Ponižavanje je rezultat i izraz brojnih srodnih čimbenika koji se međusobno uvjetuju i prožimaju. Zajedničko obilježje svih tih čimbenika da se oni u cijelosti iscrpljuju u svom nezasitnom “Egu”. Ponižavanje je protkano mržnjom, zavišću, ljubomorom, strahom, zabludom, predrasudama i slično, a o čemu sam posvetio posebnu pažnju u dnevnom tisku. Za ovu prigodu sugeriram pripovijetku Ive Andrića: “Zlostavljanje”. On nam u svojoj “rendgenskoj slici” iznosi prikaz emocionalnog zlostavljanja od strane sujetnog muža nad šutljivom i trpećom ženom.
Zablude o sebi i drugima
Žena, raskošne ljepote, ne predstavlja samo dekoraciju, već i zid šutnje po kojom pljuskaju riječi samohvale od strane zlostavljača. Ne ulazeći podrobnije u književnu analizu ove pripovijetke, spomenimo autorovu konstataciju o pogubnom utjecaju poslovica, te navodi: “Poslovicama se kod nas ubijaju živi ljudi na najbrži i najnepravedniji način”.
Pogubni utjecaj i poslovica i savjeta nije ništa drugo doli njihova zlouporaba. Za tuđe mane pojedini ljudi imaju oko sokolovo, a za vlastite mane su poput slijepih krtica. O ovomu možemo navesti mnoštvo konkretnih primjera i slučajeva kako iz literature, tako i iz svakodnevnog života. Tako, primjerice neki se hvalisavac nije mogao iščuditi kako su pojedini ljudi ravnodušni nad tuđim problemima. Svi su prolazili, kako kaže, skrštenih ruku pored nemoćne starice koja je izgubila svijest. A taj svjedok, jedino što nije “vidio” bile su i njegove skrštene ruke. I on, kao “moralni uzor i čistunac” već umišlja da je pozvan i odgovoran intervenirati u popravak međuljudskih odnosa.
Da je taj nazovi reformator uspio pogledati u svoje skrštene ruke, njegov bi stav glasio – pa i ja sam kao i oni. Slijedeći primjer vezan je za represivne mjere u higijenskim pretragama koje je trpjela jedna učenica od strane svoje nastavnice - čistunice. Zbog takvih pretraga, kako kazuje učenica, nisi se smio ni umiti da valja. Najbolji primjer kako ljudi ne vide svoje grijehe, a te iste grijehe prišivaju drugima i nemilosrdno ih kažnjavaju, nalazimo u drevnoj priči o sv. Mariji Magdaleni. Naime, Marija Magdalena kao “grešnica” bila je izložena kamenovanju od strane frustriranih poluindividua. Kad im je Isus zapovjedio da prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha, rulji su ruku zadrhtale.
Reforma obrazovnog sustava podrazumijeva i reformu odgojitelja, to jest edukaciju edukatora. Američki psiholog Haim Ginott će, među ostalim, reći i ovo:
“Kao učitelj ja posjedujem ogromnu snagu učiniti dječji život jadnim ili radosnim. Mogu biti alat za torturu ili instrument inspiracije. Mogu poniziti ili oraspoložiti, povrijediti ili izliječiti. U svim situacijama, moj odgovor odlučuje da li će kriza eskalirati ili ne i dijete humanizirati ili ne”.
U zaključnu riječ valja istaknuti kako je neprocjenjiv pomak kad učenik iz brojke prerasta u osebujnu i samostalnu ličnost.
Ako tomu nije slučaj učenik-brojka postaje zahvalan materijal za manipulaciju, zaglupljivanje i podložnošću sado-mazohističkom načinu života.
Neki oblici ponižavanja izrečeni u tezama:
Mazohizam
Ponižavano dijete rezonira: “Ne bi me stariji kažnjavali da to nisam zaslužio.” Da ne bi došlo do mehaničkog gomilanja krivice, kaznu valja obrazložiti. Čovjeka mogu toliko psihički dotući da se osjeća kao lopov u svojoj kući. Jedan se djelatnik suprotstavio šefu kako dva plus dva nisu pet, a nakon što mu je šef “natrljao uši”, priznao je da je taj šef ipak u pravu.
Zakon spojenih posuda
Ako sam ja dokazani lopov, to mi ne daje za pravo da racionaliziram kako to i nije neki porok kad se znade da su svi ljudi lopovi. Takvi su skloni na bubanj oglašavati “Drž’te lopova!” U tom smislu je Herman Hesse napisao: “Ako nekog mrzimo onda u njegovom liku mrzimo ono što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima to nas ne uzbuđuje”.
Uspjeh bližnjih – trn u oku
Ponižavanje se najviše obrušava na ljude koji ostvaruju uspjeh. Tako će se zavidnik naći u čudu kada čuje da je Marko postao uspješan liječnik. “Kako je to moguće?”, pita se zavidnik. “Ja znam kako je kao dijete hodao bez gaća i da uz to vodi porijeklo iz zabitog sela.” Jedna njemačka izreka glasi: “Zavist je kao i sova. Ona ne podnosi svjetlost tuđeg uspjeha”.
Ponižavanje i izrabljivanje
Jedan je “nesretnik” preklinjao “zlatnu ribicu” da mu ispuni samo jednu skromnu želju – besplatnu radnu snagu. Kroz cjelokupnu povijest lomila su se i lome koplja tko će biti nadređeni, a tko podređeni. I to objašnjava tezu da je bojno polje na livadama samo vanjski izraz onoga što leži u našim srcima.
Zaključimo ovu raspravu jednom izrekom Abrahama Lincolna koja glasi: “Koliko god ne volim biti rob, toliko ne bih volio biti gospodar.” Ovo izražava moju ideju demokracije. •