CIA je nedavno objavila cijeli niz karata iz prošlog stoljeća koje pokazuju koja su svjetska područja bila u sferi promatranja američkih obavještajaca. Jedna takva karta prikazuje Jugoslaviju koja je SAD-u postajala sve zanimljivija sedamdesetih godina, prenosi hms.ba
Naravno, američki interes za Jugoslaviju nije stao samo na izradi karata. Ustvari, jedan ozbiljan i detaljan dokument koji je nastao u studenom 1970. godine, a koji je dugo nosio oznaku tajnosti, dokazuje da su CIA-ini obavještajci itekako dobro bili upućeni u sve što se događa u Jugoslaviji. Štoviše, u opširnom dokumentu na pedesetak stranica naglašava se da će pravi problemi za Jugoslaviju doći tek nakon smrti Tita. Iz dokumenata koji su objavljeni još 2007. godine, a koje je sada zanimljivo objaviti u kontekstu nedavno objavljene CIA-ine karte Jugoslavije, odlično se detektiraju svi problemi koje je višenacionalna Jugoslavija imala, a koji u to doba još nisu bili toliko izraženi.
“Sljedećih će godina glavno pitanje biti opstanak federacije. Postoji ozbiljna mogućnost katastrofe- nepredviđenost Hrvatske borbe za samostalnost, srpski militarizam, građanski rat, sovjetska invazija”, nabraja se u CIA-inom izvješću iz 1970. godine. U nastavku američki obavještajci odlično detektiraju da je glavna osoba koja u Jugoslaviji sve veže isključivo Tito, a da u zemlji ne žive Jugoslaveni, već Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Slovenci, muslimani, pravoslavci, katolici…
“Jugoslavija postoji tek od 1918. godine, a konstitutivni narodi tisućama godina prije toga”, stoji u dokumentu u kojem se kroz objašnjavanje odnosa u prošlosti onima koji će ga čitati pojašnjava stanje u sadašnjosti, odnosno na početku sedamdesetih kad je dokument nastao.
Odmah u nastavku dokumenta objašnjavaju se velike razlike koje postoje u zemlji, a to su da su Slovenija i Hrvatska znatno bogatije od nekih dijelova zemlje.
“Hrvatske aspiracije za autonomijom glavni su razlog nesporazuma u političkom životu. S upola manje stanovnika od Srbije, Hrvatska pridonosi gotovo jednako koliko i Srbija u preraspodjeli bogatstva. No, drevna Srbija je jezgra oko kojeg je umjetna Jugoslavija stvorena, ona je prirodni vođa”, stoji u dokumentu u kojem se navodi da je preko 50 posto jugoslavenskih komunista srpskog podrijetla.
Osim političkim uređenjem i odnosima, dokument se, kako prenosi Index.hr, najviše bavi ekonomijom i ekonomskim uređenjem Jugoslavije.
Samoupravni socijalizam je uvelike različit od sustava kakav je u to doba prevladavao na Zapadu pa autori dokumenta puno truda ulažu da ga objasne. Objašnjavaju se fenomeni ekonomskog uređenja Jugoslavije, ključne osobe kao što je Edvard Kardelj. U kontekstu ranih sedamdesetih spominje se pad Aleksandra Rankovića, jedne od ključnih figura jugoslavenske politike u prvim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata. Spominje se i hrvatsko partijsko vodstvo koje će samo nekoliko mjeseci nakon nastanka ovog dokumenta biti podršku proljećarima i Hrvatskom proljeću. Osim toga, spominje se cijeli niz događaja, osoba i afera koje je do danas prekrio povijesni zaborav, ali su u to doba bili iznimno bitni. Iz dokumenta je vidljivo da je CIA te 1970. godine računala na to da Tito umre svakog časa, a što bi moglo rezultirati potencijalnom katastrofom jer je, smatrali su, hrvatsko partijsko vodstvo na čelu s Mikom Tripalom premoćno.
“Ako nakon Titove smrti Kardelj zatraži ostavku ovih Hrvata, oni bi mogli krenuti prema autonomiji. Ako se to dogodi prije nego središnje vlasti u Jugoslaviji osvoje lojalnost interesnih grupa u Hrvatskoj, onda bi jedini odgovor hrvatskoj secesiji mogla biti vojna akcija pod srpskim i crnogorskim generalima. Ako dođe do ekstrema, to će značiti građanski rat, a to bi moglo biti privlačno Sovjetima koji bi mogli podržati jednu ili drugu stranu”, stoji u CIA-inom dokumentu nastalom nekoliko mjeseci prije Hrvatskog proljeća, najvećeg događaja kojim se u Jugoslaviji iskazalo nezadovoljstvo Hrvata statusom.
Gledajući u kontekstu Hrvatske, CIA-ini analitičari kažu da je Dalmacija više jugoslavenski orijentirana od ostatka Hrvatske. Razlog tome vide u događanjima u prošlosti i činjenici što je Dalmacija dugo bila kolonija Venecije, a što se proteglo i na talijanske aspiracije u 20. stoljeću. Zbog toga su, kaže izvještaj, mnogi Dalmatinci u razdoblju između dva rata davali dosta kredita zajedničkoj državi jer im je odgovarala država sa slavenkom većinom.