- Sve imam u glavi i to pretvaram u djelo. Znam što turist želi. On danas želi osjetiti duh prirode, vidjeti domaće životinje, hraniti ih, želi vidjeti gdje raste povrće i voće, želi vidjeti što jede. Također želi voće i povrće brati. To bi željeli suvremeni turisti. Kad ostvarim zacrtano, nema tog gosta koji će otići nezadovoljan - tvrdi Božo Bukvić iz dijela Ravnog zvanog Plasna Glavica, zanijet projektom seoskog turizma. - Na Facebooku imam stranicu, ali za sada nudim samo usluge otvorenog turizma. Nadam se da ću do rujna završiti najnužnije, apartmane, toalet…- govori Božo usput pokazujući ljetnu kuhinju, gradele postavljene u kamenu, kamene stolove i stolice na nekadašnjem “guvnu”. - Ovo su švedsko-ravanjski stolovi od kamena, tako ih zovem, a na njima će biti servirano jelo. Gost će se sami posluživati. Sve će biti autohtono, domaće, od žestokih pića i vina iz Popova, preko pošnja do pršuta. Na upit – što je pošanj, Božo nastavlja: - To su mahune, grah, tako ga mi zovemo. Nisam ja to smislio. Išao sam kod poznanika u Kunu Pelješku. On se bavi seoskim turizmom, ali ja pripremam nešto originalno, ravanjsko. Iz Kune sam donio i svog Lea. Kad nemam dvonožnih susjeda, imam njega, s njim razgovaram - tvrdi Božo pokazujući ovećeg magarca. - Dođu ljudi iz Dubrovnika kako bi vidjeli magarca. Pravo je čudo kako se sve zaboravilo. Zapitkuju zašto su mu tolike uši. Žive u Dubrovniku, a nikad nisu vidjeli magarca. Sve im dopuštam, samo ne dam da mu pružaju ruku, može on to shvatiti kao igru pa malo zagristi… - kaže Božo, kojem je u djetinjstvu “konj bio igračka”. Božo ima poseban odnos prema životinjama, u kućanstvu ima mačka Patrika, kojeg je donio iz Dubrovnika. Tu je i par kornjača, ženka je iz Trstenog, zove se La, a mužjak je domaći, imena Li. Da bi svojim gostima priredio seosku idilu, Bože je do omanjeg polja među brdima probio pješačku stazu. Radi čuda od kamena. Inače, iza Bože je zanimljiva životna priča, od dječarca koji se otišao školovati u Dubrovnik, pa do posla u Tvornici alata u Ravnom. Jedan je od ranjenih branitelja koji su ostali bez posla i mirovine, stan u Gružu prepustio je bratu, a on se vratio na Plasnu Glavicu razviti turizam.
Ravno