“Otišli smo trbuhom za kruhom, neki su već postali poslovođe, neki su otišli u privatnike, neki rade dva posla pa su zaradili već ozbiljan novac, neki životare, ali nitko se ne vraća kući.” Tim riječima poznanik iz Njemačke opisuje situaciju s onima koji su, kao i on 2013., po ulasku Hrvatske u Europsku uniju krenuli iz Bosne i Hercegovine zahvaljujući hrvatskim dokumentima.
S vremenom, i Njemačka je olakšavala ulazak ovdašnjim ljudima u tu zemlju, a danas praktički može ići tko god poželi. Već se uvelike komentira i kako nema više tko otići. Nažalost, ima jer svakog dana svjedočimo odlascima, ne pojedinaca nego i cijelih obitelji.
Brojke dramatične
Ovih dana pojavila se i informacija kako i Švicarska ukida ograničenje za radnike s hrvatskim dokumentima. To će biti novi motiv za odlazak i onima iz BiH koji imaju dokumente susjedne države, a puno će biti ovdašnjih ljudi koji već rade u Njemačkoj, a premjestit će se u Švicarsku jer je uvjet poznavanje njemačkoga jezika. Kako izdržati ovakvu situaciju, pravo je pitanje. Oni koji se u posljednje vrijeme najviše spominju u kontekstu odlazaka su profesionalni vozači. Svijet ih traži sve više, mami ih visokim plaćama.
- U protekle dvije godine iz BiH je otišlo najmanje 4500 do 5000 profesionalnih vozača. Osim vozača, BiH je napustilo i oko 2000 prijevozničkih tvrtki, koje su preregistrirane u Sloveniji. To nam jasno pokazuje u kakvoj se situaciji nalazimo i što se događa s ovom oblasti - riječi su Nikole Grbića, predsjednika Udruge prijevoznika za unutarnji i međunarodni prijevoz.
Nezadovoljstvo situacijom u zemlji vlada na svakom koraku. Ovih je dana i Mersiha Ferhatović-Beširović, predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine, govorila o tome kako poslodavci u BiH zatvaraju trgovine jer ne mogu pronaći radnike, a plaće su mizerne, dok troškovi života drastično rastu.
- To nije samo problem BiH jer ako pogledamo što se trenutačno događa u Europi, mislim da će situacija biti još lošija, a naša država, odnosno društvo u kojem živimo, nema apsolutno nikakav mehanizam to amortizirati, pa ni to povećanje minimalne plaće. Pandemija je zaustavila, naravno fizički, odljev radne snage. Onoga trenutka kada su se otvorile granice, čim se moglo slobodnije kretati, ponovno imamo egzodus radnika. U nekim sektorima kao što su, primjerice, građevinarstvo, promet, apsolutno više ne možete naći radnike. Kada je u pitanju trgovina i ugostiteljstvo, mogu reći da su u nekim ruralnim dijelovima, okolnim dijelovima, pograničnim mjestima, poslodavci čak prisiljeni zatvarati objekte jer ne mogu naći radnike da rade u supermarketima. To je pojava s kojom se mi, nažalost, mirimo - naglasila je među ostalim. Da je situacija ozbiljna, svjesni su svi. Tako je i novi visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt zastupnicima u Parlamentu BiH uputio poruku kako će ozračje straha i podjela ubrzati egzodus mladih ljudi. Tako želi utjecati na svijest političara kao najodgovornijih i potaknuti ih na pronalazak rješenja za probleme ove zemlje.
Jurićeva mjera
Situacija je izuzetno složena, a brojni stručnjaci i analitičari trude se ponuditi rješenja za ovu situaciju. Povjesničar i politolog Tado Jurić, sin Bosanske Posavine koji danas živi i radi u Zagrebu i autor knjige “Gastarbajteri milenijci”, predložio je novu demografsku mjeru – rad od kuće ili rad na daljinu kao odgovor na demografske izazove, a ona se može primijeniti i na Hrvatsku i na BiH. Vjeruje kako je mjera koju predlaže realna opcija koja bi u kratkom roku mogla dovesti do poboljšanja demografske slike. On naglašava i da su vlade cijelo vrijeme pandemije naglašavale kako je ovo doba svojevrsna prilika za novi početak, a Jurić predlaže da to bude rad na daljinu jer bi tako i naši radnici koji su zaposleni na Zapadu mogli raditi iz ovih krajeva.
– Ključna ideja je dopustiti radnicima koji to žele preseliti se na periferiju i raditi na daljinu - kazao je među ostalim. Jasno je kako je davno bilo vrijeme da se mjere počnu primjenjivati. Međutim, sada se mora spašavati što se spasiti da. Odlazi najkvalitetniji kadar, radno sposobno stanovništvo, stručnjaci... Potrebno je djelovati kroz konkretne mjere i što je moguće prije jer je vidljivo da ljudi odavde idu i u pandemiji, a kad zdravstvena kriza završi, mogli bismo imati pustoš jer činjenica je da se kući rijetki vraćaju, iako iz tuđine često jave da čeznu za roditeljskim domom i uspomenama koje im ovdje ostaju. A od toga se ne živi.