Ovi rezultati su publicirani u uglednom časopisu Cell Reports. Oko kvalitete zaštite od zaraze novim koronavirusom vodila se jedna od najžešćih debata u svijetu. I sada su naši znanstvenici ponudili odgovor. - Do sada je većina istraživača proučavala imunitet posredovan protutijelima, tj. proteinima koji vežu i neutraliziraju virusne čestice koje su izvan stanica. Mi smo promatrali T stanice, tj. stanice koje prepoznaju i ubijaju zaražene stanice.
Prof. dr. Felix Wensveen sa Zavoda za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i njegova grupa objavili su rezultate vlastitih istraživanja kvalitete memorijskog odgovora limfocita T u pacijenata koji su bili cijepljeni protiv bolesti COVID-19, koji su preboljeli COVID-19 ili koji su imali kombiniranu zaštitu. Upotrebom testova in vitro i in vivo utvrdili su kako su memorijske T stanice kod ljudi zaštićenih jedino cjepivom imale bolji odgovor u kontroli virusne infekcije nego memorijske stanice osoba koje su samo preboljele COVID-19.
Ovi rezultati su publicirani u uglednom časopisu Cell Reports. Oko kvalitete zaštite od zaraze novim koronavirusom vodila se jedna od najžešćih debata u svijetu. I sada su naši znanstvenici ponudili odgovor. - Do sada je većina istraživača proučavala imunitet posredovan protutijelima, tj. proteinima koji vežu i neutraliziraju virusne čestice koje su izvan stanica. Mi smo promatrali T stanice, tj. stanice koje prepoznaju i ubijaju zaražene stanice. Kod T-stanica nalazimo dvije glavne razlike između infekcije i cijepljenja: 1. infekcija uzrokuje imunitet 'šireg spektra'. To znači da će biti bolji u prepoznavanju više virusnih varijanti (npr. alfa, beta, omikron itd.). 2. T-stanice inducirane cijepljenjem funkcionalno su potentnije.Dakle, prepoznaju manje varijanti, ali ako je prepoznaju, reagiraju jače. Ako se ljudi cijepe nakon prethodne infekcije, vidimo najbolje od oba svijeta: široki spektar s moćnim stanicama. To odgovara učestalosti ‘Breakthrough’ infekcija (infekcija unatoč odgovoru protutijela): ljudi s prethodnom infekcijom i cijepljenjem imaju najmanje ponovnih infekcija, objasnio je prof. Wensveen. Ovaj projekt financirala je Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ), a gotovo sav posao obavljen je u Rijeci. Cilj riječkog tima bio je istražiti postoje li razlike u memoriji T stanica nastale nakon infekcije SARS-CoV-2, cijepljenja ili oboje. Kako bi to postigla, voditeljica istraživanja Inga Kavazović izolirala je krv ljudi šest mjeseci nakon zadnjeg izlaganja virusnom antigenu. Zatim je analizirala te stanice u naprednim genetskim i funkcionalnim testovima.
Primijetila je da cijepljenje i infekcija induciraju memorijske stanice jednake snage kada usporedite njihovu funkcionalnost u Petrijevoj zdjelici neposredno nakon njihove izolacije. Primijetila je da je 'raznolikost' memorijskih stanica nastalih nakon infekcije veća, što ukazuje da imaju veću sposobnost prepoznavanja virusnih mutanata. - Razlog zašto ove razlike nisu ranije otkrivene je zato smo koristili novi istraživački model koji nam je omogućio istraživanje T stanica na nov način: Prije su ljudi uglavnom proučavali T stanice in vitro (tj. u Petrijevoj zdjelici). Ovo je informativno, ali ne daje potpunu sliku kako se te stanice ponašaju u organizmu. Ono što smo učinili je sljedeće: Izolirali smo T stanice od ljudi koji su bili zaraženi SARS-CoV-2, ljudi koji su bili cijepljeni protiv SARS-CoV-2 ili ljudi koji su prvo bili zaraženi i nakon toga cijepljeni protiv SARS-CoV-2 . Presadili smo te T-stanice u posebne miševe bez imunološkog sustava, dajući im tako ljudske memorijske T-stanice. Zatim smo miševe zarazili virusom koji sadrži dio Spike proteina SARS-CoV-2, kao model ponovne infekcije.
Tjedan dana kasnije, promatrali smo odgovor tih stanica na virus. U ovom smo modelu mogli otkriti funkcionalne razlike između infekcije i imuniteta izazvanog cijepljenjem. Spektar je određen analizom DNA tih stanica, objasnio je nizozemski znanstvenik s hrvatskom adresom. Pitali smo i što će se sada promijeniti u pristupu liječenju bolesti ili razvoju cjepiva. - Naši podaci neće promijeniti način na koji liječimo COVID-19. Međutim, to će nam pomoći u razvoj boljih cjepiva. Sada, kada znamo da je kontekst susreta s virusom (tj. cijepljenje ili infekcija) važan za snagu i opseg imunosti posredovane T stanicama, možemo identificirati čimbenike koji ga kontroliraju. Zapravo, ovo je nešto što je moja grupa proučavala godinama. Sljedeći korak je dizajn vektora cjepiva na način koji promovira čimbenike koji povećavaju snagu i opseg odgovora T stanica. Posebno s novim mRNA cjepivima, vjerujem da je to realan cilj, rekao je prof. Wensveen. Ovo dostignuće je bilo moguće zbog kombiniranja znanja grupe za istraživanje osnovnih T stanica izv. prof. Wensveen s kliničkim vještinama i znanjem tima predvođenog izv. prof. Đurđice Cekinović Grbeša s odjela za liječenje zaraznih bolesti Medicinskog fakulteta. Ovo ilustrira i uspjeh translacijske znanosti u Hrvatskoj.