Potencijalna opasnost prenošenja olova s oboda dječjih šalica iz Srbije bila je dovoljna da prošlog mjeseca skandinavske vlasti povuku ovaj proizvod s tržišta. Prvo je reagirala Finska kada je s tržišta povukla emajlirane šalice iz Srbije, zatim i Švedska, koja je obavijestila nadležne u EU, piše Večernji list BiH.
Iako je prisutnost teškog metala na obodu dječjih šalica ispod dopuštene granice od 0,5 miligrama, označena je potencijalna migracija olova.
Opasne posljedice
Na web-stranici RASFF navodi se da je riječ o "potencijalnom riziku". Migracija olova i drugih teških metala odnosi se na ispuštanje teških metala iz proizvoda koji su, kao gotovi proizvodi, namijenjeni da dolaze u kontakt s hranom. Posljedice povećane prisutnosti olova u krvi mogu biti velike. Neke od njih su neurološke bolesti i smanjen koeficijent inteligencije. Zagađenje metalima dobro je poznati čimbenik rizika za bezbroj zdravstvenih problema, no novi istraživački rad upozorava da čak i male količine arsena, olova i kadmija mogu povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti. Izloženost ovim metalima koji se nalaze u mnogim svakodnevnim namirnicama mogla bi povećati rizik od kardiovaskularnih događaja, uključujući srčani i moždani udar. Povećane koncentracije teških metala, kao što je olovo, uočene su i kod djece s autizmom. Zabrinjavajuće je da vjerojatno dolazite u kontakt s ovim metalima svaki dan, a hrana i pića poput čokolade, sokova, biljnog mlijeka, čajeva i gaziranih pića također predstavljaju izvor. Kadmij završava u zrnu kakaovca nakon što ga apsorbira korijen biljke, dok se olovo raznosi vjetrom u okolna područja dok se zrna suše na otvorenom. Međutim, hrana nije jedini izvor ovih metala jer se oni prirodno nalaze u tlu, vodi i atmosferi. Odavde se probijaju do raznih svakodnevnih predmeta, od kozmetike do kuhinjskog posuđa. Primjerice, olovo je često prisutno u keramici, kuhinjskom posuđu, vodovodnim cijevima, začinima, kozmetici, elektronici i industrijskim emisijama. Kadmij se može pronaći u nikl-baterijama, pigmentima, plastici, keramici, staklenom posuđu i građevinskim proizvodima. Već odavno se zna da neko posuđe prilikom zagrijavanja otpušta kemikalije koje mogu biti opasne za zdravlje. Znamo i da određene vrste plastike ne smijemo koristiti više puta jer i one otpuštaju "kemiju" koju ne bismo smjeli konzumirati. Osim lonaca i plastičnih posuda, otrovi se pojavljuju i tamo gdje ne bismo pomislili.
Oprezno s plastikom
Na plastičnoj ambalaži možemo primijetiti sedam različitih simbola. Simbola za plastičnu ambalažu imamo sedam, od čega se savjetuje izbjegavati ambalažu s oznakama 1, 3, 6 i 7.
1. PET ili PETE - Ova vrsta plastike među najčešće je korištenom plastikom u proizvodnji namijenjenoj širokoj potrošnji. Većina bočica s vodom i gaziranih sokova te neka pakiranja napravljena su upravo od ove vrste plastike. Proizvodi napravljeni od PET plastike trebali bi se koristiti samo jednom jer se višekratnom uporabom povećava rizik od razvoja bakterija. Osim toga, ova plastika može ispuštati teške metale i kemikalije koje utječu na ravnotežu hormona. 2. HDP ili HDPE - Od ove krute plastike izrađuju se pakiranja i boce za mlijeko, ulje, tekuće deterdžente te igračke i neke plastične vrećice. S obzirom na to da ne ispušta gotovo nikakve kemikalije, najsigurnija je za uporabu te stručnjaci savjetuju kupovanje vode u bočicama od ove vrste plastike. 3. PVC ili 3V - Prozirni celofani, boce od ulja, plastični krugovi za bebe kojima rastu zubi, igračke za djecu i kućne ljubimce, pakiranja od baterija, lijekova i mnoštva drugih proizvoda izrađuju se od ove vrste plastike. Sadrži ftalate – toksične kemikalije koji utječu na hormone u tijelu. Stručnjaci preporučuju kupovanje alternativnog proizvoda ako ga možete pronaći. 4. LDPE - Iako ne ispušta nikakve kemikalije u vodu, ova vrsta plastike ne može se koristiti u proizvodnji boca. Koristi se najčešće za proizvodnju plastičnih vrećica. Smatra se bezopasnom. 5. PP - Od ove bijelo obojene ili poluprozirne plastike rade se čašice za jogurt i sirupe. PP plastika je čvrsta i lagana te otporna na toplinu, a ako se zagrije, neće se otopiti te je relativno sigurna za upotrebu. Također je dobar izolator protiv vlage, masnoće i kemikalija. 6. PS - Polistiren je jeftina, lagana vrsta plastike sa širokom lepezom uporabe. Najviše se koristi u izradi pakiranja za hranu i pića, kartona za jaja i plastičnog pribora za jelo. Treba biti pažljiv jer, kada se ugrije, ispušta kancerogene supstancije te se ne smije dugotrajno koristiti za spremanje hrane ili pića. 7. PC i sva druga plastika - Riječ je o najopasnijoj vrsti plastike, ali unatoč tome, od nje se proizvode pakiranja za sportska pića i hranu. Unutar ove kategorije ne postoji standardizacija o njezinu ponovnom korištenju i recikliranju. Kod ove vrste plastike postoji velika opasnost od curenja kemikalija u hranu ili piće, osobito ako je u izradi plastike korišten bisfenol A.