. Samo će mi trebati malo vremena.
Razlike između dva jezike vidljive su i u psovkama, uvjerava Sjur. Kaže kako su psovke u hrvatskom kreativne, dok su u norveškom više biblijski nastrojene.
A na pitanje kakvo je njegovo iskustvo s hrvatskim institucijama, Sjur je samo podignuo obrvu iziritirano: - Imao sam pokoji sastanak u Ministarstvu unutarnjih poslova. Razumijem da postoje stvari u tom sustavu koje zahtijevaju vrijeme, ali ja još uvijek njima nisam svjedočio. Možda previše stranaca želi ovdje doći. Najduže sam čekao čak 45 minuta.
Jedna informacija koju je iznio iznenadit će mnoge Hrvate: - Imate bolji obrazovni sustav od Norveške.
U većem dijelu Norveške, otkriva, nije kulturno se hvaliti, a to se vidi u tome da se u sportu rangira tek s 14 godina.
- Prije toga svi dobivaju trofeje i svi su sretni.
Život za vrijeme pandemije
Vrijeme pandemije ne zvuči baš kao najidealnije vrijeme da čovjek spakira kofere i promijeni zemlju. A još kad se dogode dva potresa na tom području, opravdano se može zapitati je li riječ o novom holivudskom filmu katastrofe ili se odgovor pak krije u tome da se živi u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Sjur pak ima malo drugačije gledište na 2020. godinu od onog na koji smo naviknuti.
- Bilo je opušteno. U ostatku svijeta svi drugi su puno više paničarili. Hrvati uvijek prate zakone za koje smatraju da ima smisla, kao što je nošenje maski u trgovinama ili u javnom prijevozu. Vidio sam par ljudi koji nisu nosili masku u tramvaju na početku pandemije i poglede koje su dobili. Bilo im je neugodno - uvjereno mi priča mladi Norvežanin.
- Doduše, nije bilo tako opušteno kad su zatvorili barove. Ali i dalje su se ljudi okupljali ispred kioska gdje su mogli kupiti kavu i družiti se. To mi je bilo fascinantno. To znači da druženje nema veze s kafićima, već s društvom.
Potres je već bio malo drugačija priča.
- U Norveškoj imamo jakih oluja i loših zima. Kad se voziš u planine tijekom zime, imaš tako jak snijeg da ne vidiš ništa ispred svojeg automobila. Možeš voziti jedino tako da je ispred tebe ralica. To je sve što sam doživio u Norveškoj. U trenutku potresa živjeli smo u staroj zgradi u Ilici i došlo je do pucanja zida u kuhinji, a žena čiji je stan nam je rekla da moramo izaći iz stana jer nije siguran u slučaju još jednog potresa - prepričava nam te nemile trenutke.
'Jako me to iritira'
Na pitanje koliko je znao o Hrvatskoj prije nego je upoznao svoju djevojku, odgovara da nije znao puno.
- Znao sam za Hrvatsku kao državu, ali sam znao za vašu nogometnu reprezentaciju. Iritantno su dobri u nogometu - govori i smije se.
- Ja čak nisam ni lud za nogometom, ali čak sam i ja shvatio da je Hrvatska iritantno dobra u nogometu. Kad kažem da su iritantno dobri, mislim da nemamo šanse pobijediti ih ako slučajno igramo s njima - uvjeren je Sjur.
Postoji nešto što Hrvati rade što mu baš smeta.
- Ne sviđa mi se što Hrvati koje upoznam me pitaju 'što ti radiš ovdje, što s tobom nije u redu'. Jako me to iritira jer je ovo sjajna zemlja. Ne znam na koliko sam bio druženja s Hrvatima i govore mi da je Hrvatska zemlja u kojoj nije dobro biti i onda ja provedem vrijeme govoreći im da trava nije zelenija u tuđem dvorištu koliko god se to njima činilo. To mi se ne sviđa. Ja im moram govoriti da je njihova zemlja bolja nego što oni to misle, a ja sam Norvežanin - navodi ni ne sakrivajući iritaciju u svom glasu.
Što se tiče hrane koju je zavolio u Lijepoj našoj, ima odgovor koji je neočekivan. Naime, u Hrvatskoj se zaljubio u njoke te u sarmu. Ističe kako mu se sviđa konzistentnost i okus njoka. Upitan ima li njoka u Norveškoj, odgovara potvrdno no objašnjava da nisu toliko uobičajeni već im je na stolu normalnije vidjeti krumpir i rižu.
- Norvežani su sjajni u uvozu strane hrane. Jelo koje se neslužbeno smatra nacionalnim jelom je taco. Došlo je u 1970-ima u Norvešku s američkim radnicima koji su došli graditi našu naftnu industriju - otkriva.
Rakiju opisuje kao zanimljivo iskustvo, a omiljena mu je travarica. Kad je tek probao pelin, bio je uvjeren kako ima okus po sirupu protiv kašlja: - A sad mi se jako sviđa.
Otac njegove djevojke dolazi iz mjesta u blizini Požege, pa je u više navrata bio u Slavoniji. Oduševio se što tamo kisele povrće, te je ushićeno par puta ponovio kako to voli jesti.
- Imam doma u frižideru teglu toga. Genijalno je! Volim papriku, krastavce, lukovice kisele i celer. Obožavam to. - maltene šapuće dok mu se lice doslovce ozarilo od sreće.
Razlika u korupciji
Norveška je na vrhu ljestvica kad je riječ o kvaliteti života, djelotvornosti usluga institucija, digitalizacije, kažem Sjuru koji mi na to odgovara: - Norvežani su prema jednom istraživanju na vrhu najnaivnijih naroda u Europi.
Studija koju spominje Sjur objavljena je 2009. godine i istraživala je stupanj povjerenja prema ljudima, a pokazalo se da ga najviše upravo imaju Norvežani.
- Imamo korupciju i u Norveškoj, ali ja sam ovdje postao manje naivan.
Na pitanje misli li da je to dobro, kratko potvrđuje.
- Sretni smo jer se upravo otkrivaju mnoge korupcijske afere u Norveškoj i to vezano uz članove parlamenta koji su dobili besplatno mjesto za živjeti kad nisu to trebali. Iznos štete je manji od 100 tisuća eura, a to je dobro. Novac koji su ukrali političari u ovoj i u drugim zemljama je znatno veći od tog iznosa eura. U Norveškoj nema previše korupcije na privatnoj razini. Ako te ulove da prebrzo voziš, platiš kaznu i ne pokušavaš podmiti policiju. U Hrvatskoj nikad ne vozim prebrzo. Jedino bih mogao dobiti kaznu jer vozim ispod određene brzine. Čuo sam da neki ljudi govore da su podmitili policajca i tad si mislim da se ti ljudi nemaju pravo žaliti na probleme u sustavu ako tako nešto čine.
Uvjeren je da će biti bolje i da njegova generacija mladih ljudi neće činiti iste pogreške koje su činile starije generacije.
- Hrvati su stari narodi, ali Hrvatska kao zemlja je mlada. Kad susretnem ljude koji su negativni prema Hrvatskoj, redovito to spomenem. Podsjetim da je Hrvatska međunarodno priznata tek početkom '90-ih, a neke zemlje u njezinoj blizini su priznate već stoljećima. Moram priznati s obzirom na to koliko je zemlja stara, dobro vam ide - uvjeren je Sjur Svenning Knutsen.
Priznaje da ga i dalje ljuti kad Hrvati vrijeđaju svoju zemlju: - Nije mi to jasno, a ja čak i nisam Hrvat.
Na pitanje o njegovom iskustvu s hrvatskim zdravstvenim sustavom, navodi kako je bilo krajnje iznenađujuće. Kad je jednom prilikom završio u hitnoj pomoći, odmah ga je primio specijalist, što se ne bi dogodilo u Norveškoj.
Sad, doduše, muku muči da pronađe liječnika obiteljske medicine jer svi kojima je slao mail imaju previše pacijenata.
- Liste čekanja u Hrvatskoj su duge. Duge su i u Norveškoj. Samo ne znam jesu li jednako duge. Znam da ih u Norveškoj pokušavaju smanjiti.