Posljednjih godina u Hercegovini se podižu nasadi različitih poljodjelskih kultura za koje se ocjenjuje da bi mogle donijeti zaradu. Riječ je o vrstama i sortama kojima odgovara hercegovačko podneblje koje, uz ostalo, karakterizira krševita zemlja i obilje sunca. Među njima su one tradicionalne - vinova loza, smokva, šipak, orah, trešnja, višnja, jabuka, ali i neke druge, kao što je maslina, badem. Tu spadaju i nasadi ljekovitog i aromatičnog bilja - smilje, lavanda, ružmarin, kadulja...
Na početku tog trenda, nekoliko godina nakon rata, bilo je popularno saditi masline. Maslinici su nicali kao gljive poslije kiše, no s vremenom se pojavila sumnja da masline ipak nisu najprikladnije za hercegovačko tlo i nebo. Ipak, masline ovdje i dalje rastu i traju, a u jesen u uljarama curi vrhunsko djevičansko ulje. No, u posljednje vrijeme u prvi plan je izbilo smilje. Uzgoj te mirisne biljke od koje se proizvodi eterično ulje gotovo je postao masovna pojava.
U Ljubuškom je općinska vlast pogodovala ljudima koji žele podizati nasade, tako što je im je općinsko poljoprivredno zemljište davala pod koncesiju. Najviše su za to bili zainteresirani građani kao pojedinci, a bilo je i tvrtki. Oni su s općinom potpisivali ugovore o koncesiji i trenutačno je na snazi 48 ugovora. Većina ugovora, njih 28, je potpisana 2009., 16 ugovora 2013. i po dva 2014. i 2015., međutim, nisu se svi držali onog što su potpisali.
Od 48 koncesionara, njih 22 su uradila sve što su ugovorom prihvatila, tj. nasadi su u potpunosti podignuti, 19 ih je to djelomično uradilo, a sedmero nije ništa radilo ni napravilo. Za jednog koncesionara koji nije ništa uradio, radi se o gospodarskome društvu, traži se raskid ugovora o koncesiji, a za njih 6 očitovanje u pisanoj formi o razlozima neizvršenja ugovornih obveza. Za 7 koncesionara koji su tek nešto djelomično uradili, uglavnom samo očistili i poravnali teren, traži se očitovanje o razlozima neizvršavanja ugovornih obveza i dostava mogućeg plana ulaganja.