Na zasjedanju UNESCO-ova Odbora za svjetsku baštinu razmatrat će se prijava najveće spilje u BiH - Vjetrenice, a do posljednjeg trenutka vode se pregovori o tome da se ovaj nesvakidašnji prirodni fenomen pridoda popisu zaštićene svjetske baštine, piše Večernji list BiH. O tomu će članovi UNESCO-ova odbora glasovati sutra na višednevnom zasjedanju koje se održava u indijskom glavnom gradu New Delhiju. Riječ je o UNESCO-ovu tijelu sastavljenom od predstavnika 21 zemlje, izabranih među 195 država potpisnica konvencije. Vjetrenica je prva navedena na popisu prijedloga 28 lokacija za upis na popis svjetske baštine, a ovo će tijelo razmatrati i stanje očuvanosti 123 lokacije koje su već upisane na popis svjetske baštine te na popis svjetske baštine u opasnosti. Spilja Vjetrenica i druge lokacije bit će ispitane prema kategorijama - prirodne, mješovite i kulturne. S Vjetrenicom je u kategoriji prirodnih lokacija i brazilski Nacionalni park Lençóis Maranhenses, pustinja Badain Jaran - kule od pijeska i jezera u Kini, zatim lokacija Flow Country, veliko, valovito prostranstvo tresetišta i močvarnog područja Caithnessa i Sutherlanda na sjeveru Škotske. To je najveće područje močvare u Europi i pokriva oko 4000 km².
Cjelogodišnji hit
Doznaje se kako nakon dostavljanja cjelokupne dokumentacije postoje određeni prigovori na bosanskohercegovačku prijavu za Vjetrenicu te da domaći tim pokušava uvjeriti članove ovoga odbora kako je riječ o stvarima koje i nisu suštinski važne kako bi se ovaj jedinstveni prirodni fenomen u području južne Hercegovine našao na svjetskoj listi. Prijedlog odluke iz UNESCO-ova Odbora prije puta u Indiju je da se ta prijava vraća na doradu. Sutra će se znati konačna odluka. Vezano uz upis prvi, značajan dio posla napravila je lokalna i razina Hercegovačko-neretvanske županije, no najviše se posljednjih godina angažiralo Ministarstvo civilnih poslova. Do sada se uvrštenje spilje Vjetrenica na UNESCO-ov popis svjetske baštine provodilo pod okriljem Savjetodavnog tijela za Odbor za svjetsku baštinu Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN). Općina je izgradila pristupnu cestu do spilje radi lakšeg posjeta turista, zbog čega je pravi cjelogodišnji hit, a s eventualnim upisom na UNESCO-ov popis doživjela bi dodatnu afirmaciju, o čemu svjedoči nekoliko lokacija u BiH, poput Staroga mosta, Mosta Mehmed-paše Sokolovića, stećaka… Općina Ravno prepustila je Javnom poduzeću Vjetrenica d. o. o. Ravno skrb o Vjetrenici, a koje obavlja svakodnevne aktivnosti upravljanja na ovom području. U svrhu očuvanja i racionalnog korištenja prirodnih dobara područje Vjetrenica - Popovo polje proglašeno je zaštićenim područjem zbog naglašene pejzažne vrijednosti, brojnih ugroženih i rijetkih vrsta i staništa te bogatog kulturno-povijesnog nasljeđa. Federalno ministarstvo okoliša i turizma financiralo je izradu nominacijske prijave spilje Vjetrenice s Popovim poljem za upis na svjetski popis kulturnog i prirodnog nasljeđa. Dio tog dokumenta je i plan upravljanja zaštićenog krajolika Vjetrenica - Popovo polje.
Zapis iz I. stoljeća
Spilja Vjetrenica posebno je važna zbog svojih hidroloških i hidrogeoloških karakteristika. Kao jedna od najdužih spilja u BiH, sa svojim specifičnim podzemnim tokovima i jezerima, Vjetrenica predstavlja dragocjeno stanište koje doprinosi očuvanju biološke raznolikosti. Spilja Vjetrenica pripada sustavu kraškog područja koje je ekološki najugroženiji tip staništa u Bosni i Hercegovini. Lokacija Vjetrenica s okolicom i dijelom Popova polja nalazi se u središtu tipičnog hercegovačkog krša. Posebno su značajne hidrološke i hidrogeološke karakteristike ovog područja, koje su dovele do stvaranja niza originalnih kraških procesa, čiji su rezultat brojne pećine, spilje, jame, ponori i čitav svijet podzemne vodene arhitekture. Vjetrenica je složen spiljski sustav dužine kanala od 7013,90 m, što predstavlja najdužu spilju u BiH. Ime je dobila po pojavi snažnog vjetra na ulazu u spilju, ali i unutar nje, što je posebno izraženo u ljetnim i zimskim mjesecima. Prva je u svijetu po bioraznolikosti, a cjelogodišnja temperatura je nešto iznad 11 stupnjeva. Unutar složenog kompleksa su čak četiri vodena toka te više desetaka manjih povremenih tokova s podzemnim jezerima. Ovaj objekt prvi je put spomenut polovinom 1. stoljeća nakon Krista u djelu "Povijest prirode" ("Historia naturalis") koje je 77. godine objavio Plinije Stariji, koji je napisao djelo "Zemljopis starog svijeta".