Župa Presvetoga Srca Isusova Obri u Klisu na području općine Konjic najjužnija je župa Vrhbosanske nadbiskupije. To je područje sjeverne Hercegovine gdje se dodiruju i graniče Vrhbosanska nadbiskupija i Mostarsko-duvanjska biskupija, kojoj pripadaju susjedne župe Konjic i Jablanica, piše Večernji list BiH.
Zanimljiva povijest
Njezina povijest zanimljiva je. Sljednica je župe Ostrožac koja je osnovana 1919. odvajanjem od župe Podhum, najstarije župe u ovom dijelu Hercegovine. Sjedište joj je bilo u Ostrošcu, mjestu između Konjica i Jablanice, smješteno uz Neretvu na tadašnjemu ušću njezine pritoke Neretvice. Ostrožac, kao naselje, svoj nastanak veže za gradnju uskotračne željezničke pruge iz austrijskoga doba. Tu je smještena željeznička postaja 1888., kada je puštena u promet prometnica Mostar – Ostrožac, a potpuni značaj dobiva 1891., kada je završena dionica do Sarajeva i popularni “ćiro” vozi cijelom trasom od Mostara do Sarajeva. Prva bogomolja u novoosnovanoj župi bila je privremena crkvica u vidu brvnare, no bila je neprimjerena i nepodesna za tu namjenu i ulogu pa se ubrzo počela graditi nova. Međutim, nova crkva bila je prevelika, nikad nije završena i korišten je samo jedan njezin dio. Izgrađen je župni stan tako da su župnici imali krov nad glavom. Takvo stanje trajalo je do 1955. kada dolazi do velikih promjena. Oko pet kilometara uzvodno od Jablanice, na Neretvi se gradi brana i 1954. nastaje Jablaničko jezero. Potopljen je i Ostrožac i sljedeće, 1955., gradi se nova, tj. sadašnja crkva u selu Obri, koje postaje i novo župno središte. Jezero je župu podijelilo na dva dijela pa je u selu Kostajnica 1962. podignuta područna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Prije početka rata u BiH, 1991., župa Obri imala je 1960 stanovnika, a danas samo 26. Stradala je u muslimansko-hrvatskom sukobu 1993., uz brojne poginule, kuće uništene ili jako oštećene. Stradale su i obeščašćene bogomolje, posebice župna crkva i kuća u Obrima, također i područna crkva u Kostajnici, kapelice, groblja... Povratka nije bilo, a na to je jednim dijelom utjecao i zločin u Kostajnici, u kojem su na Badnju večer 2002. ubijena tri člana obitelji Anđelić. Iz praktičnih razloga, prvo je obnovljena područna crkva i kuća u Kostajnici i tu je privremeno sjedište župe Obri, a isto tako i jako stradale župe Solakova Kula.
Hrvatska imanja u korovu
- Oni koji vole svoj rodni kraj i koji su u mogućnosti, navrate s vremena na vrijeme, prigodom godišnjih okupljanja za patron župe i svetih misa po grobljima. Ovog ljeta sam, ako se ne varam, u dva mjeseca obišao 30 grobalja u objema župama. Rat je učinio svoje, brojke govore za sebe, ali brojke je bolje i ne spominjati, niti starosnu dob, no dok je jednog jedinog čovjeka na ovome prostoru, valja biti uz njega i živjeti. Da ne vjerujem u bolje sutra, kao svećenik, ne bih bio ovdje – govori don Ivan Ivančević, župnik župe Obri i upravitelj župe Solakova Kula. Tužno je vidjeti ostatke hrvatskih kuća i imanja. Zarasli su u korov, a nerijetko su meta nasilnika. Ono što bi vlast trebala učiniti jest da se obnove hrvatske kuće jer će tako biti kakva-takva mogućnost da ljudi povremeno dolaze. U protivnom, malo-pomalo nestat će hrvatski tragovi, kao da ih ovdje nije ni bilo. •