Otišao je čovjek kakva više nećemo vidjeti!

Prošle su već 23 godine od smrti Gojka Šuška, Širokobriježanina koji je ostavio dubok trag u hrvatskoj novijoj povijesti. Najbliži suradnik dr. Franje Tuđmana, ratni ministar obrane Republike Hrvatske, jedan od najzaslužnijih osoba u stvaranju hrvatske države i osvjedočeni borac za opstojnost Hrvata u BiH, umro je na današnji dan 1998. godine. Rodio se 16. ožujka 1945. godine u Širokom Brijegu nedaleko od franjevačkog samostana i širokobriješke gimnazije u kojoj je stekao srednjoškolsko obrazovanje prije odlaska na studij matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. No, 1968. godine, prije nego je morao ići na odsluženje vojnog roka u JNA, preko Austrije odlazi u Kanadu. Bio je jedna od najaktivnijih osoba u hrvatskom iseljeništvu uopće, posebno na području prosvjete i kulture pa je, zahvaljujući tome, nakon povratka u domovinu postao ministar iseljeništva u Vladi Republike Hrvatske.

Najvjerodostojniji političar

Za dvije godine bit će četvrt stoljeća od smrti ovog jedinstvenog političara u širem okružju, što je dovoljan vremenski odmak da se o Šušku da vjerodostojan povijesni sud. Za Denisa Kuljiša Gojko Šušak, uz Franju Tuđmana i fra Jozu Zovku, spada među tri najvažnije osobe u stvaranju hrvatske države. No, po najrelevantnijim poznavateljima novije povijesti, Šušak je svakako najzaslužnija osoba za obranu hrvatskih područja u BiH, što je omogućilo oslobađanje okupiranih dijelova Republike Hrvatske i stvorilo uvjete za Daytonski mirovni sporazum. Strani diplomati koji su u vrijeme ratnih godina i političkih previranja u to vrijeme boravili na prostoru bivše države imali su o Šušku najbolje mišljenje. Smatrali su ga najvjerodostojnijom političkom osobom na prostoru bivše države. No, s druge strane, dijelu javnosti u Hrvatskoj, a posebno u BiH, ratni ministar obrane nije nešto po volji. Nepodnošljivo lako su zaboravili da je, po mnogim najuglednijim vojnim analitičarima, upravo Šušak bio najuspješniji ministar obrane jedne države od vremena Drugog svjetskog rata. Strani diplomati najviše su vjerovali upravo Šušku, pa je golem njegov osobni doprinos i u postizanju mirovnih pregovora. Ljudi koji su osobno poznavali Gojka Šuška i njegov golem doprinos u obrani Hrvatske te pravodobnoj pripremi bh. Hrvata za obranu od agresije, što je bilo od presudne važnosti za obranu i opstojnost BiH te postizanju mira, pitaju se od kuda dolaze pokude za onoga koji zaslužuje pohvale. Norveški književnik Bjornson rekao je kako je nezahvalnost rezultat pomanjkanja kulture. Stoga je najčudnije da pokude na račun Šuška upravo dolaze iz kulturnog miljea lijevog političkog spektra. Pa se sjećamo nekih “građanskih” inicijativa da se Avenija Gojka Šuška u Zagrebu preimenuje u Aveniju izviđača. Možda zato što je upravo Šušak bio najveća smetnja krstarenju aviona-izviđača JNA, koji su krstarili hrvatskim nebom. Francuski pjesnik Alfred de Musset kazao je: “Ljudska nezahvalnost grob je dobročinstva!” Ne možemo vjerovati da u Bihaću netko može nešto reći protiv Gojka Šuška, kojemu se posebno žurilo s Olujom radi spašavanja bihaćkog džepa od zlokobne sudbine. Postoje transkripti dostupni ozbiljnim povjesničarima i u RH i u BiH te šire, koji svjedoče o Šuškovu grozničavom traženju najhitnijih rješenja za spas Bihaća. Mnogi su u Sarajevu zaboravili televizijske snimke susreta Šuškova generala Marijana Marekovića i Atifa Dudakovića, zapovjednika Petog korpusa Armije BiH, u pratnji Ivana Prše, zapovjednika bihaćkog HVO-a, na mostu na Korani i Dudakovićevih riječi: “Dugo smo vas čekali!” Nije prošlo ni godinu dana, u Sarajevu su to nepodnošljivo lako zaboravili, ali su se “sjetili” da bi i Gojka Šuška trebalo svrstati među agresore na BiH.

Zapamtite heroje

Nepodnošljiva lakoća zaborava zahvatila je i dio lijevog političkog spektra, pa su mnogi zaboravili kratak i jasan raport, baš onako u Šuškovu stilu, predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu u Kninu: “Gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen!” Povijesni zaborav nešto je najpogubnije za jedan narod, jer tko dobro ne pamti svoju prošlost, dobro će upamtiti lošu budućnost. No, eventualna nezahvalnost ne smije biti prepreka dobročinstvu. Nezahvalnici i ne znanju da je nezahvalnost i porok i grijeh. Nedovoljna zahvalnost može biti i rezultat nepoznavanja teme. Oni kojima u Sarajevu Šušak nije po volji, mogu, ako hoće, pitati ugledne Bošnjake u Zagrebu koliki je bio doprinos hrvatskog ministra obrane oko naoružavanja Bošnjaka u BiH, prihvata stotina tisuća bošnjačkih izbjeglica u Hrvatskoj. A Bihać je posebna priča.

Gojko Šušak bio je Tuđmanova desna ruka, a proces “detuđmanizacije” podrazumijevao je i sječu te ruke. S druge strane, Gojko Šušak je i više nego simbol Hercegovine te su ga neumorni tvorci antihercegovačke histerije u Zagrebu i Sarajevu nastojali stigmatizirati. No, fakti su fakti, Gojku Šušku nitko ne može oduzeti zaslužno i zasluženo povijesno mjesto u samom vrhu hrvatske novije povijesti. U dušama i srcima hrvatskih branitelja pobjednički ministar obrane ima posebno mjesto, osoba je njihova dostojnog štovanja. Hrvati u BiH dobro znaju ulogu Gojka Šuška u obrani njihove opstojnosti u svakom smislu riječi i bit će trajno upamćen kao “naš Goja”. Šušak je dobro znao da se sporazumom Tuđman – Izetbegović te vojnim akcijama u zapadnoj Bosni mogu slomiti agresori i omogućiti oslobađanje Hrvatske i primorati agresora na mirovne pregovore. Sve su to zaboravili oni koji Šuška opanjkavaju za privatizaciju, a i vrapci znaju da se sa živim Šuškom ne bi sve živo prodalo što se prodati moglo. Neki su Šušku pripisivali i islamofobiju, a zagrebački muslimani govore suprotno. Neke u Sarajevu valja podsjetiti na slučaj kad je Ejup Ganić bio stradao u prometnoj nesreći. Tada je Šušak osobno zapovjedio da se Ganića vojnim helikopterom hitno prebaci do bolnice. Onima koji su raspirivali antihercegovačku kampanju Šušak je poručio: “Nikada nećete moći mrziti Hercegovce onoliko koliko Hercegovci vole Hrvatsku!” Šuškov posljednji govor u Hrvatskom saboru (1998. godine) odnosio se na ustavnu obvezu RH da se skrbi o hrvatskoj manjini u drugim državama, a posebno o Hrvatima u BiH kao konstitutivnom narodu. Velike su Šuškove zasluge za razvoj Sveučilišta u Mostaru, a obnovi svoje širokobriješke gimnazije radovao se kao dijete.

Trg Gojka Šuška u Širokom Brijegu krasi spomenik, rad Kuzme Kovačića, organizirani su turniri u njegovu čast, spomen na njegov lik i djelo uvršten je u program širokobriješke manifestacije Svibanjska sjećanja. No, trajno će u povijesnom i narodnom pamćenju ostati riječi američkog ministra obrane Williama Perryja na pogrebu Gojka Šuška: “Smrt Gojka Šuška nije samo velik gubitak za njegovu obitelj i prijatelje već je to velik gubitak za Hrvatsku. Ono što je Shakespeare rekao u jednoj svojoj drami o jednom velikom Rimljaninu, kažem danas za jednog velikog Hrvata: Otišao je čovjek kakva više nećemo vidjeti!”