Širokobriješka Gimnazija ovih dana slavi sto godina svog postojanja, premda se počeci razvoja školstva u ovdašnjim krajevima vežu uz 1844. kada su franjevci iz Provincije Bosne Srebrene stigli u Čerigaj, malo mjesto nadomak Širokog Brijega i započeli proces sustavnog obrazovanja. Njezin formalni početak vezan je uz 1889. godinu kada je formiran prvi razred, a uz silna nastojanja njezinih osnivača, hercegovačkih franjevaca, 1918. godine stekla je pravo javnosti, čime se izjednačila sa svim drugim školama takve vrste u ondašnjoj državi, Kraljevini Jugoslaviji. U povodu tog velikog događaja njezin današnji ravnatelj Miro Bošnjak ponosan je na školu koja je prošla burna razdoblja svoga postojanja postavši jedna od najboljih obrazovnih ustanova svoga vremena. No, također ističe kako njezino ime i dalje sjaji, kako u duhu slavne prošlosti tako i u sadašnjosti kada obrazovanje i nije baš na cijeni.
Gimnazija u Širokom Brijegu nastala je u jednom vremenu koje je neusporedivo s današnjim. Njezini osnivači dobro su znali što jednom siromašnom i obrazovno zaostalom puku može donijeti. Njezino osnivanje značilo je preporod ovdašnjeg kraja počevši od obrazovnog, kulturnog, gospodarskog i svakog drugog. Uz brojne teškoće svake vrste toga vremena, uspjela se podići na postolje najboljih škola, odigravši nemjerljivu ulogu, čime je postala i obrazovni ideal i naših dana, kazao nam je njezin današnji ravnatelj Miro Bošnjak na početku našeg razgovora.
Koliko današnji naraštaj znaju o povijesti vaše škole?
- Zasigurno ne toliko koliko bi trebali znati. No, uvjeren sam kako su svi njezini bivši i današnji učenici ponosni što su imali prigodu obrazovati se i ići u školu koja je iznjedrila na stotine, tisuću ljudi koji su pronijeli slavu kraja u kojem je nastala, ali i istodobno i sami su, zahvaljujući obrazovanju koje su u njoj stekli, imali prigodu rušiti i stereotipe o svom narodu, kako političke tako i ideološke, do rodnih kakvi danas postoje. Ipak, kada im spomenete kako je u razdoblju od 1936. do 1939. godine u Gimnaziji od devetnaest bilo šesnaest profesora s titulom doktora znanosti, mnogi se iznenade. Koliko god se određene stvari zaboravljaju, krvava prošlost s kraja Drugoga svjetskog rata ne može se zaboraviti, kada su komunisti njezinim uništenjem htjeli zatrti svaki trag naroda toga kraja. Trudimo se i svakodnevno današnjim učenicima kazujemo o vremenima s kraja Drugoga svjetskoga rata kada su pobijeni profesori Velike franjevačke klasične gimnazije koja je smetala jer je težila kroz ljudski univerzum obrazovno podići jedan narod i izdići ga iz bijede i zaostalosti.
Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...