Dvadeset i šest godina kasnije, nakon masakra koja su počinile postrojbe HVO-a u selu Ahmići kod Viteza te Armija BiH u Trusini kod Konjica, ponovno ista matrica narativa - žaljenja žrtava iz vlastitog naroda te daljnje obezvrjeđivanje onih koji su stradali od “naših” predstavnika, kao i pokušaj da se te domaće žrtve iskoriste u promociji vlastitih političkih ciljeva, piše Večernji list BiH.
Tako su se koristile kosti žrtava i pozivalo na presude haaških ili domaćih sudova da bi se uputile poruke kako bi taj drugi narod trebao imati manja prava jer je dobio etiketu zločinačkog. Na taj su način političari, ali ništa manje i drugi javni djelatnici, pomogli izgraditi mit o savršenosti vlastitog te zločinačkoj nakani drugog naroda i nastavili sijati sjeme koje je i dovelo do ovakvih zločina u posljednjem ratu.
Kordić i Blaškić
U selu Ahmići upriličena je komemoracija za 116 bošnjačkih vojnika i civila koje su ubili pripadnici postrojbi “Jokeri” i “Maturice” iz sastava HVO-a. Uz polaganje cvijeća i muslimansku molitvu, sudionici su se prisjetili žrtava, među kojima su bile 32 žene i 11 malodobnih osoba. Najmlađa žrtva bila je tromjesečna beba. Zločin u Ahmićima procesuiran je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Najveća kazna od 25 godina zatvora izrečena je nekadašnjem čelniku Herceg Bosne Dariju Kordiću, koji je proglašen krivim po zapovjednoj odgovornosti. Ova je presuda aktualizirana posljednjih dana zbog jednoga predavanja koje je održao Kordić u Zagrebu. Naime, oglasio se odvjetnik Luka Mišetić, koji je u Haagu, među ostalima, branio generala Antu Gotovinu te je javnosti predstavio čak i pravorijek presude po kojoj je Kordić sudjelovao na sastanku na kojemu je donesena odluka o napadu na selo Ahmići, a da je zapovijed o tome napadu izdao general Tihomir Blaškić. Blaškić je osuđen na 4 i pol godine zatvora, a Kordić na 25 godina. Upravo je ta činjenica poslužila za daljnje rasprave zašto je Sud veću kaznu izrekao političkom, a ne vojnom dužnosniku. Na suđenju Blaškiću selo Ahmići ocijenjeno je i legitimnim vojnim ciljem jer je razdvajalo dvije hrvatske enklave u središnjoj Bosni, ali dakako ne i zločin, najteži koji je počinio HVO u posljednjem ratu. Stotinjak kilometara jugoistočnije na jučerašnji dan prije 26 godina pripadnici postrojbe “Zulfikar”, koja je bila pod izravnim zapovijedanjem ratnog Predsjedništva BiH, počinili su jedan u nizu zločina u dolini Neretve.
Pet osuđenih
Tako su članovi obitelji 22 Hrvata, koje su 16. travnja 1993. godine ubili pripadnici postrojbe “Zulfikar”, i nekadašnji mještani Trusine, u kojoj danas nitko ne živi, položili vijence i cvijeće na spomen-križ podignut u znak sjećanja na nedužne žrtve, a potom je služena sveta misa za pokojnike. Nazočilo je izaslanstvo HNS-a BiH predvođeno čelnicima nekoliko stranaka, ali i predstavnici dužnosnika u izvršnoj vlasti. U Trusini je ubijeno 19 hrvatskih civila te tri zarobljena pripadnika HVO-a. Među žrtvama su bili starci u dobi od 70 godina. Zločin u Trusini procesuiran je pred Sudom BiH, a na zatvorske kazne osuđeno je pet sudionika pokolja. Najveća kazna od 15 godina zatvora izrečena je Nihadu Bojadžiću, zamjeniku zapovjednika postrojbe “Zulfikar”. U Trusini nema povratka Hrvata, a ova tužna obljetnica povod je za okupljanje žitelja prognanih diljem svijeta. •