“Ekoškole” najveći je međunarodni licencirani program koji pomaže da se obrazovanje za zaštitu životne sredine dodatno unaprijedi u pojedinim obrazovnim ustanovama (od vrtića, preko škola do sveučilišta) u cilju odgajanja nove generacije mladih koji će biti ekološki osviješteni, osnaženi i aktivni u svojim zajednicama.
Međunarodni program Ekoškole razvila je Fondacija za obrazovanje za okoliš (Fondation for Environmental Education – FEE) 1994. godine, a danas se provodi u više od 60 država svijeta i 50.000 obrazovnih ustanova. Ekoškole imaju sustav nagrađivanja pojedinih obrazovnih ustanova, tako da škole koje ispune postavljene kriterije i koje brigu za okolinu promiču kao trajnu vrijednost i način življenja dobivaju povelju o statusu međunarodne ekoškole i zelenu zastavu sa znakom ekoškole. Metodologija je bazirana na sedam koraka koje pojedine obrazovne ustanove, prema individualnom planu, realiziraju uz pomoć ovoga programa.
Prepoznati u lokalnoj zajednici
Jedna od 23 škole u BiH koje se natječu za zelenu zastavu sa znakom ekoškole je Osnovna škola Ivana Gundulića Mostar. U povodu toga posjetili smo ovu školu i razgovarali s ravnateljicom Marijom Jurčić koja nas je upoznala s ovim projektom i svemu onome što škola radi u sklopu ovog projekta, ali i ostalom što rade na promicanju zaštite okoliša.
“OŠ Ivana Gundulića Mostar pohađaju 672 učenika, a nastava se izvodi u matičnoj školi i dvama područnim odjelima Vojno i Raštani. Ono što ja volim reći je to da smo mi učinili mali iskorak u odnosu na uobičajeni odgojno-obrazovni nastavni proces tako što smo ušli kao škola u brojne projektne aktivnosti, a sve u cilju podizanja odgojno-obrazovne kvalitete i procesa na višu razinu. Mi smo škola koja je prepoznata u lokalnoj zajednici i šire upravo aktivnim sudjelovanjem u brojnim projektima. Istaknula bih projekt “Obrazovanje za pravedno društvo”. To je bio četverogodišnji projekt koji je u potpunosti promijenio sliku i rad naše škole i zbog toga smo Udruzi Step by Step veoma zahvalni. Nakon ovog početnog počeli smo sudjelovati u brojnim projektima, od kojih veliki dio otpada na one koji se tiču zaštite okoliša, promoviranju zdravog načina života, uključujući zdravu prehranu i važnost tjelovježbe. Što se tiče zaštite okoliša, jedna smo od 23 škole u BiH koje se natječu za ekozastavicu”, kazala nam je Jurčić. Na razini škole postoje brojni timovi među kojima je i ekotim u čijem radu sudjeluje ravnateljica, pomoćnica ravnateljice, pedagoginja, nastavnici koji vode ekosekciju, roditelji i, naravno, učenici.
“Kao škola možemo se na tom planu pohvaliti iznimnom suradnjom s roditeljima i s lokalnom zajednicom. Od institucija možemo pohvaliti Fond za zaštitu okoliša HNŽ-a i Udrugu Novi val. Prije nekoliko dana naša nastavnica koja vodi ekosekciju vodila je djecu na radionicu o tome kako napisati kvalitetan projekt i doprinijeti čistijem, boljem i zdravijem okruženju, kako školskom tako i gradskom općenito. Djeca su već ranije pisala sličan biznis-plan, projekt sušenja voća i zdrava užina koji je bio uspješan”, istaknula je Jurčić. Ravnateljica ove mostarske škole smatra da je odgoj ekološki osviještene djece upravo na školama.
“Mislimo da je danas po pitanju zaštite okoliša naglasak upravo na školama. Roditelji su sve zaposleniji, imaju sve manje vremena koje provode s djecom i mislim da škola tu ima presudnu ulogu u razvijanju svijesti koliko je potrebno uložiti truda da bi se sačuvao okoliš. Mi imamo sreću što živimo na prostorima gdje imamo veliku količinu pitke vode što, primjerice, za razvijenije zemlje svijeta ne možemo reći. Trebamo osvijestiti ne samo djecu nego i roditelje i ostale pripadnike lokalne zajednice koliko je važno sačuvati ovaj planet za buduće generacije. Mislim da mi tu možemo preuzeti vodeću ulogu. Radili smo kao škola projekt koji se tiče zdrave prehrane i tjelovježbe gdje učenici provode niz aktivnosti. A uspjesi, naravno, ne izostaju tako da smo kao škola uvijek na prvom ili drugom mjestu na svim natjecanjima koje provodi Sportski savez grada Mostara i šire. Igralište koje je u derutnom stanju pravi je rasadnik sportskih talenata. Na našu radost, u planu je da do kraja ove školske godine bude izvršena rekonstrukcija”, naglasila je Jurčić. Ono što ovu školu izdvaja iz mnoštva ostalih svakako su stalne akcije prikupljanja sekundarnih sirovina, čime pomažu održati okoliš čistijim, a ujedno od novca od ovih akcija pomažu školi i zajednici. “Već dugi niz godina u školi imamo akciju prikupljanja staroga papira i plastike. Ta naša akcija zovu se ‘Papirko i Petka’ i u njoj sudjeluju svi učenici škole, a u njoj rado sudjeluju i roditelji tako da prikupljanjem starog papira ostvarujemo novčana sredstva koja jednim djelom idu u humanitarne svrhe, potom idu za povećanje knjižnog fonda školske knjižnice, a jednim dijelom idu za financiranje ekskurzija, odnosno izleta djeci slabijega imovnog stanja”, kazala je ravnateljica Jurčić.
Poruka djece
Što se tiče samog projekta Ekoškole, važno je naglasiti da on pomaže promjenu koja vodi do samoodrživog, jeftinijeg i odgovornijeg školskog okruženja. Ekoškole pružaju učenicima izazove u borbi s problemima okoliša koji ih motiviraju da naprave promjenu. Ekoškole stvaraju kontakt i partnerstva ne samo na lokalnoj nego i međunarodnoj razini. Uključuju sve aktere lokalne zajednice od samog početka i bave se izazovima njezina održivog razvoja.
Unose učenicima osjećaj odgovornosti i ispravan način razmišljanja koje mogu primijeniti na dnevnoj bazi. Ovaj program pruža priliku da se uključe učenici, učitelji i lokalna zajednica. Od učenika stvara lidere promjena u njihovim zajednicama, širi njihovo učenje izvan učionice, pomaže da razviju odgovorne stavove i predanost, povećava razinu povjerenja i motivacije, povećava sudjelovanje u ekološkim akcijama, poboljšava njihove vještine i znanja u svim predmetnim oblastima, uključujući timski rad, poboljšava njihovo mentalno i fizičko stanje. Kako izgleda rad s učenicima na podizanju ekološke svijesti imali smo priliku vidjeti prilikom posjeta školi.
Naime, na satu likovnog obrazovanja učiteljica Ana-Marija Blažević učenike II.3 razreda prvo je upoznala s podacima koliko je kojem otpadu potrebno da se razgradi u prirodi. Djeca su pozorno slušala riječi učiteljice i vrlo brzo naučila da će, primjerice, plastici koju odbace u prirodu za razgradnju trebati od 100 do 1000 godina te da kada borave u prirodi, ne smiju smeće ostaviti uz rijeke ili u šumama već ga ponijeti sa sobom te odložiti u za to predviđene kontejnere. Potom su svoju dječju maštu o tome kako izgleda lijepi, čisti pejzaž bez otpada i u slučaju kad ljudi ne čuvaju okoliš bojicama prenijeli na papir. Za kraj djeca su svoje crteže darovala ekipi Večernjega lista i kazali nam da njima žele uputiti poruku svima “da trebamo čuvati okoliš za sebe, ali i buduće generacije”.•